Kafa proizvedena u Crnoj Gori od ovog mjeseca se može kupiti u više od 10.000 marketa širom Sjedinjenih Američkih Država (SAD), u koje je danilovgradska firma Crnagoracoop krajem februara otpremila prvi kontejner robe.
Kako pišu Dnevne novine, pored kafe, na policama američkih prodavnica naći će se i 28 vrsta konditorskih proizvoda nakon što su prethodno 21 dan putovali iz Luke Bar do Njujorka.
Dugo priželjkivan izvoz u Ameriku ovo preduzeće je ostvarilo poslije skoro pet decenija poslovanja, tokom kojih je u više navrata pokušavalo da robu prebaci “preko bare”.
“Izvoz u SAD uhodavam već dugo godina. Imali smo partnera u Čikagu, ali je on kočio sa isplatama i često tražio kompenzaciju. Sada smo našli drugog partnera sa sjedištem u Njujorku, koji pokriva čitavu zemlju. Poslali smo jedan kontejner robe i već spremamo drugi”, ispričao je Dnevnim novinama Nedeljko Babić, izvršni direktor kompanije.
On je na razgovor sa ekipom DN došao sa sastanka u Investicionom razvojnom fondu, gdje je pokušavao da dogovori kreditni aranžman vrijedan milion i po eura koji bi njegovoj firmi omogućio nabavku potrebne količine sirovina i podstakao izvoz u SAD.
Obeshrabren uslovima koje su mu predočili u Fondu, Babić priča da je izvoz skup posao, koji pravi velike troškove. Partnerstvo sa Amerikancima ostvario je na kraju prošle godine, tokom koje je Crnagoracoop poslovala u minusu. Uspio je, kako ukazuje, da postigne veću cijenu u odnosu na evropsko tržište, pa se nada da će, ako dobije podršku države i komercijalnih banaka, firmu izvući iz finansijskih problema.
“U Americi će crnogorsku kafu da pije mnogo ljudi, ovi koji su je kupili prilikom degustacije nijesu imali nijednu primjedbu. To je ogromno tržište, jako. Partneri su ozbiljni i nema kao kod nas da zovete i molite dobavljača da vam plati robu koju je uzeo. Oni traže da im mjesečno šaljemo četiri kontejnera, jedan nedjeljno da ide, što mi sada teško da možemo. Ako šaljete samo kafu, u jedan kontejner stanu 22 tone. U prvoj turi smo poslali sedam tona kafe, dok su ostalo bili konditori. Otpremili smo im sve vrste naših kafa. Tamo idu većinom veća pakovanja od jedan i pola kilograma, ali mi smo poslali i ona od 250 grama, da se nađe”, navodi Babić.
Sramota bi, dodaje, bilo državi da pusti da Crnagoracoop propadne. Prošle godine je bezuspješno pokušavao da dobije sredstva iz Abu Dabi fonda, ali na njegov dopis, kako tvrdi, nije stigao odgovor nadležnog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Sada čeka susret sa novim rukovodstvom ovog resora.
“Mi plaćamo sve poreze u cent i nećemo drugačije po cijenu zatvaranja. Imamo 40 zaposlenih, iz Danilovgrada, Podgorice i Nikšića. Pri uvozu sirovina, poput sirove kafe, biljne masti i ostalih, plaćamo PDV potom tri odsto od vrijednosti fakture sirove kafe dajemo za carinjenje, plus euro na svaki kilogram. To su ogromni troškovi na velikim količinama robe. Još ako ste ostvarili razliku između prodajne i nabavne cijene, recimo 10 odsto marže, i na to ide dodatni porez svakog 15. u mjesecu. Osim sirovina, imam trošak ambalaže, plina i struje koju moram da platim na vrijeme. Teško je poslovati, država samo traži da uzme svoje i nije je ni za šta briga” naglašava on.
Osim kafe i konditora, on kaže da na američkom tržištu ima mjesta i za crnogorsku čokoladu. Spreman je da je proizvodi i da zbog toga uveća broj zaposlenih.
“Amerikanci traže proizvodnju čokolade, odmah bih to počeo i otvorio i pak centar da proizvodim palentu, mlijeko u prahu… Zaposlio bih minimalno još 40 ljudi”, zaključuje Babić, kojeg optimizam ne napušta ni u osmoj deceniji pa odaje utisak čovjeka koji vjeruje da su trenutne poteškoće “samo još ovaj put”
Proizvodi kompanije Crnagoracoop mogu se naći i u regionu, Njemačkoj i Švajcarskoj. Jedno vrijeme su bili dostupni i u Austriji, ali im je dobavljača preuzeo srbijanski Bambi, ubacivši u markete Plazmu umjesto danilovgradskog Bebi keksa. Teško je, kaže Babić, izboriti se sa konkurencijom na stranim tržištima, a nije jednostavno ni na domaćem.
“Širi nam se tržište u BiH za konditore, a ovdje ne. Crnogorci misle da je sve što je domaće loše. Tako ne misle ni Amerikanci, Bosanci, Njemci, niti Švajcarci kojima u Ženevu mjesečno šaljemo deset paleta keksa”, navodi Babić.