Pročitajte kako djeluju današnji kriminalci

Angažovanje snajperiste za likvidaciju meta je scenario koji je godinama unazad karakterističan za crnogorsko podzemlje. Iako ne često, članovi suprotstavljenih kriminalnih klanova koriste bombe za eliminisanje rivala iz razloga što eksplozivne naprave koje se danas koriste u obračunima imaju tako razornu silu da meta nema nikakve šanse da izbjegne smrt, kazao je za Pobjedu kriminolog Velimir Rakočević. Prema njegovim riječima, ubistvo aktiviranjem bombe je za egzekutore jedan od najsigurnijih načina izvršenja ovog teškog krivičnog djela.
U posljednjem obračunu kriminalnih klanova, koji je otpočeo prije dvije godine nakon nestanka 300 kilograma kokaina, za eliminaciju meta korišćen je upravo eksploziv. Eksplozija mine na kojoj je promijenjen sistem za aktiviranje prošlog ponedjeljka u Kotoru odnijela je dva života. Kotorani Goran Biskupović (28) i Miloš Bošnjak (26), za koje se pretpostavlja da su bili članovi škaljarske grupe, likvidirani su vojnim eksplozivom dok su išli prema kući Biskupovića, koja se nalazi samo na nekoliko stotina metara od kotorske policije. Prema riječima Rakočevića, kriminalci se za ubistvo aktiviranjem bombe velike razorne moći odlučuju jer je dejstvo smrti mnogo izvjesnije u smislu postizanja efekta u odnosu čak i na najprecizniji snajper.

“Angažovanje snajperista je bilo često prisutno prilikom obračuna u crnogorskom podzemlju, ali u posljednje vrijeme dominiraju načini izvršenja korišćenjem eksplozivnih naprava. Praksa pokazuje da su plaćene ubice angažovane iz drugih država zbog čega ih je teško identifikovati i privesti pravdi”, pojasnio je Rakočević.

On navodi da kao i likvidacija mete angažovanjem snajperiste, tako i ubistvo aktiviranjem bombe iziskuje jaku organizaciju i logistiku.

“Ukoliko meta napada ima veći značaj, potrebno je izdvojiti više novca i više osoba uključiti u egzekuciju”, tvrdi Rakočević.

On ističe i da egzekucija aktiviranjem eksplozivne naprave uvijek povlači veću opasnost od stradanja nevinih osoba iako se ona ne može isključiti ni prilikom korišćenja vatrenog oružja. lako se za ubistvo iz snajpera može reći da je “suptilniji način“ izvršenja zločina, prema mišljenju Rakočevića, ovaj metod se ne može okarakterisati kao sigurniji u odnosu na korišćenje eksploziva.On to pojašnjava činjenicom da se bomba može aktivirati sa mnogo veće udaljenosti nego što je stepen ubitačnog dejstva snajperske puške.

“Za oba slučaja je karakteristično da im prethode opsežne pripreme koje uključuju opservaciju prostora na kojem je planirana likvidacija, praćenje žrtve prije egzekucije i informisanje o njenom kretanju organizatora ubistva. Pripreme uključuju i izbor mikro lokacije za egzekuciju, pomoć nakon izvršenja zločina koja obuhvata prevoz egzekutora na sigurnu destinaciju, uništenje tragova zločina”, pojasnio je Rakočević.

Plaćene ubice

On navodi da je praksa pokazala da iza najvećeg broja do sada izvršenih krivičnih djela ove vrste stoje plaćene ubice.

“Zabrinjava činjenica da danas postoji ne mali broj vrhunski obučenih snajperista i onih koji su osposobljeni za rukovanje eksplozivnim napravama”, kaže on.

Ono što je zajedničko za ova dva metoda likvidacije da su oba vrlo teška za rasvjetljavanja.

“Radi se o distancionim deliktima prilikom čijeg izvršenja učinioci koji su prilično udaljeni od mjesta zločina imaju mogućnost da pobjegnu i odbace ili unište sredstva izvršanja. Pa ipak, kriminalistička nauka je pokazala da nema “savršenog zločina“ i da koliko god se kriminalci trudili da ne ostave tragove na užem ili širem licu mjesta ipak ostaju makar mikrotragovi učinioca, što je dovoljno za njegovo otkrivanje i procesuiranje”, navodi Rakočević.

Ipak, Rakočević tvrdi da je crnogorska policija i u mnogo težim vremenima imala kapaciteta da se efikasno obračuna sa onima koji ugrožavaju najveće vrijednosti zajednice. On nema dilemu da će i kada je u pitanju ova zabrinjavajuća spirala najtežih oblika nasilja, država a time i društvo u cjelini izaći kao pobjednik.

“Neophodno je djelovati prvenstveno u pravcu smanjenja mogućnosti posjedovanja opasnih sredstava kao što su vatreno oružje i eksplozivne naprave. Smanjenje dostupnosti ovih sredstava izvršenja i pojačana kontrola ne samo na granici, već i po dubini, svakako bi dovela do redukcije ove vrste kriminaliteta”, smatra Rakočević.

Takođe, on navodi da je podjednako važno osujetiti ulazak u zemlju plaćenih ubica i drugih osoba koje imaju kriminalne namjere.

Nekad i sad

Komentarišući sutuaciju nekad i sad kada je u pitanju ponašanje članova iz kriminalnog miljea, Rakočević navodi da se situacija bitno promijenila.

“Odavno nema pravila u obračunima kriminalaca. Razlog tome je između ostalog i činjenica da dolaze novi kriminalni tipovi koji usvajaju drugačije metode djelovanja”, naveo je Rakočević.

On navodi da posljednji slučajevi likvidacija pokazuju da se preskače faza zastrašivanja protivnika, što je ranije često bio slučaj, putem dizanja u vazduh ili paljenja vozila i slično, već se direktno napada na život suparnika.

Eksploziv kao sredstvo

Sagovornik Pobjede, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da je likvidacija eksplozivom komplikovanija nego vatrenim oružjem, a time i skuplja.

“Nema mnogo onih koji su sposobni da podmetnu eksploziv, aktiviraju ga usred dana a da ne strada niko osim mete koju treba da ubiju”, pojašnjava sagovornik.

On tvrdi da je crnogorska policija u nekoliko slučaja spriječila likvidacije vođa pojedinih kriminalnih grupa.

“U jednom slučaju planirana je likvidacija vođe jedne od crnogorskih kriminalnih grupa. Hapšenjem direktnog izvršioca koji je likvidaciju planirao da odradi tako što bi metu digao u vazduh većom količinom dinamita spriječena je tragedija većih razmjera. Da je uspio u naumu, sve osobe koje bi se našle u radijusu 100 metara oko mete bile bi pokošene”, ispričao je on.

Posljednje likvidacije u Crnoj Gori, gdje su se na meti našli Goran Đuričković i Armin Muša Osmanagić, bez sumnje su “odradile“ profesionalne ubice. Uprkos tome što je jedna ekipa, navodno zadužena za likvidaciju Đuričkovića, spriječena da odradi posao, naručilac je angažovao drugog ubicu koji je budvanskog biznismena u oktobru prošle godine ubio iz snajpera sa zidina Starog grada u Budvi dok je on stajao ispred svog restorana. Osmanagić je likvidiran u septembru 2014. godine jednim metkom iz puške sa snajperom, dok je izlazio iz bašte svog restorana “Savoja“ u Baru.

Direktni počinioci kao ni naručioci ovih likvidacija nijesu još otkriveni. Većina plaćenika često mijenja mjesto boravka, koristeći, po pravilu, falsifikovane dokumente.

Interes svake civilizovane države je da kriminalitet svede na najmanju moguću mjeru. Čak se smatra da ona država u kojoj je stopa kriminaliteta, odnosno broj krivičnih djela ispod dva odsto na 100.000 stanovnika predstavlja državu blagostanja. Kada se govori o stopi kriminaliteta, Crna Gora pripada zlatnoj sredini.