Komnen Manojla Vukovica, roden je u Dubokom, selu udubljenom iz kojeg se izlazi na plato Lijesnja i visoravan Trebijesa, odakle se ide velikim gradovima - Podgorici i Niksicu. Kao nestasni djecak, pjesaceci rovackim putljagama i kanjonom Mrtvice i Platija, zeljan njeznosti, Ijubavi i razgovora, Komnen je gledao kako grane drveca streme ka nebu, trazeci hrane i sunca, vitlaju se oko kamena, trazeci prozor gdje Sunce grije.
Duh znatizelje, vizuelna senzacija, misao zapamcena iz price, majke, oca, komsije i ucitelja, nagonile su ga da udubljenja u drvetu vidi kao isplakane oci, a kvrge kao dojke stidljive djevojke, koja nije smjela ni ruku da mu pruzi za pozdrav. Komnenova masta i umijece, oblikovali su detalje u drvetu, mudrom majstorskom pamecu. Svaka od njegovih figura kao da zove iz Mrtvice i trazi dom gdje je veselije.

Komnen Vukovic je clan udruzenja Umjetnickih zanatlija Crne Gore, Udruzenja radnika umjetnika Srbije, kao
i clan izvornih umjetnika Crne Gore.
Imao je vise samostalnih I kolektivnih izlozbi