Šta kažu mladi: Ima li budućnosti u CG ili sreću vide u inostranstvu?

50 odsto mladih građana, želi da ode iz Crne Gore, podaci su istraživanja CGO-a. U razgovoru sa mladim ljudima i otkrivamo kako i zašto, kao i gdje žele da odu, ali i kako ih zadržati u zemlji.

 

Nikola Mitrović (21) je student politikologije na Fakultetu političkih nauka, u Podgorici. On je jednu godinu fakulteta završio u Americi, u Čikagu. Kaže da bi tamo rado otišao opet, ali se vratio u našu zemlju.
 nikola

Iako ne bih mogao da  izvojim loše strane života u inostranstvu, teška je tolika udaljenost od porodice i prijatelja, zbog toga bih se vratio nazad”, govori Nikola.

Neki mladi ljudi, pak, nisu toliko optimistični. Filip Ivanović je u Ameriku otišao prije dvije godine, kao student i tamo ostao četiri mjeseca. Kada bi mogao, ostao bi zauvijek.

“Volio bih da živim negdje gdje se poštuju zakon i ljudska prava i gdje se ljudi medjusobno poštuju. Iz mog iskustva, to su zapadnoevropske zemlje i SAD. To su razlozi zbog kojih bi trajno živio u nekoj od tih država”, iskren je Filip.

Nažalost, on je samo jedan od velikog broja mladih školovanih ljudi, koji žele da odu iz zemlje.

“Polovina mladih u Crnoj Gori, koji su bili ispitanici, želi da napusti Crnu Goru, a polovina ne”, govore iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Oni su radili istraživanje, tokom oktobra ove godine.

“Istraživanje je sprovedeno u 17 opština iz Crne Gore – gradske, prigradske i seoske životne sredine, a na uzorku od 600 ispitanika/ca. Što se tiče same strukture uzorka, 28,8% ispitanika/ca bilo je iz sjevernog dijela Crne Gore, 48,6% iz centralnog dijela, dok je 22,6% ispitanika/ca bilo sa juga”, objašnjavaju oni.

Razlozi odlaska: Mladi koji žele da odu iz Crne Gore imaju jasnu ideju o tome zašto to žele, jer samo 1% njih navodi da bi se odselio iz Crne Gore „samo da bi pobjeglo“, objašnjava koordinator omladinske grupe CGO, Miloš Knežević.

milos

“Ključne motive za odlazak iz Crne Gore mladi nalaze u očekivanju boljeg životnog standarda (36%), lakšeg zapošljavanja (32%) u drugim zemljama i kvalitetnijem obrazovanju (13%)”, govori on. Knežević dodaje i da u pogledu napuštanja zemlje postoje statistički značajne rodne razlike.

“Muškarci češće navode bolji životni standard, a žene bolje obrazovanje. Sa druge strane, mladi uzrasta od 16 do 21 godine češće u odnosu na prosjek navode bolje obrazovanje kao razlog zbog kojeg bi se odselili iz Crne Gore, dok nezaposleni mladi, očekivano, kao ključni razlog zbog kojeg bi se odselili iz Crne Gore navode lakše zapošljavanje što su sve očekivane i logične razlike”, navodi Knežević.

Tako i  ispitanici , imaju jasnu viziju o tome zbog čega bi otišli negdje sa strane.

“Ja bih volio da odem van Crne Gore prvenstveno zbog sadržajnijeg i praktičnijeg obrazovanja i stručnog osposobljavanja za svoju buduću profesiju”, govori Nikola Mitrović.

I Biljana Roćen (27), koja je u Podgorica završila Fakultet političkih nauka, ali još uvijek nema posao, saglasna je sa njim.

“Otišla bih u zapadnoevropske zemlje ili SAD, jer je u našoj zemlji veoma teško doći do posla sa visokom stručnom spremom, a i drugi poslovi su slabo plaćeni, prava zaposlenih se ne poštuju, i u razvijenim zemljama bih za desetočasovno vrijeme mnogo više zaradila, a uz to, učila strane jezike”, govori ona.

Ipak, vratila bih se ovdje.

“Iz ove perspektive, mislim da bih nakon par godina života u inostranstvu, došla u Crnu Goru”, kaže Roćen.

Nina Milatović (27), iz Nikšića, objašnjava da bi otišla iz zemlje, ali nije sigurna na koliko dugo.

“Vjerovatno u neku zemlju zapadne Evrope, zbog toga što mi treba promjena. Ovdje nemam mnogo izbora, ni mogućnosti”, misli ona.

Odlazak nije nužno loš: Psihološkinja nevladine organizacije ADP Zid-a, Vesna Kraljević pak, mladima preporučuje da putuju, obilaze zemlje i kulture, stoga uče i usavršavaju se.

“Svako novo iskustvo,novi grad, novi ljudi obogaćuju nas za iskustvo i znanje više. Nemam ništa protiv odlaska mladih, jer Crna Gora ipak ne može da ponudi ono što nude svjetske metropole. To što oni žele da odu, znači i da su spremni da se zalažu za lični rast i razvoj, aktivni su, žele da uče jezike, steknu bolja znanja. Počev od srednjih škola i fakulteta i smjerova na fakultetu koji ne prate svjetske izmjene i nema edukacija za nove profesije, do toga da je stopa nezaposlenosti velika u Crnoj Gori, samo su neki od faktora koji kod mladih mogu stvarati tu želju”, objašnjava Kraljević.

Tako, mladi mogu otići u inostranstvo na usavršavanje, a onda sa stečenim znanjima, se vratiti ovdje.

“Više od tri četvrtine vjeruje da će za deset godina biti bolje nego sada. Postoje izvjesne razlike s obzirom na ekonomski status, takve da mladi sa ispod prosečnim ekonomskim statusom češće u odnosu na prosjek smatraju da će njihova situacija za deset godina biti lošija nego sada”, pokazalo je istraživanje CGO-a, objašnjava Miloš Knežević.

Šta Crnoj Gori nedostaje: Kao jedan od ključnih faktora odlaska, mladi su naveli finansijski faktor.

Podsjetimo, prema podacima Zavoda za zapošljavanje evidentirano oko 48 hiljada nezaposlenih.

Kraljević objašnjava da našoj zemlji nedostaju i programi za mlade.

“Kao što imamo program za visokoškolce, mislim da treba osmisliti program za svršene srednjoškolace. Nedostaje generalno programa za mlade, koji će ih skloniti sa ulice, kladionica i kafića, dajući im besplatne programe gdje mogu provoditi vrijeme ali ih i uključiti u iste – kulturne, sportske, turističke, obrazovne i zabavne. Takođe, mlade koji ostaju treba podstaći na volontiranje i aktivnosti u različitim NVO, koje im pružaju različite aktivnosti i edukacije”, zaključuje ona priču za Portal Analitika.