Đalovića pećina: Planira se izgradnja žičare

Đalovića pećina naći će se 2020. godine na turističkoj mapi Evrope, nakon decenija deklarativne priče.

Eksperti su procijenili da je taj projekat  ekonomski opravdan,  čak i prema pesimističkom scenariju od minimum 55.000 posjetilaca godišnje. Posao će koštati 12 miliona eura.

O vrijednosti Pećine nad Vražjim firovima, kako glasi zvanični naziv Đalovića pećine, govori podatak da ne postoji pećinski nakit koji je do sada otkriven a da se ne nalazi u njoj.

Za razliku od većine istraženih pećina u svijetu, u njoj se na jednom mjestu mogu naći kanali ispunjeni vodom, pećinska jezera kroz koja se može lako kretati gumenim čamcima, sifoni, dvorane visoke više od 30 metara, visoki stalaktiti i stalagmiti, ali i kristalne ruže, vrlo rijedak pećinski nakit.

Iako je svjetski poznata Postojinska jama daleko iza nje, problem Đalovića pećine je bila njena nepristupačnost i do nje se dolazilo pješke, uglavnom kroz divlju i spektakularnu Đalovića klisuru.

Izgradnjom žičare, pristupnih puteva i pratećih objekata, za šta je u državnom budžetu odvojeno 12 miliona eura, taj problem će  uskoro biti riješen.

“Pećina nad Vražjim firovima je najduži speleološki objekat u Crnoj Gori. Do sada je istraženo 17,5 kilometara, sa ogromnim potencijalom za dalja istraživanja. Tokom 29 godina istraživanja evidentirano je više od 20 kilometara pećinskih kanala, a potencijal pećine za dalja istraživanja je i dalje veoma značajan. Pećina se nalazi u središnjem dijelu Đalovića klisure. Glavni ulaz u pećinu je na 764 metra nadmorske visine“, kazao je speleolog Željko Madžgalj.

Đalovića klisura nalazi se na zapadnom obodu Pešterske visoravni. Usječena u krečnjački masiv proteže se u dužini od osam kilometarod spajanja Grebske i Goševske rijeke do lokaliteta Podvrh. Podijeljena je  na donji dio koji pripada Crnoj Gori, odnosno opštini Bijelo Polje i gornji koji pripada Srbiji. Đalovića klisura je stavljena pod nacionalnu zaštitu 1968. godine kao spomenik prirode.

Državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Rešad Nuhodžić kazao je da ukupna vrijednost projekta “Valorizacija Đalovića pećine u Bijelom Polju” iznosi 12 miliona eura i planirana je u periodu 2015 – 2020.

Za studiju opravdanosti izdvojeno je 110.000 eura, zaključen je i ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji puta od Bistrice do manastira Podvrh, koji će koštati 2,5 miliona eura.

U 2018. planirano je izvođenje radova na pješačkoj stazi uz Đalovića klisuru koja bi koštala 250.000 eura, kao i raspisivanje tendera za izvođenje radova za elektroenergetsku infrastrukturu, za šta je izdvojeno dva miliona eura.

Prema riječima Nuhodžića, najzahtjevniji posao je izgradnja žičare sa gondolama, dužine 1.700 metara, čiji je kapacitet 75 osoba na sat, a otvaranje ponuda za raspisani tender je zakazano za 19. februar. Procijenjena vrijednost radova je četiri miliona eura, a period realizacije ova i sljedeća godina.

“U toku je i izrada glavnog projekta uređenja unutrašnjosti pećine sa objektima na ulaznom platou. Početak izvođenja radova uslovljen je završetkom izrade žičare, a procijenjena vrijednost je 1,6 miliona eura. Tada će biti i izgrađeni i parking za autobuse, centar za posjetioce i drugi dodatni sadržaji. Radovi na putu će početi čim to vremenski uslovi dozvole”, kazao je Nuhodžić. Madžgalj navodi da bi dužina turističke staze bila 800 metara.

“Do nje bi se dolazilo od magistralnog puta Bijelo Polje – Prijepolje do manastira Podvrh na ulazu u Đalovića klisuru, što iznosi 13 kilometara. Do ulaza je oko 1,5 km, odnosno oko 2,8 kilometara pješačke staze. Projekat je izuzetno zahtjevan i sa ekološkog i sa finansijskog stanovišta, a njime je predviđeno i osnivanje centra za posjetioce, gradnja puta od sela Bistrice do manastira Podvrh, izgranja žičare od manastira do ulaza i, naravno, uređenje pećine za turističko posjećivanje”, kazao je Madžgalj.

Za turističku valorizaciju, kako je naveo, predviđen je prvi dio pećine koji se zove Veliki lavirint, a koji se nalazi iznad ravnog dijele pećine koji ima dosta vode.

“Prednost pećine je upravo u tome što ima taj izdvojeni dio koji može turistički da se valorizuje, a da dva druga ostanu nezavisna za speleološka i naučna istraživanja”, kazao je Madžgalj. Ideja je bila da se nepristupačnost pećine prevaziđe izgradnjom puta od Bistrice do Podvrha i žičare od Manastira Podvrh do zarušenog ulaza.

Zarušeni ulaz nalazi se na kraju Velikog lavirinta, a njegovim otvaranjem bi se potpuno očuvalo zaštićeno područje Đalovića klisure. Otvaranjem zarušenog ulaza ušlo bi se u odvojeni i suvi dio pećine, praktično u jedan od najatraktivnijih djelova pećine, a drugi djelovi pećine bi ostali za dalja speleološka i naučna istraživanja.

“U studiji opravdanosti su analizirana četiri scenarija, u zavisnosti od broja posjetilaca i pokazalo se da je čak i prema pesimističkom scenariju od 55.000 posjetilaca godišnje projekat ekonomski opravdan. Sa 75 posjetilaca na sat za vrijeme rada pećine od osam mjeseci, puni kapacitet je 158.000 posjetila, drugi scenario je oko 116.00, a najpesimističkiji je 55.00 posjetilaca godišnje”, kazao je Nuhodžić.

Turistička valorizacija pećine, kako je naveo, mogla bi biti generator razvoja  ostalih oblika turizma kao i drugih djelatnosti, kako u Bijelom Polju, tako i ostalim opštinama na sjeveru. Poznate su i druge ponude koje postoje na tom prostoru, od manastira i klisure do sadržaja same Bistrice i njenih interesantnih mjesta.

“Očekuje se otvaranje najmanje 60 radnih mjesta”, kazao je Nuhodžić.

Rekao je da će za one koji ne žele da idu žičarom biti napravljena i pješačka staza duž klisure do pećine, koja će biti veoma atraktivna i prolaziti pored Juriškog vrela i Glave Bistrice.

U planu je i avanturistički park sa zip-lajnom.

Vasnik „Arhinginženjerinda“, arhitekta Rifat Alihodžić, koji je uradio Studiju opravdanosti i Glavni projekat rekao je da Đalovića pećina nije sama po sebi vrijednost, već je zbir više atrakcija na tom prostoru.

“Ništa manje nije atraktivno doći od magistralnog puta Podgorica – Bijelo do manastira, vidjeti stari most i prvu hidroelektranu na rijeci Bistrici i voziti se žičarom kroz atraktivan kanjon. Đalovića klisura i šire područje kojem gravitira ovaj lokalitet idelni su za sve oblike avanturističkog turizma, seoskog, vjerskog i kulturnog turizma“.

Navodi da je predloženo da uređeni turistički dio obuhvati devet dvorana i deset platoa za posjetioce, sa montažno-demontažnim kontrukcijama kako bi se sačuvao svaki pećinski ukras.

“Bilo kakvo narušavanje ambijenta bilo bi kontraproduktivno. Zato naša staza ‘pliva’ kroz prostor, bez direktnog oslanjanja na tlo, sa namjerom da se ništa ne ošteti. Pećinski nakit je taj koji će diktirati kretanje. Tu će biti i određeni faktori iznenađenja, praćeni zvučnim i svjetlosnim efektima. Svih devet dvorana uključuje projektovanje rasvjete na nivou operskih dvorana, što je veoma složeno. Imaćemo dvoranu za koncerte i manifestacije, kao i izložbene prostore”, kazao je Alihodžić.

U pećini stalagmit od 18 metara najduže jezero i najveća dvorana

Planinarsko – spelelološki klub “Akovo” uradio je katastar pećina i jama na teritoriji pet opština na sjeveru.

Locirano je 330 objekata, od čega u Beranama 90, Bijelom Polju 116, Petnjici 24, Mojkovcu 36 i Kolašinu 64.

Izmjereno je 230 objekata, čija ukupna izmjerena dužina iznosi 45.724, a ukupna izmjerena dubina 7.725 metara.

Najduža pećina je Đalovića (17.500 metara), najdublja jama je Željezna jama u Kolašinu (1.171 metar), najviši stalagmit od 18 metara nalazi se u Đalovića pećini, u kojoj se nalazi i najduže jezero (220 metara) i najveća dvorana (100×40 metara).

Prihodi u svijetu  ogromni – od 1,5 i 2,2 milijarde dolara

Speleološki turizam u mnogim zemljama ima značajan udio u ukupnoj turističkoj privredi. U svijetu se  oko 1.270 pećina koristi u turističke svrhe, od toga oko 800 pećina se smatra značajnim, više od 100 njih ima posjetu veću od 100.000 posjetilaca godišnje, a neke pećine su dostigle i milionsku posjećenost.

Prihodi su ogromni, a procjenjuje se da se kreću između 1,5 i 2,2 milijarde dolara.

Na prostorima bivše Jugoslavije Slovenija ima više od 20 speleoloških objekata otvorenih za turizam.

U Hrvatskoj je oko 20 speleoloških objekata stavljeno u turističku upotrebu, Bosna ima pet, Srbija 10, na Kosovu dvije, a u Makedoniji više crkvenih pećina koje se takođe koriste kao turističke pećine.

Postojinsku jamu godišnje posjeti oko 700.000 posjetilaca, a Škocjanske jame oko 120.000 posjetilaca.

Samo od karata i povezanih sadržaja, ta turistička ponuda donese Sloveniji više desetina miliona eura direktnih prihoda, a generisani prihodi i ostali pozitivni efekti na razvoj i zaposlenost su mnogo značajniji.

 

VIJESTI