Radno vrijeme Šveđana? Za iste pare, šest sati dnevno

“Nekada sam bila non stop iscrpljena. Poslije posla bih došla kući i samo se onesvijestila na sofu. Sad kad radim šest sati dnevno, imam mnogo više energije i elana kako za posao tako i za porodični život“. To su bile riječi jene Šveđanke koja radi kao medicinska sestra, nakon što je odlučeno da se radno vrijeme skraćuje, a da plate ostaju iste. Ljudi su zaključili da radnici rade bolje, da manje idu na bolovanja i da imaju ljepši privatni život. To su shvatili i neki Njemci, Holanđani, Belgijanci i Portugalci. A, mi?

Ideju da bi i građani Crne Gore trebalo da rade šest sati dnevno još od 2009. godine “gura“ generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković. Potpuno neuspješno za sad.

“Sve institucije žmure kad su u pitanju prava radnika. Ovo je vulgarni kapitalizam. Radnici danas nemaju nikakva prava, tjerani su da rade prekovremeno bez godišnjih odmora. Ova ideja o šest sati rada dnevno može da prođe da kad Crna Gora dobije osnove koje trenutno nema. Kod nas se ne poštuju osnovna prava radnika”, kaže on.

Objašnjava i zašto bi, kako navodi, bilo sjajno kad bismo uspjeli da se izborimo za radnu nedjelju koja, umjesto 40, traje 30 sati.

“Poslodavci bi imali šest sati efektivnog rada, dakle, šest sati rada bez pauze. Radnik koji je motivisan i odmoran on bi za šest sati odradio više nego za osam. Tu je i ušteda energije i ja sam siguran da je to korisno i za jednu i za drugu stranu“, ističe on.

“Ipak, to je u našem slučaju sada samo utopija“, razočarno kaže Keković.

Malo oprezniji je ekonomski analitičar Vasilije Kostić. On naglašava da nije važno koliko sati radimo dnevno, već koliko efikasno završavamo posao.

“Nije od juče saznanje da u osmočasovnom random vremenu postoje značajne vremenske rupe dokolice na poslu. Upravo su one prostor za buduća skraćenja radnog vremena, odnosno povećanje efikasnosti. Generalno rečeno, ne smatram da ideja treba biti unaprijed odbačena, kao što ne smatram da je treba nekritički prihvatiti”, naglašava Kostić.

Dodaje da bi ta promjena mogla da bude dobra samo ako je niko ne bi zloupozrijebio.

“Samo ako bi se promjena ostvarivala u željenom smjeru dobili bi i jedni i drugi i društvo u cjelini. Firme, zadovoljne radnike, a time i spremnije na rad i produktivnije radnije što ide u prilog većoj profitabilnosti. Radnici bi dobili bolji život sa više kvalitetno provedenog vremena”, dodaje Kostić.

U okruženju, nas “bije glas“ da smo lijeni. Bismo li bili bolji kad bismo još manje vremena provodili na poslu? Što bi vama odgovaralo?