Rado viđeni praznični Pazar na podgoričkom Trgu nezavisnosti izostao je ove sezone, čime je stanovnicima glavnog grada uskraćena lijepa prilika da uživaju u prednovogodišnjim čarolijama.
Važan dio Pazara proteklih sezona bio je u vezi sa muzičkim okupljanjima, a da završnica ove godine ne protekne u neprijatnoj i potpunoj tišini pobrinula se vrijedna ekipa udružena oko projekta – Naše društvo.
Predvodnik grupe koja je iznjedrila toplu prazničnu numeru i spot “Ove Nove godine”, nedavno predstavljene posredstvom Jutjuba, jeste autor muzike i teksta Ilija Pejović, naš iskusni muzičar.
Muzička produkcija djelo je još jednog veterana – Mihaila Mihe Radonjića (studio M sound), dok Naše društvo čine mahom poznata domaća lica – Nebojša Đukanović, Ivana Janković, Mila Nikić, Jovana Ćupić, Novak Raičković, Jovana Živković i Boris Božović.
Video produkciju potpisuje Mediatag, a crnogorska scena je na ovaj način poslije nekoliko sezona dobila projekat koji je udružio šarolike domaće adute.
Prihvaćena iluzija
Objašnjavajući poriv za nastanak ove muzičke priče, Pejović za CdM ističe da mu je, kada razmišlja o novogodišnjim i božićnim praznicima, zapravo više na pameti taj pretpraznični period koji zahvaljujući već opšteprihvaćenim običajima kompletnoj planeti makar na mjesec donese neku vrstu preobražaja praćenog prepoznatljivom ikonografijom i estetikom.
“Veliki broj ljudi na ulicama, različite manifestacije, kuvano vino, kestenje, svirke na otvorenom, romantični turizam… Period duboke jeseni i zime, a sve odiše toplinom. Uglavnom sve suprotno od nama mnogo češće ponuđene forme hotelskih i kafanskih aranžmana uz nastupe muzičkih heroja naše društvene propasti. Naravno, odavno niko nema zablude da će od 1. januara nove godine stvari biti išta drugačije nego što su bile do 31. decembra stare, zato često kažem da je u pitanju svjesno prihvaćena iluzija u kojoj treba uživati dok traje”, komentariše Pejović.
Autor pjesme “Ove Nove godine” sve pomenuto, kako dodaje, posmatra i kao izraz popularne kulture, te konstatuje da skoro da možemo napraviti direktnu vezu između načina na koji se praznici obilježavaju u pojedinim sredinama sa stepenom civilizacijske ljestvice na kome se društvo nalazi.
Muzika je, napominje Pejović, neizostavni dio te slagalice – od onih divnih jazzy pop klasika sa početka prošlog vijeka, preko legendarnih pop-rock hitova iz 70-ih, 80-ih i 90-ih do današnjih dana, svake godine u svijetu izađe ogroman broj pjesama posvećenih prije svega Božiću, a koje se nakon izlaska emituju svakog narednog decembra, napominje muzičar.
“Bilo da su naš izbor legendarni Džon Lenon, Iglsi, Kris Rea, ili pop zvijezde poput Maraje Keri, grupe Wham, Eda Širana i ostalih, neizbježni dio praznika upravo predstavlja tematska muzika. Svjetske top liste od kraja novembra do januara jasno pokazuju trend emitovanja, pa se na vrhove penju novi hitovi ili se vraćaju neki od evergrin hitova starih po više decenija. Taj 12. mjesec kojim se ispraća godina može da ima posebnu draž u onoj mjeri u kojoj želimo da mu damo takav kontekst. Za sve muzičare na svijetu, pa i za nas, ovakav izraz znači izlazak iz svakodnevnih opusa i naših zadatih muzičkih okvira i neku novu, drugačiju vrstu izazova”, približava nas Pejović suštini projekta “Ove Nove godine”.
Praznična čarolija
U slučaju ove pjesme i spota, nastavlja da niže misli Pejović, dogodila se upravo ta “praznična čarolija”. Demo snimak napravio je još prošle godine i potom odlučio da “odleži” do ove, kako bi smislio koncept za kompletan projekat.
Prevagnula je ideja da okupi grupu izvođača, mada je znao da to dodatno komplikuje realizaciju.
“Sve je krenulo sa prvim pozivima i porukama. Miha Radonjić i ja lako smo se dogovorili oko toga da on producira pjesmu. Ideja je bila da pjevači budu različitih senzibiliteta, energija i godišta, ali da opet ne napravimo neku neprirodnu mješavinu. Svi su odreagovali krajnje dobronamjerno, prijateljski i profesionalno. Trebalo je uskladiti tajminge, ali i to smo nekako preživjeli”, s osmijehom se prisjeća Pejović uvodnog dijela projekta, a potom je ekipa ušla u ciljnu ravninu ušuškanu u svjetlucavom Njegoševom parku.
“Video produkcija Madiatag – moj prvi izbor odavno. Srećom, momci su imali dovoljno slobodnog vremena i prostora i stvar je mogla da dobije makar skromnu, ali zasigurno lijepu video formu, jer u tom trenutku nismo raspolagali nikakvim budžetom. Međutim, tokom već započetog procesa u priču se uključilo nekoliko prijatelja koji su uticali na to da sve poprimi mnogo ozbiljniji i bogatiji oblik. Kreativni tim ‘La mia casa’ sa Marijom Majer na čelu, osim krucijalne finansijske podrške, u dekorativno-scenografskom smislu od lokacija pravio je bajkovite kutke. Zaista je trebalo zabilježiti uporedne fotografije i snimke koji bi ih prikazali u varijantama prije i poslije da bi bilo jasnije. Naši prijatelji iz ‘G3 spirits’ dodali su taman toliko da možemo mirno privesti kraju započeto i na pravi način zaokružiti priču”, objašnjava Pejović.
Nagrada za učinjeno, a to je sasvim evidentno u danima nakon premijere, “servirana” je u vidu reakcije auditorijuma.
“Na kraju je sve učinilo da proces snimanja za sve učesnike bude nezaboravno kreativno-zabavno iskustvo i vjerujemo da se upravo ta energija prenosi na sami spot. Utisci koje publika ovih dana dijeli sa nama nedvosmisleno to potvrđuju”, ponosan je muzičar.
“Kez” na licu
U uvodnoj riječi, Pejović je pred premijeru zapisao da je pjesmu ponekad lakše napraviti nego realizovati. Iskustvo svjedoči kako u Crnoj Gori umjesto tog “ponekad” može komotno da stoji – “uvijek”, naročito kada su akteri brojniji.
“Muzičarska priča u Crnoj Gori često se svodi na neku vrstu socijalne patetike i izbjegavam da je kao takvu vežem za svoj rad kako ne bih zamarao publiku”, početna je crtica Pejovića.
“Odnos publike uvijek će uzročno-posljedično zavisiti od sistemskih stvari koje stoje u pozadini svega. To se dešava na nesvjesnim nivoima. Projekti kao što je snimanje pjesme i spota, makar i mnogo jednostavnijeg od ovog, koštaju previše da bi ih muzičari finansirali sredstivima koja prihoduju od muzike. Zato stalno imamo osjećaj da se nalazimo u nekakvom začaranom krugu. Tekst i melodija nastanu sa gitarom, olovkom i papirom u ruci. Produkcija je komplikovana, skupa i uključuje značajno veći broj aktera od nas samih. Zato i finalni proizvodi često djeluju nedovršeno. Na kraju još nerijetko naiđu na krajnje neosnovanu osudu javnosti”, smatra Pejović.
“Samo da sreća bude veća i da traje vječno” – dio je teksta pjesme koji u mislima mnogih od nas provijava ovih dana.
Po recept za ovu formulu, kao i u pjesmi, često se vratimo u “film kad još smo bili klinci”, a sve to kako bismo iz tog vremena prepisali ponešto i implementirali ga u ovo današnje, pa da upravo to iskoristimo kada se kazaljke poklope.
“Da, upravo to je zamisao. Da se sjetimo koliko su nas male, jednostavne i nematerijalne stvari činile srećnima. Bar tih nekoliko dana u godini najčešće nam je bio ‘kez’ na licu i naravno – ‘na svakoj slici’. Nikad ovdje nije bilo sve potaman i bojim se da još zadugo neće biti, ali zbog opšteg duševnog mira ponekad moramo izmisliti razlog za radost i osmijeh – to su praznici”, poentira sagovornik CdM-a.
Problem kao kontinuitet
Pored izostanka pomenutog Pazara, i mnoga dešavanja oko nas i te kako utiču na to da praznična čarolija utihne.
Pejović odgovara da mu je “užasno žao” što je prekinut ionako kratak kontinuitet održavanja ove manifestacije u glavnom gradu, a ponavlja da i ovaj primjer pokazuje gdje smo na civilizacijskoj ljestvici.
“Neko će reći da imamo i većih problema od toga. To je apsolutno tačno, jer nažalost riječ ‘problem’ predstavlja jedini kontinuitet u našim životima. Međutim, ovakve naizgled banalne stvari na simboličkoj ravni govore mnogo. Prvo nam je trebalo toliko vremena da uopšte shvatimo potrebu za ovakvom manifestacijom, a onda iz razloga koji se mogu tumačiti samo na plitkim dnevnopolitičkim nivoima – prekinemo jednu od rijetkih stvari koja bi nam bar donekle obojila prilično sivu svakodnevicu. Osim toga, bila je prilika da lokalni muzičari nastupaju na velikim i otvorenim binama pred nešto većim brojem ljudi u publici nego obično”, kaže Pejović.
Može li “Ove Nove godine”, skupa sa porukama koje šalje, na neki način biti iskra koja će raspaliti prazničnu vatru i uljepšati dane pred nama?
“Pjesma je tu kao naš doprinos, pustili smo je u javni život i vrijeme će pokazati koja je njena ukupna društvena uloga. Nadam se da ćemo pokrenuti i neku vrstu stvaralačkog kontinuiteta u ovom pravcu i da će svake naredne godine u različitim žanrovima biti više novih autorskih ideja naslonjenih na temu. Muzika je neizostavni dio praznika. Neka tako bude i u autorskom smislu, a ne isključivo konzumentskom”, Pejovićeva je želja.
Bliži se i navala komšijskih izvođača povodom novogodišnjih praznika i guranje domaćih aduta po strani, što je loša tradicija koja se nastavlja u Crnoj Gori.
Iako Pejović napominje da ponekad ne zvuči tako, u pogledu toga da li bismo u skorijoj budućnosti i na tom planu mogli doživjeti neku prazničnu čaroliju i preobražaj – uzvraća da je optimista, ali veoma umjeren i pomalo skeptičan.
“Moguće je i nije teško, ali pitanje je volje onih koji se nalaze na pozicijama moći i odlučivanja. Postali smo društvo gotovog proizvoda i ne shvatamo što znači proces proizvodnje. Na isti način kao što bi trebalo podsticati proizvodnju osnovnih životnih namirnica i drugih industrijskih proizvoda, treba podsticati proizvodnju sadržaja u kulturi i popularnoj kulturi kao neodvojivom i veoma značajnom pokazatelju opšte kulture jednog društva. Ne mislim samo na muziku, nego i druge medijske forme poput filmova, serija, dokumentaraca, multimedijalnih performansa i manifestacija”, privodi kraju Pejović izlaganje, uz zaključak da “i te velike muzičke ‘zvijezde’ nisu ništa drugo do proizvod muzičke industrije”.
“Dugo sam vjerovao da ljudi na mjestima odlučivanje ne razumiju neke procese i da smo zato slučajno zapali u ove kulturološke ćorsokake. A onda sam došao do zaključka da razumiju veoma dobro i da ništa nije slučajno. Stanje u kome se već predugo nalazimo bilo je cilj, a ne posljedica. Potrebni su precizni rezovi i sve se može završiti bez ožiljaka”, ubijeđen je Pejović.
CDM