Pomozimo porodici Cerović iz PG: Četiri đaka kreću u školu, a nemaju pribor, garderobu, obuću…
“Sve je bilo na svom mjestu do prošle godine. Nije nam mnogo toga falilo, jer je suprug radio. Djeca su imala ono najosnovnije, a majci smo uspijevali obezbijediti pelene i ljekove. Ali došao je taj dan da mi se suprug povrijedio na poslu, pao je sa skele, povrijedio je kičmu i sada nije sposoban za rad”, ovako gđa Dragica Cerović objasnila situaciju u kojoj se nalazi njena porodica.
U Podgričkom naselju Konik, u smještaju koji im je obezbijedio Komeserijat za izbjeglice živi porodica Cerović sa petoro djece i bakom. Došli su u Crnu Goru, u svoju domovinu, bježeći od ratnih zbivanja na Kosovu.
U kolektivnom smještaju su od 2006 godine u stanu od 48 kvadrata.
U jednoj sobi, na kauču spavaju muž, žena i dvoipogodišnji sin, a u drugoj četiri ćerkice sa bakom.
Useljenjem su naslijedili dug za struju u iznosu od 5000 eura. Bili su 6 mjeseci bez struje. Baka je tada pala , saplela se zbog mraka u stanu. Slomila je kuk i šlogirala se. Od tada je paralizovana: ne može da hoda, govori, da se samostalno hrani, obavlja toaletu.
Ona posjeduje penziju od 60 eura koja nije dovoljna čak ni za pelene. Potrebno joj je još minimalno 30-40 eura za lijekove.
Baka Danica koja je inaće rođena u Crnoj Gori iako je veomla lošeg zdravlja ne ide na ljekarske preglede već 2 godine, jer nema zdravstvenu knjižicu. Ranije je imala izbjegličku zdravstvenu knjižicu sa kojom je odlazila kod doktora. Potrebno je da ode u Srbiju gdje je dokumentacija sa Kosova, da se odjavi za šta nema mogućnosti, ni zdravstvenih ni finansijskih.
Baka koristi slušni aparat, ali već 6 mjeseci nije u funkciji, jer su se pokvarila vratanca za bateriju.
Uz pomoć, Manastira Ostrog koji im je platio dio duga i kuma sa kojim je radio Aleksandar danonoćno uspjeli su da obezbijede uključenje struje.
Aleksandar je otac i suprug. Završio je društveno jezički smjer u gimnaziji na Kosovu. Počeo je da radi veoma mlad, već od 13 godine. Godine 2008. je preživio infarkt i ima ugrađen stent. 2015. godine je pao sa skele. Nakon dugog oporavka opet je počeo da radi. Međutim to se neslavno završilo.Čovjek kod koga je radio ga je doveo kući ukočenog. Ni to ga ne zaustavilja da radi. Mora kaže da se bori za djecu pa neka ga života košta.
“Strah me je da mi suprug ne padne u postelji jer trči da zaradi dnevnicu, a ima srčane probleme a još i taj pad sa skele ne znam šta da radim”, brižljivi kaže supruga Dragica.
Porodica Cerović od prošle godine dobija socijalnu pomoć u iznosu od 121 euro i ima još od redovnih prihoda 3 dječija dodatka od po 19.5 eura. Ostalo dvoje djece ne mogu dobiti dječiji dodatak zbog zakonske regulative.
Dobijaju od Narodne kuhinje pri Hramu ručak. Mnogo im znači ta pomoć jer im je to nekada jedini obrok. Veoma su se obradivali i pomoći koju su dobili od Banke hrane CG.
Dobiće djeca knjige za školu preko socijalnog ali im je neophodan školski pribor i sveske za 4 đaka, garderoba, obuća. Sa hranom stoje loše , ima dana kad porodici majka nema što da spremi za jelo, a staroj majci da stavi pelene i da lijekove.
“Najgore mi je kad djeca počnu da gledaju drugu djecu kako jedu slatkiše, voće ili sladoled pa mi kažu: mama ajde nam kupi, a meni suze krenu nekontrolisano… Mnogo puta smo noći ja i suprug proveli plačući i krijući se od djece. Težak život nas je ubio jer treba školovati i vaspitati petoro djece, a pored toga imati nesposobnog roditelja….zato vas molim ako možete na bilo koji način da nam pomognete ….”, kaže Dragica.
“Da sam u mogućnosti da kupimo plac negdje na periferiji UNHCR bi nam napravio kuću , da mi djeca odrastaju u zdravoj okolini gdje bi se normalno igrala, a ne ovdje gde izađu i dobijaju batine…” kaže Aleksandar. Plac je moguće kupiti za 3-4 000 eura u daljem razgovoru nam kaže Aleksandar.
U ovom naselju nerijetko dolazi do sukoba pa nedužni ljudi i djeca stradaju, letjele su kamenice a ponekad ima i ozbiljnijih situacija, objašnjavaju Cerovići razloge svoje brige za odrastanje djece. 12 – godišnja Anastazija ,11 – godišnja Jelena , 8 – godiśnja Gordana i 6 – godišnja Aleksandra pješače do škole 3 km u jednom pravcu po svim vremenskim prilikama jer roditelji nemaju da izdvojitie 21 euro po djetetu za mjesečnu kartu.
Djevojčice nose obuću br: 2x 38 ,35 i 32 .Mali Jovan nosi broj 28.
Obuća, odjeća, školski pribor, igračke… sve njima treba. Ove curice ne idu na školske ekskurzije, na rođendane… Užinu u školi nemaju da ponesu ili kupe već dobri drugari podijele sa njima svoje.
Gordana, 7. septembra puni 9 godina. Bilo bi nam veoma drago ukoliko bi uz pomoć humanih ljudi uspjeli da je obradujemo nekim poklonom.
Šporet je prestao da radi pa koriste plinsko kuvalo. Frižider je crkao usljed velikog napona. Četiri djevojcice spavaju na dva kreveta na sprat. Ormar je polomljen.
Svi koji žele novcem mogu pomoći Cerovićima mogu to učinjeti kod CKB na račun 510000000110155859 na ime Aleksandar Cerović.
Za one koji mogu na drugi način pomoći molimo da se jave Banki hrane radi dobijanja kontakta porodice Cerović.
Mejl je bankahranepg@gmail.com , na telefon 069 495 680 ili na Fb stranici u inboxu https://www.facebook.com/banka.hrane/?ref=hl