Građani bi kupovali domaće proizvode kada bi oni bili jeftiniji

Za prvih pet mjeseci ove godine, uvezli smo hrane u vrijednosti od 156 miliona eura, izvezli nešto više od šest miliona. Ili, 26 puta više hrane smo uvezli.

Tako smo, prema podacima Monstata, uvezli mesa i proizvoda od mesa za oko 36 miliona eura, dva miliona više nego lani u tom periodu. Uvezli smo više i mliječnih proizvoda i jaja, povrća i voća, žitarica, ribe.

S druge strane, izvozimo manje mesa u odnosu na prošlu godinu, ribe, žitarica, dok nešto više izvozimo povrća i voća i mliječnih proizvoda.

Novijih podataka nema, ali iskustvo pokazuje da za vrijeme turističke sezone, uvozimo još više hrane.

Domaći proizvodi skupi: Podgoričani, koje smo zatekli u jednom marketu, kažu da bi kupovali domaće proizvode, kada bi im cijena bila niža.

“Vidim da je u prodavnicama istaknuto koje voće i povrće je iz Crne Gore, ali je skuplje od drugog. Volio bih da poboljšam poljoprivredu, ali moj džep nije dovoljno dubok za to. Mislim da nije loša ni ona hrana koja nam dolazi iz okolnih država”, rekao je Podgoričanin Marko Đurović.

Njegova sugrađanka Maja kaže da “se trudi da živi zdravo, te joj plata većinom ode na ishranu”

“Najviše volim domaće, slasno voće i povrće, ne ono ogromno u koje ubacaju ko zna šta. Ako se nekada odlučim da kupim ono koje nije domaće, to je samo zbog cijene, na primjer kada je kraj mjeseca”, ističe ona.

Sa druge strane, mladi poljoprivrednik Ilija Stanić kaže da je mnogo truda, rada i napora potrebno da bi proizvod bio kvalitetan.

„To što se proizvede je sigurno desetostruko kvalitetnije od robe iz uvoza koja putuje jako puno i stiže neoštećena, pa još uspijeva da zadrži svoj oblik dosta dana dok stoji po skladištenim marketima i njihovim policama. Tu prije svega mislim na lako kvarljivu robu. Odgovorno tvrdim da moje jagode mogu da stoje dva dana i vrlo teško preko toga, upravo zato što su bez pesticida i aditiva koji produžavaju vijek trajanja“, kaže on.

I Stanić ističe da su kupci svjesni kvaliteta domaće hrane, ali nemaju novca da ih priušte.

„Tada, oni kupuju proizvod mnogo lošijeg kvaliteta. Na kraju opet kupac ispašta, jer se jeftino hranimo da bismo se na kraju skupo liječili “, napominje on.

Vlasnik poljoprivredne apoteke i poljoprivredik Mladen Aligrudić tvrdi da su domaći proizvodi jeftini, ali da do kupca dolaze znatno skuplji, zbog velike marže.

„Na primjer, otkupna cijena lubenice je oko 10 centi, u marketima je između 20 i 30, a po štandovima i ulicama 40 do 50 centi. Dakle, poljoprivredni proizvođači najmanje zarađuju od svakoga. Oni su prinuđeni, moraju da prodaju, a prodavci i marketi neće da rade bez marže od 50 do 100 posto, tu je problem “, objašnjava on.

Uvozimo hranu i jer nemamo dovoljno svoje: Uvoz hrane jeste neophodan, samo je pitanje u kojoj mjeri. Sa našom proizvodnjom možemo da zadovoljimo jedva 20 odsto sopstvenih potreba, smatra Aligrudić.

“Kada nam se jave potrebe kao kada krene turistička sezona, kada dođe 100.000 gostiju sasvim je normalno da mi bez obzira što imamo koncentrovano zrenje, moramo uvoziti i nabavljati sa strane”, objašnjava Aligrudić.

Nekada, dok je većina živjela na selu i obrađivala zemljište je bilo drugačije. Sada se mnogo manje ljudi bavi poljoprivrednim radom.

„Nekada u mojoj Zeti obrađivalo 6.000 hektara, danas jedva 1.000. Naša proizvodnja je smanjena, iako se u poslednjih par godina osjeća blagi rast “, govori Aligrudić.

Problem jefitniji proizvodi iz Albanije: Još jedan problem za crnogorske poljoprivrednike su proizvodi iz Albanije, koji im predstavljaju najveću konkurenciju na tržištu. Aligrudić je kazao da Albanija, koja ima dobru geografsku poziciju, ima i najjeftiniju radnu snagu.

„Postali su lideri u regionu, a iz godine u godinu im je kvalitet bolji, tako da se sada više koriste savremenim tehnologijama. Na nama je da pokušamo da budemo konkurentni“, objašnjava Aligrudić.

Poljoprivrednici trebaju da se udruže: Kao jedno od rješenja problema, Aligrudić vidi u udruživanju poljoprivrednika.

„Nijesam vidio želju kod njih da se udruže, naprave klaster, zajednički projekat“, ističe.

Smatra i da bi hladnjaču koja se nalazi u Matagužima trebalo dati poljoprivrednim proizvođačima u sezoni, kada im je i potrebna.

“Da smjeste i skladište hiljadu tona robe koliko je moglo tamo ostati i izbjegne se gužva, te postigne bolja cijena, plasman, skladištenje”, kaže on.

Iako ministarstvo izlazi u susret poljoprivrednicima kroz kredite, proizvođači su većinom prepušteni sami sebi, napominje Ilija Stanić.

„On mora da bude i poslodavac i fizikalac i marketing stručnjak i kalkulant i prevoznik… Rješenje vidim prvenstveno u mogućnosti uvezivanja sa trgovinskim lancima, hotelima, koji bi u toku sezone trebalo da otkupe prvenstveno proizvode domicilnog porijekla, naravno uz garanciju kvaliteta od strane proizvođača“, zaključuje Stanić priču za Portal Analitika.

Akcija Kupujmo domaće: I iz nadležnog Ministarstva su uvidjeli problem, pa su u dogovoru sa Privrednom komorom i najvećim trgovinskim lancima pokrenuli program “Kupujmo domaće”, čiji je glavni cilj povećanje prodaje domaćih prehrambrenih proizvoda. Iako je rano za veće promjene, ističu da prvi podaci iz trgovinskih lanaca pokazuju rast prodaje domaćih proizvoda.

Analitika