Je li narodni heroj Ljubo Čupić – ili Ćupić?

Do 13. jula ove godine, narodni heroj Čedomir Ljubo Čupić, u svom Nikšiću – iz kog je pred strijeljanje poslao osmijeh koji je obišao cijeli svijet, mogao bi da dobije spomenik

 

Mnogi sa nestrpljenjem čekaju da poznati vajar Zlatko Glamočak dočara prkosni osmijeh narodnog heroja Ljuba Čupića i vrati ga na nikšićki korzo. Neizvjesno je, ipak, hoće li postavljanje spomenika otvoriti stare dileme u vezi sa prezimenom ovog junaka antifašističke borbe.

Je li Ljubo Čupić ili Ćupić – kako to neki tvrde, Televizija Vijesti provjerila je u danilovgradskom selu Zagarač, tačnije zaseoku Gropa, gdje je rođen Ljubov otac.

Ekipa TV Vijesti posjetila je kuću iz koje su Ljubov otac Savo i majka Stana nakon balkanskih ratova otišli u Argentinu. Po povratku u Crnu Goru, Ljubo je u nekoliko navrata posjećivao.

O tome za TV Vijseti pričaju bliski srodnici slavnog heroja, dva brata – Vukadin Čupić i Nikola Ćupić. Ono što piše na spomeniku koji je u selu podiglo Udruženje boraca, više se dopada Ćupićima.

“Miloš Šćepanović, otac književnika Branimira Šćepanovića napisao je knjigu “Četiri vijeka Zagarača”. Piše da smo Ćupići, kako je neko u nekom vijeku našao ćup pun zlata i tako ć- ćup i Ćupići su po tome dobili ime,” kaže Nikola Ćupić.

Vukadin Čupić, ipak, kaže da je “Ć” slovo samo preteča staroslovenskog jezika i da tada nije bilo slova “Č”.

Tri popa koji su začetnici ovog bratstva sahranjeni su kao Čupići, ali pored počivaju njihovi potomci na čijim nadgrobnim pločama piše “Ć”. Vukadin kaže da u slučaju najslavnijeg među njima – nema dileme, jer se iz Argentine u kojoj je rođen vratio kao Čupić.

“Šta se desilo poslije 1945. godine i koje su to činjenice uticale da se prezime promijeni u “Ć”, ni dan danas mi nije jasno. Moj otac prije nego je preminuo ostavio mi je zavjet – molim te sine, da mi na spomeniku bude slovo “Č”, jer ako sam živio pod slovom “Ć”, da barem tamo budem Čupić,” kaže Vukadin.

Čupić je i rođena Ljubova bratanica, koja je po slavnom stricu dobila ime Čedomira. Kaže da su Čupići samo greškom postajali Ćupići.

“U ustanovama koje su izdavala dokumenta, zavisno je li službenik razlikovao “č” od “ć” ispalo je da su rođena braća imala dva prezimena, kaže ona u telefonskom razgovoru iz Beograda.

Čedomira Čupić, rođena 1943. godine, godinu nakon što je Ljubo strijeljan, insistira da se uz prezime poštuje i pravo ime.

“Punim imenom, da bude i Ljubo, ali ne samo Ljubo. Svi govore Ljubo, pa Ljubo. On nije Ljubo, zvanično ime mu je Čedomir, a Ljubo mu je bilo od majke,” napominje Čedomira.

Nikola i Vukadin su saglasni da je revolucionarni duh tradicija njihove kuće prije i poslije Ljuba i da su na njega, ipak, najponosniji. Zato u ovoj priči nema ljutnje.

Na pitanje da li mu je krivo što je on Ćupić, a Vukadin i Ljubo – Čupić, Nikola Ćupić kaže da mu “ništa nije krivo – kako ko voli nek izvoli.”

“Kako se ko upisao. Htjeli su mog unuka da upišu Čupić, pa ja rekoh – ne bi bilo dobro jedan tako, jedan ovako. Ista krv i bratstvo i ne mijenja suštinu nikakvu,” kaže Nikola.

“Čedomir Čupić iz mrkih Zagarača pred četom je stao osvajača. On je rek’o okupljenoj masi – moj se život za slobodu gasi,” prisjeća se Vukadin stihova posvećenih slavnom pretku.