Često možemo da čujemo komentare kako je neko ambiciozan i uspješan, i cijelu priču o načinu kako je postao takav. Lijepo je kad se neko opiše gore navedenim atributima iako se još osjeća ispunjeno. Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Anđela Šćekić Todorović objašnjava da pozadinu osobe koju vidimo kao uspješnu niko istinski ne poznaje, do nje same, a nekad je ni ona sama nije svjesna.
Šta je zapravo ambicija, kakav je put koji prolazi ambiciozna osoba, kako te osobe reaguju na prepreke… neka su od pitanja na koja stručno mišljenje u daljem tekstu iznosi naša danjašnja sagovornica Šćekić Todorović.
Anđela Šćekić Todorović Foto: Privatna arhiva
Ambicija predstavlja potrebu i težnju osobe da doživi uspjeh i priznanje. Ambiciozne osobe imaju velika očekivana od sebe i njihov put ka uspjeh nije lak. Mnogi odustaju, jer se suočavaju sa svojim istinskim mogućnostima i ne mogu da isprate svoje ili možda tuđe ambicije koje su usmjerene na njih. Neki se bore i savladavaju prepreke jer oni to mogu. Zdrava ambicija je onda kada su u skladu želja, potreba i sposobnosti osobe.
Ambicioznost je sjajna kada je u vezi sa realnim mogućnostima i sposobnostima osobe koja ima određenu ambiciju. Ambicije najčešće potiču iz perioda djetinjstva, a još češće se dešava da roditelji svoje ambicije prenesu na djecu baš u tom periodu djetinjstva. Ona nemaju razvijeno kritičko mišljenje, usmjereni su na aplauz i pohvale koje dobijaju od odraslih, a u tom periodu, svi hvale djecu jer su čuli da to pozitivno utiče na njihov razvoj ličnosti, ne znajući da lažna pohvala ne utiče pozitivno na dalje staze.
Zamislite majku koja je željela da bude balerina, ali nije imala roditeljsku podršku. Sada ima ćerku i usmjerava je da igra balet, a njena ćerka nema baš talenat za igru. Šta se dešava djevojčici koja ima pritisak od strane majke i njenih ambicija, ima očekivanja od sebe, a okolina se divi u znak podrške? Djevojčica je pogubljena u svemu tome, i njene ambicije i želje da postane balerina će stati pri prvoj prepreci koja može biti surova za formiranje njene ličnosti.
Ima i onih koji lutaju, pa su probali skoro sve sportove, i svuda su našli problem (koji je najčešće bio usmjeren na nešto drugo, a ne na njihovu sposobnost za to što su odabrali, ili je neko drugi odabrao za njih), neki su išli u muzičku školu, a ne znaju da sviraju instrument za koji su se opredijelili, jer su zapravo išli preko svoje volje, ili jednostavno nisu imali sposobnosti za to, neki nisu bili dovoljno uporni i istrajni u svojim ambicijama ili su pratili ambiciju nekog ko im je značajan u odrastanju…Vrlo je važno da ambicije nas odraslih ostavimo samo za nas, a da svoju djecu pustimo da se razvijaju uz svoje ambicije i pomognemo im da upoznaju svoje sposobnosti i budu ono što oni žele i mogu.
Ko je za vas ambiciozan? Ko je za vas uspješan? Šta ste vi postigli za vaše godine? Je li to bilo na vaše ili na nečije “mišiće”? Da li ste istinski željeli da budete ovo što ste sada? Put ka uspjehu nije lak, pun je prepreka. Oni koji zaista prate svoje potrebe i želje oni će se snaći i nastaviće, a oni koji prate tuđe želje oni će odustati. I to je u redu. Kada bi pratili tuđe želje i potrebe onda to ne bi bio naš život, već život nekog drugog. Smisao našeg postojanja je da živimo ono što mi želimo, a ne ono što drugi misle da je najbolje za nas. Ako ste prepoznali da živite nešto što ne želite, potrudite se da to promijenite, vrlo je važno da ste ispunjeni zadovoljstvom kada nešto radite, jer se i takva energija širi na sve ostale aspekte vašeg života.
Kada prepoznamo da nešto jako želimo da radimo, a pritom imamo sposobnosti za to, važno je da pratimo svoju potrebu i ne odustajemo. Istrajnost i postojanost su neophodne na putu ka uspjehu i stvarivanju svojih ambicija. Kada naiđe loš period i neka prepreka, ambiciozni i istrajni će izdržati i nastaviće dalje, jer oni znaju da to mogu da izrže i iznesu.