Zajednica patuljaka koja živi u udaljenom kutku Ekvadora mogla bi imati potencijalan lijek za rak, smatraju naučnici.
Naime, Laron patuljci, koji imaju savršeno normalne proporcije ali rastu tek do prosjeka visine od 120 centimetara za žene i 130 centimetara za muškarce, čini se da su imuni na sve oblike bolesti te je njihova dugovječnost nevjerovatna.
Sada naučnici analiziraju hormon koji ljudi imaju, a Laron patuljci nemaju pa se nadaju kako bi to istraživanje moglo rezultirati razvojem efikasnog lijeka za rak.
Vodeći svjetski onkolozi pozdravili su takvo istraživanje za koje smatraju da bi moglo doprinijeti u prevenciji e bolesti. Osim toga, naučnici vjeruju kako i ovi ljudi u svom specifičnom DNK kodu kriju i rak za dijabetes.
Laron dvarfizam je specifičan poremećaj u kojem tijelo postaje nesposobno za rast od ranog djetinjstva.
Doktor Jaime Guevara-Aguirre koji proučava Laron populaciju u Ekvadoru posljednjih 30 godina, vjeruje kako je njihova genetika zaista imuna na bolesti koje ubijaju druge ljude. U selu gdje je fokus istraživanja, živi oko 100 ljudi, dok Laron patuljaka u svijetu osim njih ima još svega 200.
Laron patuljcima nedostaje hormon inzulinu nalik Faktor rasta 1 ili IGF1. Kod ostatka ljudi, višak tog hormona može rezultirati nastankom raka dojke, prostate i crijeva u mlađoj životnoj dobi.
– Otkrili smo da oni naprosto ne dobivaju rak. On se pojavljuje kod njihovih rođaka normalne visine, no nikad kod mojih pacijenata, niti jedan slučaj – rekao je Aguirre.
On smatra da bi pronalazak načina umanjivanja razine hormona IGF1 spriječio i pojavu raka.
Doktor Valter Longo njegove je zaključke odlučio da testira na životinjama, a kad je proizveo Laron mutaciju na miševima, otkrio je da mogu živjeti i deset puta duže od normalnih miševa.
Jedna od žena koje je Aguirre proučavao je 50-godišnji Merci Valarezo, visoka samo 112 cm i teška 57 kilograma.
Te je brojke svakako svrstavaju u kategoriju pretilosti, no uprkos toj činjenici, naučnici su zaključili kako je “potpuno zdrava” – ne boluje niti od visokog krvnog pritiska, niti dijabetesa, a na njemu se ne primjećuju tragovi niti jedne hronične ili akutne bolesti.
Ono što naučnici žele napraviti je blokator tog ključnog hormona u piluli, koji bi se ljudima mogao dati nakon što je završen proces rasta.
No, jedini problem bi bila činjenica da ne bi znali djeluje li pilula ili ne barem deset godina, što se smatra dovoljnim vremenom za uočavanje poveznica s nastankom karcinoma na potencijalnoj testnoj grupi.