Prkos ili inat se pojavljuje već u njegovoj drugoj godini, a ako ni to ne uspije, djetetovo glavno oružje u konfliktima sa roditeljem je emocionalno iznuđivanje
Kada beba ima neku nezadovoljenu potrebu, ona se oseća neprijatno i plače. Plač je signal koji poziva roditelja da zadovolji potrebu. Zato sva mala djeca doživljavaju roditelje, prvenstveno majke, kao osobe koje kada je djeci neprijatno, učine nešto da im bude prijatno.
Ja sam moje želje
Međutim, u drugoj godini života, dijete pored potreba ima i želje. Razlika između potreba i želja je ogromna: ako potreba nije zadovoljena dugo vremena, ugroženo je preživljavanje, a ako nije zadovoljena želja, samo je neprijatno. Međutim, dijete ne zna za ovu razliku.
Dodatni problem je što dijete ne razlikuje sebe od svojih želja. Kada roditelj odbije djetetovu želju, dijete to razumije kao da je roditelj odbacio njega. A kada imate dvije ili tri godine, najvažnija stvar na svetu je da vas mama voli. Zato sva djeca, kada im se postavi granica – kada roditelj odbije da im ispuni neku želju – reaguju kao da je nastupila katastrofa. Zato roditelj mora djetetu, pored toga što mu odbija želje, i da jasno pokazuje ljubav, tako da dijete ima doživljaj da je prihvaćeno i voljeno.
Sukob biološkog i društvenog
Zadatak roditelja je da pripremi dijete za samostalni život u ljudskom društvu. Da bi postigao taj cilj, roditelj mora da djetetu “postavlja granice”. To znači da odbija da ispuni neke djetetove želje i da djetetu ne dozvoljava neka ponašanja. Roditelj to mora da radi kako bi dijete socijalizovao, pripremio ga za život u društvu. A to podrazumeva konflikt: sukob djetetovih želja i volje roditelja. U osnovi, to je sukob biološkog i društvenog. U ovom sukobu roditelj mora da pokaže da je jači, tako da dijete mora da se podredi i da prihvati da je odrasli taj koji postavlja pravila i koji više zna o opasnostima ovog svijeta.
U prvo vrijeme će se dijete osjećati odbačenim, jer će vjerovati da je neispunjavanje njegovih želja negacija ljubavi, a kasnije će shvatiti da mu roditelj ne ispunjava želje baš zato što ga voli. Zbog brojnih pozitivnih posledica, veoma značajan trenutak u razvoju djeteta je kada ono shvati da konflikt i ljubav idu zajedno. A do toga će najlakše doći ako mu roditelji jasno pokazuju ljubav sa jedne strane, a sa druge ga disciplinuju i postavljaju mu jasne granice.
Prvi manevri
Dok se to ne desi, dijete koje se osjeća odbačenim će se boriti protiv roditeljske volje. Prkos ili inat se pojavljuje već u njegovoj drugoj godini, a ako ni to ne uspije, detetovo glavno oružje u konfliktima sa roditeljem je emocionalno iznuđivanje. Manipulacija je svesni manevar, kada neko ima skriveni cilj, a emocionalno iznuđivanje je pokušaj izazivanja određenih emocija kod druge osobe kako bismo je dodatno motivisali da uradi ono što ne želi da uradi. Tipična osećanja koja dodatno motivišu žrtvu emocionalnog iznuđivanja su krivica, dužnost, strah, sažaljenje i slično. A već malo dijete od dvije godine može shvatiti koja osećanja mu se „isplate“ u porodici, jer doprinose tome da roditelj popusti i da djetetove želje na kraju budu ostvarene.
Vidi koliko sam tužan
Na primer, ako dijete pokazuje da je veoma tužno i snažno plače, ono roditelju pokazuje koliko je nesrećno kada mu roditelj ne ispunjava želju. Poruka je: “Vidi koliko sam tužan, kako možeš da me gledaš ovako nesrećnog ako me voliš?”
Na taj način kod roditelja pokušava da proizvede osjećanja sažaljenja i krivice. Ako roditelj zaista osjeti ta osećanja i popusti djetetu, ono će naučiti da svaki sledeći put mora tako da postupi kako bi na kraju dobilo ono što želi. Ovako može nastati obrazac koji će dete i roditelj ponavljati tokom djetinjstva, ali koji će ostati na djetetovom repertoaru i kada poraste. Na isti način može pokušati da iznudi ispunjenje važne želje od svog emotivnog partnera ili od svog djeteta.Takođe, dijete u konfliktu može emocionalno iznuđivati tako što će “odbaciti” roditelja. Njegova poruka je: “Ako ti ne voliš mene, ne volim ni ja tebe”. Kako se mnogi savremeni roditelji plaše da će dete prestati da ih voli, kada to vide, oni popuštaju i udovoljavaju djetetu.
Ako ne može milom…
Ako emocionalno iznuđivanje ne da rezultate, dijete može postati fizički nasilno. Mala djeca mogu to pokazati tako što će da šutnu, ugrizu ili ogrebu majku koja odbija da im ispuni želju.
Zato je najbolje djeci postaviti granice na vrijeme, a pravo vrijeme je već sredinom druge godine. Ako to roditelj propusti da uradi, obično će popuštati sve do adolescencije kada će problem biti veći. Savremeni modeli vaspitanja koji roditeljima ne dozvoljavaju strogost i kažnjavanje, doprinose tome da je sve veći broj roditelja nemoćan, a da je sindrom razmaženog deteta sve prisutniji i sve veći problem.
Ojačajte slabe tačke
Razmaženi tinejdžer će svu svoju inteligenciju i svoje zaključke dugogodišnjeg psihološkog proučavanja vlastitih roditelja primijeniti kada bude želio da ostvari neku od važnih želja. Postoji nekoliko tipičnih ekstremnih prijetnji koje upućuje roditeljima, šta će se desiti ako mu ne ispune želju: da će se ubiti, da će otići od kuće, da će početi da se prodaje drogu, da će se prostituisati, da će otići da živi kod drugog roditelja, ukoliko su razvedeni.U svim ovim situacijama, roditelj je u unutrašnjem konfliktu između kratkoročnih i dugoročnih posledica. Ako popusti djetetu, on je kratkoročno rešio situaciju, ali je dugoročno postavio obrazac ponašanja prema kom će dijete u svakoj sledećoj situaciji primeniti isti manevar. I zato roditeljima predlažemo da pri prvom pokušaju manipulacije, odnosno emocionalnog iznuđivanja, to konfrontiraju i jasno kažu šta će učiniti u tom slučaju.
Ako je dijete već razmaženo, a roditelj popustljiv, tada roditelj mora prvo da promijeni svoju unutrašnju logiku koja je njegova “slaba tačka” zbog koje popušta djetetu. Ukoliko to ne uradi, savjeti ne pomažu, jer ih neće primjeniti dosledno. Zato je u slučaju razmaženih tinejdžera koji stvaraju probleme najbolje da roditelj porazgovara sa nekim stručnjakom za vaspitanje dece. Odlična literatura je i knjiga novozelandskog stručnjaka, Najdžela Late, “Tinejdžeri – kako im postaviti granice i sačuvati živce”.