Kerim Hrapović je rođen u Pljevljima, u radničkoj porodici kojoj je zahvalan što mu je obezbijedila školovanje i univerzitetsku diplomu na Građevinskom fakultetu u tadašnjem Titogradu. Nije se zadržao samo na fakultetskoj diplomi nego je i doktorirao, a i dalje se usavršava pišući knjige i publikacije. Otišao je u Austriju davne 1994. godine pošto perspektive u Crnoj Gori nije bilo. Sada živi u VÖCKLABRUCK, gradu 50 kilometara udaljenom od Salzburga i trenutno je među vodećim ekspertima u Austriji iz oblasti puteva i saobraćajnica… Njegovo zanimanje je civilni tehničar – inženjerski konsultant za građevinarstvo. Međutim, iako održava seminare i predavanja širom Evrope, i pitaju ga za njegova mišljenja kao eksperta posebno iz oblasti niskogradnje, a pogotovo oblasti puteva i saobraćajnica, njegova CRNA GORA – koju najviše voli, nije uradila ama baš ništa od toga… Međutim ostao je odan Crnoj Gori, rado pomaže i mnogo mu znači. Pati zbog trenutne političke situacije, i nada se nekoj boljoj Crnoj Gori gdje omladina neće napuštati našu lijepu državu.
#MADEinMONTENEGRO: Kako je proteklo vaše djetinjstvo u Pljevljima i čega se najviše sjećate?
#Kerim Hrapović: Rođen sam u Pljevljima od oca stolara i majke domaćice i normalno je bilo da u jednoj radničkoj familiji nije lako da se obezbijedi ugodan i lijep život. Međutim, svi četvoro smo pomagali našem ocu u stolarskoj radionici koja se nalazila iznad naše kuće u Moćevcu, koji je inače radio kao stolarski majstor u šumsko-industrijskom kombinatu Velimir Jakić i imali smo upravo zbog tog zajedništva lijep i bezbrižan život. Naši dragi roditelji Raza i Mujo su nam omogućili da sve troje djece (sestra je nažalost iznenada umrla prošlog ljeta) brat i ja završimo fakultete. Na kraju smo uspjeli i da doktoriramo.
Upravo ta stolarska radionica i veoma težak i častan stolarski posao nas je naučio da iznad svega cijenimo obične ljude, radnike. Za nas je čovjek koji radi u Gradskoj čistoći ništa manji od predsjednika borda direktora. Najvažnije je biti čovjek u punom smislu te riječi koji poštuje sve ljude, vjere, religije, nacije, narode, kulture i civilizacije, sve ostalo je manje važno.
#MADEinMONTENEGRO: Kada ste odlučili da se preselite u Austriju?
Kerim Hrapović: Nakon završenog Građevinskog fakulteta u Titogradu, odsjek saobraćajni, zbog tadašnjeg embarga koji je uveden protiv tadašnje „SRJ“ (tvorevine Srbije i Crne Gore), nakon puno uzaludnog traženja, nijesam uspio naći posao u Crnoj Gori i odlučio sam otići u Austriju u posjetu mojoj dragoj sestri Rusmini i njenoj familiji, koji su tada bili izbjeglice zbog rata u Bosni i Hercegovini.
Imao sam veliku sreću da je Rusmina i njena familija bila integrisana u Gornjoj Austriji i da sam kroz sport u „pravom“ momentu upoznao „prave“ ljude koji su mi onda ponudili da počnem da radim u građevinskoj kompaniji „Asphalt + Beton“, koja je ustvari bila preteča današnjeg građevinskog koncerna Strabag, jednog od najvećih građevinskih koncerna u Evropi. Godinu dana kasnije je austrijsko Ministarstvo za nauku, istraživanje i umjetnost potpuno nostrifikovalo moju diplomu građevinskog inženjera i izjednačilo je sa istim diplomama Tehničkog univerziteta u Beču.
#MADEinMONTENEGRO: Vaš uspjeh u Austriji pratio je veliki rad i trud?
#Kerim Hrapović: Naravno, nijesam se oslanjao samo na sreću i moja deviza jeste u stvari: „The only place „success“ comes before „work“ is in the dictionary“ (jedino mjesto đe se „uspjeh“ nalazi ispred „rada“ jeste u rječniku). Ovu izreku sam preuzeo od mog sina i veoma mi se sviđa. Inače mog sina i moju kćer volim više nego čitav univerzum i oni mi daju snagu i podršku da sam sve ovo postigao!
Pošto nakon mog dolaska u Austriju u početku nijesam znao jednu riječ njemačkog jezika, upisao sam se na kurseve jezika ali dodatno sam i privatno učio i to po nekoliko sati dnevno uz pomoć novih austrijskih prijatelja.
U Strabagu sam do kraja ispekao zanat građevinskog inženjera, počevši od tehničkog crtača dok nijesam naučio jezik, preko pomoćnika gradilišta da bih na kraju vodio najveće i najkompleksnije projekte niskogradnje. Nakon punih 17 godina provedenih u Strabagu i godinu dana pauze nakon toga, radio sam pet godina u jednoj austrijskoj kompaniji kao tehnički savjetnik i stručni konsultant za niskogradnju za pokrajine Zapadne Austrije (Gornja Austrija, Salcburg, Tirol, Forarlberg) – tehnički savjetnik niskogradnje za planere (civilne tehničare, Master Builder, arhitekten itd.) kao i za javne institucije niskogradnje (odjeljenja niskogradnje u opštinama, okruzima, magistratima kao i na nivou države), dalje za ASFINAG (korisnik austrijskih autoputeva i brzih cesti), austrijske željeznice, javne institucije za upravljanje i gospodarenje vodama na komunalnom, pokrajinskom i državnom nivou kao i za izvođačke građevinske firme iz oblasti niskogradnje.
#MADEinMONTENEGRO: Imate još mnoga zanimanja?
#Kerim Hrapović: Od 2012. godine sam i sertificirani sudski vještak pravde (JUSTIZ) Republike Austrije za građevinarstvo (general sworn and court certified expert), stručna grupa 72: građevinarstvo, stručna oblast 72.10: putevi i saobraćajnice.
Isto tako mi je se svidjela austrijska izreka „Man lernt nie aus“ a što je ustvari maksima „Čovjek se uči dok je živ“, tako da mogu sa sigurnošču reći da je moja malenkost jedan od najreprezentativnijih „primjeraka“ primjene te životne istine. Dakle nijesam išao u duvanskim dimom tada zagušene „kafane“ i „birtije“ sa muzikom i „pjevaljkama“, nego sam (velike) pare ulagao u moja dalja školovanja i usavršavanja i to uopšte ne žalim, naprotiv! Evo samo nekih od tih školovanja i usavršavanja:
– sertifikat za osobu od posebnog povjerenja za sigurnost građevinarstvu; Građevinska akademija Gornje Austrije: stručni ispit za „Baumeister-a“ (Master Builder); Građevinska akademija Štajerske: stručni ispit za „regulatora oštećenja u gradjevinarstvu“; stručni ispit za „Fachtrainer“ akreditovan od strane austrijskog Ministarstva za privredu, familije i omladinu; doctor of Philosophy (PhD) in Civil Engineering, inženjerski konsultant za gradjevinarstvo itd…
Član sam i u mnogim radnim grupama u komorama arhitekata i inženjerskih konsultanata itd.
#MADEinMONTENEGRO: Dobili ste niz odlikovanja i autor nekoliko knjiga?
#Kerim Hrapović: Dobio sam niz odlikovanja, nagrada i počasti kao što su titule „EUROPA INGENIEUR” od strane FEANI –European Federation of National Engineering Associations itd. a autor sam i nekoliko knjiga kao što je ,,Osnove izgradnje kružnih raskrsnica, prva i druga knjiga – opšti dio” koje je privatno štampao na crnogorskom jeziku. ,,Kolovozne konstrukcije u zemljama njemačkog govornog područja – projektovanje, građenje i održavanje” …
Napisao sam i brojne naučno-stručne radove u raznim internacionalnim časopisima.
#MADEinMONTENEGRO: Knjige ste pisali na crnogorskom jeziku?
#Kerim Hrapović: Što se tiče mojih knjiga, sve tri sam napisao na najljepšem jeziku na svijetu – crnogorskom. Razlog je bio da sam na taj način želio na neki način da se odužim mojoj Crnoj Gori – MONTENEGRO – najdivnijoj državi na svijetu. Nažalost, trebalo je skoro godinu i po dana dok sam našao instituciju koja je finansirala štampanje ovih knjiga u boji. Ovdje na zapadu je praksa kod ovakvih stručnih knjiga da zainteresovane kompanije učestvuju u finansiranju štampanja i na taj način dobiju prostor u knjizi da predstave i reklamiraju svoju firmu. Iako sam na sve svoje bivše „drugove“ i nekadašnje kolege sa Univerziteta, koji su u međuvremenu postali vlasnici građevinskih firmi ili projektantskih biroa, profesori Univerziteta itd. kontaktirao mejlom i ponudio im to, niko ali baš niko od njih me nije udostojio čak niti odgovorm na moj mejl… Ipak me sve to nije spriječilo da napišem i moju treću knjigu na crnogorskom jeziku, izuzetno opulentno dijelo „Kolovozne konstrukcije u zemljama njemačkog govornog područja – projektovanje, građenje i održavanje, koja predstavlja moje životno dijelo i enciklopediju iz sektora puteva i saobraćajnica. U ove tri knjige sam uložio nekolike decenije mog života, ali mi nije žao.
#MADEinMONTENEGRO: Smatrate da prema crnogorskoj dijaspori Crna Gora treba da ima drugačiji odnos i način povezivanja?
#Kerim Hrapović: Apsolutno! Veoma mi je drago da ste prepoznali važnost crnogorske dijaspore za našu vječnu Crnu Goru. Vjerujte mi da se moja malenkost ali i veoma puno naših ljudi porijeklom iz Crne Gore širom svijeta lavovski i na najraznoraznije načine puno jače bori i zalaže za našu domovinu, nego dosta ljudi u samoj Crnoj Gori. Mislim da naša matica treba puno bolje i aktivnije da ostvari vezu sa našim ljudima rasutim širom svijeta, a kojima je kao i meni Crna Gora u srcu i duši. Isto tako je veoma, veoma žalosno da iz svih država bivše Jugoslavije, ali i nekih zemalja Evrope pozivaju moju malenkost kao počasnog predavača (invited lecturer) na kongrese, seminare, konferencije, gostujuća predavanja na Univerzitetima itd, a upravo ona koju najviše volim – MOJA CRNA GORA – nije uradila ama baš ništa od toga. Iako, ako mogu sasvim skromno da ovdje samo citiram mišljenje austrijskih i njemačkih stručnjaka iz niskogradnje, a pogotovo oblasti puteva i saobraćajnica, iako oni moju malenkost smatraju među vodećim ekspertima u Austriji iz oblasti puteva i saobraćajnica…
#MADEinMONTENEGRO: Kada ste otišli iz Crne Gore i šta mislite o životu u vašoj matici?
#Kerim Hrapović: Iz Crne Gore sam otišao davne 1994. godine i odmah nakon samo par mjeseci provedenih u Austriji 21.marta 1994. dobio posao u današnjem Strabagu. Sad treba svi zajedno da zasučemo rukave i dobro potegnemo da upravo vratimo našu lijepu zemlju đe joj je mjesto, a to je u sami epicentar Evrope.
#MADEinMONTENEGRO: Mislite li da ovdje mladi ljudi imaju perspektivu?
#Kerim Hrapović: Uz maksimalne napore svih nas, možemo postići sve: postati moderna, prosperitetna, bogata, savremena, jaka, multinacionalna, multireligiozna, multikulti, turistički neodoljiva i privlačna poput Malidiva ili Sanrema, samostalna, NATO-članica, evropska članica, država Crna Gora – najljepša država na svijetu! U tom slučaju naša mladost bi ostajala u svojoj matičnoj zemlji i pristojno živjela od svojih primanja.
#MADEinMONTENEGRO: Koja je vaša poruka našim građanima?
#Kerim Hrapović: Kad sam 1994. godine došao u Austriju, pričao sam mojim kolegama i prijateljima viceve na naš račun o našoj „lijenosti“. Međutim nijesam uopšte bio lijen, niti sam mogao sebi to „priuštiti“ te sam morao dvostruko možda i trostruko više od Austrijanaca da se potrudim i napregnem, da bih ostvario ovo što sam ostvario, ali uspio sam. Austrija je zaista jedna moderna, bogata i lijepa država, a da ne spominjem austrijske Alpe od kojih zastaje dah. Vjerujte u sebe vjerujte i u svoje sposobnosti!
Pokušajte da nadjete posao koji volite, jer se onda mogu postići skoro nemogući rezultati i pomjeriti nezamislive granice. Sve se to može u našoj lijepoj Crnoj Gori samo ako SVI zajedno uspijemo odbraniti našu hiljadugodišnju Crnu Goru od raznih napada i agresija i ako je čuvamo i volimo kao oči u glavi! N.S.