Mljekara “Zora” u Beranama, godinama bez proizvoda

Punih pet godina nakon privatizacije mljekare “Zora” u Beranama, iz ove kompanije na tržište nije izašao još nijedan proizvod sa tim nazivom, i sada je sasvim izvjesno da su očekivanja od privatizaciji beranske mljekare bila prevelika.

Ugovoru o prodaji “Zore” danilovgradskoj kompaniji “Šimšić Lazine” prisustvovao je tadašnji premijer Igor Lukšić, koji je izrazio nadu da se „trasira put kako bi trebalo raditi u budućem periodu“.

„Mislim da je to najbolji odgovor na ono što je ekonomsko-socijalna problematika ovog područja, koje je vrlo pogođeno ne samo tranzicijom već i aktuelnom ekonomskom krizom. Bez obzira što možemo reći da bilježimo rezultate koji su mnogo bolji nego u zemljama u regionu ili mnogim drugim u Evropi, ne treba da budemo zadovoljni samo stabilizacionom politikom. Ono što nam je bitno jeste razvoj i vjerujem da nam je to osnova da na ovom području možemo iskoristiti potencijale kojima raspolažemo“, kazao je tada Lukšić.

Mljekara “Zora” trebalo je zaista da bude veliki privredni potencijal Berana i čitavog sjeveroistoka Crne Gore.

Kada se izvedu računi, ispada, međutim, da deset ili više miliona eura potršenih kroz međunarodni projekat Mednem, predstavljaju promašenu investiciju.

Nije nepoznato da je mljekara „Zora“ donirana od razvijenih članica Evropske unije, i da je trebalo u jednom trenutku da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.
Ono što je zajedničko za projekte u oblasti poljoprivrede koji su predstavljali donacije, bilo je to da su bazirani na nerealnim procjenama, upozoravali su na vrijeme stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu.

Kada je građena mljekara „Zora“, trebalo je, to je sada potpuno jasno, prikazati što više muznih grla. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanest hiljada, dok su precizne računice govorile da ni tada ni danas na području beranske opštine nije bilo više od dvije-tri hiljade krava.

Ti lažni parametri su, međutim, bili presudni i bitno su uticali na to da luksemburška vlada razvije projekat Mednem, koji je podrazumijevao razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako se zvanično saopštavalo, sedam miliona eura. Kasnije je donirano još četiri miliona.

Te podatke je svojevremeno u javnost iznio posljednji međunarodni rukovodilac ovim projektom i direktor “Zore”, Njemac Hans Joakim Zilken, koji je rekao da ta sredstva nijesu uzalud uložena jedino u slučaju da se postigne rentabilnost.

“Uložena sredstva opravdana su pod uslovom da imamo profit. Vjerovatno nije tajna da sada nema profita. Ali mislim da je moguće imati profit do kraja 2006. godine”, kazao je Zilken u oktobru 2005. godine.

To se, međutim, nikada nije ostvarilo.

Okosnicu projekta je činila mljekara „Zora“, sa ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka, ili sedam-osam hiljada litara na sat. Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države.

Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika sa tim kapacitetima u Beranama bila osuđena na neuspjeh. Tako je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, radila sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na staroj i komplikovanoj UHT liniji, morala stati.
Pokušaj prve privatizacije nakon toga nije uspio. U jesen 2012. prodata je za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću „Šimšić Lazine“. Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata koji su joj luksemburški donatori prenijeli u vlasništvo. Vlada je tada preuzela i da vrati dug fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura, što je i učinila.

Zvanično proizvode sir koji na tržištu niko nije ni vidio

Mljekara “Zora” deceniju i po poslije udaranja temelja ne radi punim kapacitetom niti rentabilno. Nezvanično se saopštava da se u njoj proizvode neke vrste sireva koje na tržištu niko nije vidio. Direktor fabrike Vladan Rakonjac kazao je u telefonskom razgovoru da nije ovlašten da daje informacije o broju zaposlenih i proizvodnji, te da će nam proslijediti broj telefona vlasnika ili nekoga iz službe za medije. Nakon toga na pozive i SMS poruke više nije odgovarao.

Fabrika u koju su zvanično uloženi milioni eura, svedena je očigledno na obični centar za otkup mlijeka.

Za malverzacije osuđen samo Tom Hodž, ostali nekažnjeni

Velika pljačka ove strane donacije namijenjene za fabriku mlijeka „Zora“ u Beranama nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malveracije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen samo jedan strani državljanin, prvi rukovodilac projekta Mednem, Holanđanin Tom Hodž, dok je njegova crnogorska logistika, bez koje tu pljačku nije mogao realizovati, ostala nerazotkrivena i nekažnjena.

Milionska donacija konstantno je pljačkana i topila se naočigled javnosti koja je upozoravala da stvari od samog početka nijesu bile na svom mjestu. Poznata je priča o tome kako je uz velike malverzacije nabavljena polovna oprema za ovu fabriku, da bi bila prikazivana kao nova.

Nakon učestalih kvarova i zastoja, stručnjaci su upozorili da su mašine koje su kupljene za ovu fabriku stare i do trideset godina.

Takođe, objasnili su da je velika greška bio izbor mašina, odnosno proizvođača, odnosno da nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi sa austrijskim ’kombi-blokom’, to jest da svi koriste mašine marke ’tetra-pak’ za koje ima i rezervnih djelova, a i mnogo su jeftinije.

Osim probnog perioda i još godinu-dvije nakon toga, fabrika “Zora” nije više proizvodila dugotrajno mlijeko. Crna Gora tako nije dobila svoju jedinu fabriku dugotrajnog mlijeka, što je bio cilj ove promašene milionske donacije.