Muzičar Nebojša Đukanović, u čijim je i solo radovima nezaobilazan potpis Grimm – po uzoru na istoimeni čuveni bend iz Bara čija je udarna igla od osnivanja, početkom mjeseca pustio je pticu iz kaveza.

U prevodu, nova numera i spot udahnuli su vazduh prvi put, a premijera “Stari moj” imala je specifičan značaj zahvaljujući činjenici da ju je Đukanović, autor muzike i stihova, namijenio pokojnom ocu.

Zbog toga je izlišno i govoriti o tome koliko je značajna u životu Đukanovića, pa tek onda i u muzičkoj karijeri, premda je za njega između ta dva pojma oduvijek bio znak jednakosti.

“Posebno sam vezan za ovu pjesmu i ona je jednostavno morala biti upečatljiva. Reakcije su fenomenalne sudeći po komentarima na Jutjubu i porukama koje svakodnevno dobijam. Stvorena je tako da dok je preslušavam nemam baš ništa za što bih pomislio da je trebalo da bude drugačije”, sugeriše Đukanović na početku raporta za CdM da je apsolutno zadovoljan.

Tok svijesti

Teško je odvojiti rad Grimma od solo projekata Đukanovića, pošto je ono najbolje što umjetnik Nebojšinog kalibra može da ponudi prisutno u oba pravca.

Ni ovog puta nije odustao od prepoznatljivog rukopisa, a da on dobije savršene korice zaslužan je, između ostalih, Pippo Corvino (pseudonim Filipa Gavranovića) koji je bio zadužen za aranžman, miks i produkciju u studiju “The BURROW” smještenom u Beču.

Muzički su doprinijeli i Mihailo Miha Radonjić (M studio) i Bobo Stanišić (Adrenalin studio), a spot je obojila ekipa Mediataga.

Zanimljivo je da je Đukanović, prema svom kazivanju, potrošio 10 minuta za nastanak srži pjesme i da se pritom desila samo jedna korekcija.

Dalje, dodao je kako je “Stari moj” slika i prilika efekta stvaralačkog lijevka, te napomenuo kako postoje dva načina stvaralaštva, od kojih jedan sa drugim nemaju nikakve veze.

“Jedan je stvaranje namjenski, kada imate elemente, strukturu i biranu publiku i stvarate bukvalno da pjesma ima što više pregleda i da je što više u trendu… I drugi način je kada vas ošine bič stvaralačkog zanosa, kada niste svjesni šta radite, kada grozničavo nižete i harmoniju i tekst kao da to radi neko umjesto vas, a vi samo prepisujete”, objašnjava Đukanović, a ko je poslušao makar jednu numeru Grimma jasno mu je koji je način stvaralaštva po ukusu muzičara.

“E to je magija tog neobjašnjivog toka svijesti koji nepogrešivo vodi do cjeline. To je taj drugi princip koji se meni u najvećem dijelu stvaralaštva javljao… Taj način nije nepresušan i nije stalan. To su bljeskovi koje čovjek mora odmah da bilježi, jer ako preskoči trenutak, magija nestaje, a ideja odlazi u nepovrat”, podvlači Đukanović.

Neizmjerna ljubav

Najintimniji zapis duše autor je pretočio na papir, potom i u zvuk, pa sve to dalje prepustio slušaocu i nekako mu omogućio da zaviri duboko u njegovu dušu.

Riječi, kao što se čuje u pjesmi, ne mogu istaći baš sve, ali su mnogi tokom preslušavanja mogli da zažmure i stvore sliku svog starog.

Odmah nakon što je ptica napustila kavez, Đukanović je osjetio olakšanje, ponos… Vjeruje da bi to osjećanje danas isijavalo i iz starog kada bi čuo pjesmu.

“Da, duši je lakše, osjeća se i ponos i neizmjerna ljubav. Neki čudan osjećaj da je ostavljen trag o nekome ko je jednom živio i trajao u svom kutku, gdje su malobrojni bili upoznati sa tokom i suštinom tog života. I moj otac je bio umjetnička duša i njemu dugujem sve ono što me oblikovalo kao stvaraoca, iako on nije baš volio taj rok autfit, ali znam da bi bio i ponosan i oduševljen kada bi mogao čuti pjesmu posvećenu njemu. Vjerujem istinski da su mnogi zamislili svoje očeve i da je mnoge pjesma prebacila u neka druga vremena, a to mi je i bila zamisao i želja”, dodaje Đukanović.

Odnos roditelja i djece danas je, logično, drugačiji negoli ranije.

Utisak je da se, ipak, o ljudima poput starog iz pjesme sve manje priča, tačnije – da je takav ljudski sklop danas rijedak, čast izuzecima.

“Tolika raskršća njega su dugo lomila, ali duša nigdje glasa nije pustila (…) Riječ mu je bila kamena, ponos ga vodio do dna. Čast i tanak led uvijek idu zajedno…” samo su neke od crtica Nebojšinog teksta posvećenog ocu.

A ljudi koji sadrže neke od pomenutih osobina, bez obzira na to govorimo li o roditeljima/djeci, vjeruje muzičar, nisu posve nestali, ali vrijeme čiji smo svjedoci diktira da nas to ne fascinira.

“Zaista živimo u brzim i dosta površnim vremenima, pa nam promiču oni najbitniji tonovi života koji se ne kupuju novcem i privilegijama. Ubijeđen sam da u svakoj porodici gdje je bilo ljubavi, brige, žrtve i pažnje, stvari funkcionišu kao u mojoj pjesmi. Isto tako vjerujem da je to ogromna većina, ali nažalost to nije naročito fascinantno modernom vremenu koje obiluje konzumerizmom, beznačajnim stvarima, nedostatkom volje da se posmatraju drugi, čak i oni najbliži, da se razumiju, da se obasipaju pažnjom i brigom. Danas je mnogo unosnije pričati i razmišljati o stvarima koje nas se ne tiču, koje nas guraju u nekakve zadate okvire, gdje svaka posebnost ili pravo na sopstveni zaključak dovode individuu u izolovanost od strane mejnstrim društva”, zapaža Đukanović.

Spasioci svijeta

I ova numera pripada onoj grupi radova od koje Đukanović vjerovatno neće steći neku materijalnu korist, niti će ona biti komercijalna, sa nekim impoznatnim statističkim podacima u smislu danas toliko pominjanih pregleda, šerova.

Ipak, ta mala, ali odabrana četa ljudi koja se oglasila nakon premijere očigledno savršeno razumije ono što muzičar poručuje i iskreno proživljava numeru.

Zaključak je jasan. I nakon toliko decenija karijere treba beskompromisno živjeti muziku – po svaku cijenu.

“Upravo ste zaključili nešto što oduvijek radim. Svako vrijeme svoje breme nosi. U prethodnim odgovorima sam opisao to vrijeme. Kada bi muzika kao što je Grimmov opus, i opus mnogih drugih koji stvaraju iz ljubavi i uvjerenja da će se jednom stvari preokrenuti nabolje, bila popularnija i medijski eksponiranija, znam da bi to i bio znak da ta bolja vremena stižu. Međutim, nisam još uvijek ubijeđen da smo spremni na tu kvalitativnu promjenu”, primjećuje Đukanović i onda savršeno skenira problem.

“Mnogo smo izmučeni raznim manipulacijama, stegama, prijetnjama, nesigurnošću i opštim haosom da bi mogli da se prepustimo ljepoti i emocijama u izvornom obliku. Svoju djecu učim vrijednostima kojima je moj otac učio mene, istovremeno uplašen da će im takav vredonosni sistem stajati kao Damoklov mač iznad glave. Međutim, postoje ljudi koji ne žele ili ne umiju drugačije, a ja ih smatram spasiocima svijeta. Ako oni postanu manjina, svijet je osuđen na propast”, zaključio je Đukanović.

CDM