Danas razgovaramo sa Radivojem Miljanićem, direktorom Farme Miljanić.
MADEinMONTENEGRO.com: Kada je počela sa radom farma Miljanić?
Radivoje Miljanić: Mi smo počeli da se bavimo proizvodnjom od 2012. godine.
Tada smo formirali farmu koza. To je bio mali početni biznis. Razvijali smo ga i onda smo 2017. godine, nakon sredstava od IPARD programa napravili veliku siraru. Sadašnji objekat.
Sadašnji objekt je dosta velikog kapaciteta. Počeli smo radimo otkup mlijeka, kako kozijeg tako i kravljeg iz mojih Banjana.
Banjani su prostor zapadnog dijela nikšićke opštine, poznat kraj po istorijatu sireva.
Jedan od naših sireva je kozji sir iz mješine, po kome su Banjani poznati. On ima dugu tradiciju. Postoji čuvena priča iz vremena Petrovića, kada je kralj Nikola, slao vojvodu Djura Baćovića da iz Banjana donese sira iz mješine, da se pošalje Britanskom kraljici na poklon. Znači, još iz toga vremena postoji ta legenda, odnosno istina, tako da taj sir ima jednu dugu tradiciju. Mi ga trenutno radimo jedini i Crnoj Gori.
Koristimo struku, uvijek od samog početka. Veoma nam je pomogao profesor Zlatan Sarić, dekan fakultetu u Sarajevu, koji je doktorirao na kozjim sirevima. Imali smo pomoć stuke i oko kravljih sireva.
Tako da radimo izuzetno dobar kvalitet sireva. Sve što smo stvorili, stvorili smo na kvalitet.
MADEinMONTENEGRO.com: Kako se slaže vino sa kozijim sirom?
Radivoje Miljanić: Fantastično. Postoje razni kozji sirevi koji idu bolje sa bijelim, neki drugi sa crnim vinima.
Zbog toga smo napravili zajedničku priču i redovno učestvujemo na sajmovima vina.
MADEinMONTENEGRO.com: Na koji način plasirate vaše proizvode?
Radivoje Miljanić: Imamo više linija prodaje. Jednu linija je maloprodaja, to su trgovački lanci. Imamo liniju za HOREKU, to su rastorani i hoteli. Treća linija prodaje je Evropska unija. Imamo dozvolu za izvoz u Evropu od 2020. godine. Jedini za sad imamo tu dozvolu kad je u pitanju izvoz mliječnih proizvoda.
Sad izvozimo dio za Sloveniju, dio za Švedsku, Njemačku i od nedavno, izvozimo za Luxemburg.
MADEinMONTENEGRO.com: Dokle se stiglo u realizaciji zaštite naziva ovog proizvoda geografskom oznakom, na primjer “crnogorski kozji sir”.
Radivoje Miljanić: Pa nema pomaka. Nema se sluha za to, pogotovo sadašnja stvarnost.
Mi imamo ekskluzivna pakovanja, koja idu za Evropu, onda dio tih pakovanja je ovdje i sad. U saradnji sa ljudima iz marketinga, iz trgovina, svi su mi negdje na početku sugerisali da je najznačajnije istaći zastavu crnogorsku, na toj kutiji, i tako je i urađeno, da bi kupci, kad vide crnogorsku zastavu, znali da je to nešto iz Crne Gore. Današnjoj stvarnosti, političkoj, na sajmovima koji su oni organizovali kad smo slali te proizvode, oni su to sve vraćali, zato što oni prosto ne vole Crnu Goru kao mi i sad je daleko ta priča da će se napraviti neki brend Crnogorski. U ovim okolnostima ima jako teško.
MADEinMONTENEGRO.com: Kako se vaši proizvodi nose sa uvoznim sirevima?
Radivoje Miljanić: Ma nemamo konkurenciju što se tiče Crne Gore. Radimo tradicionalne sireve Crnogorske, jer je istorija kozjeg mlijeka krenula sa mora iz Grblja, nekada davno, prije 200 godina, pa onda se to vremenom pelo put planina, tako da te unikatne proizvode, kozije sireve najviše vole primorci, i to se tamo najviše prodaje, znači Grbalj, Kotor, Tivat, Budva i ajde da kažemo u novije vrijeme i Herceg Novi, jer je tu upliv raznoraznog stanovništva. Podorica, opet, ima, neku svoju priču, ali na domaćem tržištu nemamo neku ozbiljnu konkurenciju, a uvozni su siravi većinom drugačiji. Drugačijeg ukusa, drugačije teksture. Mi imamo tih par sireva koji su već, tradicionalno, godinama na tržištu, istog kvaliteta. O tome veoma vodimo računa i nemamo konkurenciju. Ja je makar ne osjećam.
MADEinMONTENEGRO.com: Da li naši kupci daju prednost domaćim proizvodima?
Radivoje Miljanić: Ne, ne, ne. Mi smo vrlo specifičan narod. Pokušavale su razne Vlade u zadnjih petnaestak godina, od kada se ja bavim proizvodnjom, da prave akcije, Kupuj domaće, Naše iz Crne Gore… Sve to je bilo više filozofski nego stvarno, zato što ljudi imaju nekakve navike i šta znam, dovoljno reći podatak da IMLEK sada u Crnoj Gori proda, troduplo više nego svi crnogorski proizvodjači zajedno.
Tako da nemamo mi još uvijek tu spoznaju u narodu, da se forsira domaća hrana. Država ne radi nešto što je krucijalno, da se ograničuje marže, na te domaće proizvode, da se pozicioniraju, da se možda preko privredne komore obilježi taj proizvod sa nekim specifičnim nazivom ili nekim logo. To su sve bile neke ideje, ali nikada ništa od toga nije zaživjelo.
Bojim se da je sve to bilo marketinški, možda čak i politički, pokušaj da se tu nešto privuče,
ali konkretno Crna Gora nema tu zaštitu mislim na proizvođače, a navike ljudi su navike i to se vrlo teško mijenja.
MADEinMONTENEGRO.com: Da li ste dobijali finansijsku pomoć od države ili iz nekih fondova. Počeli ste pretpostavljam svojim sredstvima?
Radivoje Miljanić: Počeli smo s svojim sredstvima, kasnije smo koristili te međunarodne evropske projekte. Prvo MIDAS a kasnije IPARD. Ti projekti značajno razvijaju crnogorsku poljoprivredu.
Mi smo malo tržište, sa morem problema… i da nije tih projekata, ovo bi još bilo sve sporije, sad to ipak ide nekom svojom dinamikom, ne mislim samo nama, nego crnogorskoj poljoprivredi.
Bilo je tu još nekih drugih projekata, neke ambasade … i td.
MADEinMONTENEGRO.com: Da li planirate povećavanje proizvodnje i šta vam je najveća prepreka u tome?
Radivoje Miljanić: Pa, mi imamo dosta veliki objekat i cijele godine koliko radimo ga nismo zaposlili maksimalno, mislim na preradjivački kapacitet i onda ćemo polako težiti tome. Krajem prošle godine smo otvorili novi otkupni centar za mlijeko u Dužima opštini Šavnik. Sada, jedini u šavničkoj opštini mi otklupljujemo mlijeko. To će nam pomoći da povećamo količine mlijeka koje mi inače radimo. Mi baziramo svu proizvodnju na mlijeko koje dolazi iz paše i to je jedna od prednosti naše proizvodnje i suštinski najbitnija za taj različiti ukus i različiti kvalitet. Tako da taj segment ćemo raditi i dalje, onda imamo svoju primarnu proizvodnju, svoju farmu koza, farmu krava, vjerojatno ćemo tokom sljedeće godine ući polako u neku priču sa goveđim mesom.
Tako da ide to nekim svojim tokom. Suštinski Crna Gora ima problem, kao što svi znamo, sa radnom snagom i to će, vjerojatno, biti kamen spoticanja za mnoge poslove a samim tim i mnoge proizvodnje.
MADEinMONTENEGRO.com: A zašto je manjak radne snage toliko očigledan posljednjih par godina?
Radivoje Miljanić: Pa, u poljoprivrednoj proizvodnji je manjak radne snage zadnjih 50 godina. Znači, čoban u Crnoj Gori biti je nezanimljivo kod našeg naroda.
Tako da, to je jako problematično. Ranije smo dolazili u neke radne snage u Makedoniji, Srbiji i BiH a u buduće će najvjerovatnije čobani na načim pašnjacima biti iz čitavog svijeta.
Ovaj tekst je realizovan uz podršku Ministarstva za kulturu i medije Crne Gore u preko konkursa za finansiranje medijskih sadržaja