Jergović: Teza o “genocidnom piscu” opasna i netačna

Ako se Crnogorcima oduzmu Njegoš i Gorski vijenac, njima se zapravo amputiraju udovi, oduzima im se središnja tačka identiteta, oduzima im se, dakle, nešto što je možda važnije i od samog Njegoša kao pisca i od književnosti kao takve, smatra Miljenko Jergović, hrvatski književnik i dobitnika Njegoševe nagrade.

U pozadini priče o povlačenju iz skupštinske procedure prijedloga da se 13. novembar, dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša proglasi državnim praznikom, krije se stara teza o Njegošu kao o „genocidnom piscu“, koja za hrvatskog književnika i dobitnika Njegoševe nagrade, Miljenka Jergovića, predstavlja primjer ne samo političke manipulacije najvećim crnogorskim pjesnikom i njegovim djelom, već i olakog arbitriranja nestručnih i nekompetentnih ljudi u kulturi i umjetnosti.

Iako su ministri iz Bošnjačke stranke o tome odbili javno da govore, izvjesno je da se upravo ta partija, dovodeći u pitanje opstanak vladajuće koalicije, usprotivila ,,spornim“ izmjenama u međuvremnu povučenog zakona.
“Priča o Njegošu kao o ,,genocidnom piscu“ ima svoja dva izvora: jedan je konkretan i krvav i odnosi se na činjenicu da su Gorskim vijencem i Njegoševim djelom posljednjih dvadeset i pet godina, možda čak i posljednjih sedam desetljeća, manipulirale veoma krvožedne srpske nacionalne vođe i ratovođe, što je kod određenog broja Muslimana i Bošnjaka stvorilo otpor spram Njegoša i Njegoševog djela. Taj se problem mora konstatirati. Sa druge strane, o Njegošu kao o ,,genocidnom piscu“ mogu govoriti samo oni koji o književnosti i historiji znaju veoma malo ili nimalo”, kazao je Jergović za Pobjedu.

On dodaje da Njegoš nije “genocidni pisac” prije svega zato što nije živio, pisao ili stvarao u vrijeme kada je postojao pojam genocid.

“Pored toga, crnogorski vladika i pjesnik nije i ne može biti ‘genocidan’ zato što, iako je možda imao priliku, kao svjetovni i duhovni vladar Crne Gore nije provodio genocid. To su, dakle, fakti koje moramo znati prije nego li Gorski vijenac uopće uzmemo u ruke. Kada, čista srca i čiste duše, to djelo pročitamo, lako ćemo uvidjeti što se u to vrijeme podrazumijevalo pod ,,istragom poturica“, odnosno što je ta ,,ideja“ mogla značiti u 18. stoljeću – gotovo stoljeće i pol prije pojave Gorskog vijenca”, navodi Jergović.
U to doba Crna Gora je, kako je dodao, bila mala, sitna i beznačajna mrlja na tijelu ogromne i beskrajne Otomanske imperije, pa je i priča o ,,pravovjernima“ i ,,poturicama“ značila nešto posve drugo.
“Bila je to priča o stranama u ratu, o ‘našim’ i ‘vašim’; ne o ljudima koji mirno žive jedni pored drugih. Ako smo dobronamjerni čitaoci i tumači Njegoševog djela, to bismo morali imati na umu. Isto tako, morali bismo uzeti u obzir odnos ne samo glavnog junaka Gorskog vijenca, Vladike Danila, spram ‘istrage poturica’, već i odnos pisca spram iste teme. On, naime, nije takav kakvim ga pokušavaju predstaviti oni koji su u 20. stoljeću u ime Gorskog vijenca provodili genocid, ali, bogami, nije ni onakav kakvim ga tumače oni koji Njegoša danas nazivaju genocidnim piscem“, kazao je Jergović.

OSTAVITI ODGOVOR