Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Rijetko njegujemo kulturu sjećanja a još lakše zaboravljamo one koji su svojim životom, radom i predanošću činili grad Cetinje, ali i Crnu Goru, posebnim mjestom. Jedan od takvih ljudi, koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji medicine i ljudskosti našeg podneblja, bio je Prim. dr sci Veselin-Ine Vujović, koji je 17. septembra 2024. godine prešao na drugu obalu vječnosti. Njegova posvećenost ljekarskom pozivu, ljubav prema profesiji i neizmjerno zalaganje za unapređenje zdravstva u Crnoj Gori čine ga ne samo velikanom medicine već i simbolom humanosti i profesionalne etike. U jednom od svojih radova o zdravstvu na Cetinju zapisao je: „Kada govorimo o zdravstvu Cetinja, moramo se pozvati na istorijske činjenice, a to je da je ono bilo simbol i temelj razvoja zdravstvene službe u Crnoj Gori.“ Tim riječima, dr Vujović je ukazao na istorijski značaj Prijestonice kao kolijevke crnogorske medicine. Na ovo bih dodao da je Cetinje kroz decenije darovalo brojne vrsne ljekare i medicinske radnike, čija je stručnost i predanost pronosila slavu ovog grada daleko van njegovih granica. Među tim velikanima, koji sada žive u našim sjećanjima, bio je i dr Veselin-Ine Vujović, specijalista hirurgije, naučnik, i prije svega čovjek neizmjerne plemenitosti. Njegova profesionalna karijera, ispunjena brojnim priznanjima i nagradama, bila je samo refleksija njegove neprestane borbe za unapređenje zdravstvene zaštite i dobrobit svakog pacijenta. Čovjek koji je uvijek stavljao druge ispred sebe, posvetio je cijeli svoj život medicini, odajući time najvišu počast svom pozivu. Do posljednjeg dana života, dr Vujović je bio primjer kako poziv ljekara nije samo profesija već poziv kojem se predaje srce i duša.
Darovit, posebno inteligentan i uvijek korak ispred svoje generacije, bio je nosilac prestižne Fulbrajtove stipendije. Iako je svoju karijeru mogao nastaviti daleko od voljene Crne Gore, on je izabrao da ostane i da svoj neizmjerni talenat, znanje i energiju posveti njenom napretku. Njegova vječna inspiracija bio je Prijestoni grad Cetinje – mjesto njegovog odrastanja, školovanja i profesionalnog sazrijevanja. Cetinje, koje je postalo sinonim za njegovu životnu misiju, ono je bilo njegov motiv, temelj njegovih vrijednosti i simbol posvećenosti borbi za čovjekov život. U toj humanoj misiji, Cetinje, kao kolijevka crnogorskog zdravstva, iznjedrilo je brojne ljekare-neimare, među kojima je dr Veselin-Ine Vujović ostao zapamćen kao istinski pionir i lider. Njegova odlučnost da svojim radom doprinese zdravlju i dobrobiti svojih sugrađana svjedoči o tome da veličina čovjeka nije u mjestu đe živi, već u djelima koja ostavlja iza sebe.
Spašavati pacijente u vječitoj borbi između života i smrti, kada je svaki trenutak dragocjen i svaki pokret od presudnog značaja, bila je primarna misija dr Veselina-Ina Vujovića. Njegova nepokolebljivost u najtežim trenucima, smirenost pred izazovima i beskrajna posvećenost pacijentima činili su ga istinskim svjetionikom u svijetu medicine. Njegov nepoklebljiv duh, u kombinaciji sa velikim znanjem i sposobnošću da brzo donosi važne odluke, bili su temelj njegovog uspjeha kao hirurga. Dr Vujović je bio primjer kako ljudska empatija, profesionalna etika i vrhunska stručnost mogu zajedno djelovati u harmoniji. Njegova sposobnost da ostane fokusiran i staložen u trenucima kada su se životi visili o koncu, njegova neumorna borba da svaki pacijent dobije najbolju moguću njegu i njegova nevjerovatna energija kojom je motivisao kolege – sve to svjedoči o veličini njegovog poziva. On nije samo spašavao živote; on je vraćao nadu porodicama, unosio svjetlo tamo đe je vladala tama i pokazavši da je medicina mnogo više od nauke – da je to umjetnost ljudskosti. Njegovo znanje, dodatno usavršavano na najprestižnijim institucijama širom svijeta, od SAD-a do Evrope, činilo ga je ljekarom koji je ne samo bio majstor svog zanata već i učitelj generacijama mlađih ljekara. Njegova primarna misija nije bila samo da spašava živote, već i da svojom neumornom posvećenošću i znanjem doprinosi napretku crnogorskog zdravstva, gradeći temelje za budućnost u kojoj će svaki čovjek imati pravo na dostojnu medicinsku njegu. Dr Vujović je ostavio neizbrisiv trag, ne samo kao ljekar već i kao čovjek čiji je život bio posvećen služenju drugima.
Na kraju, reći ću: makar mi, Cetinjani, ne smijemo dozvoliti da zaboravljamo plejade onih čiji je život obilježio jedno vrijeme, ljudi čije su veličine i djela utkane u temelje našeg grada i identiteta. A čini mi se da, nažalost, sve više zaboravljamo – da se uspomene na njih sve tiše prepričavaju a njihova imena sve rjeđe pominju. Zato neka ovaj moj omaž bude ne samo sjećanje na čovjeka, već i podsjetnik na obavezu koju svi imamo: da čuvamo i njegujemo uspomenu na one koji su svojim životom, radom i nesebičnošću dali neizmjeran doprinos našem društvu i kulturi. Ovaj omaž posvećujem sjećanju na dr Veselina-Ina Vujovića, velikana medicine i humanosti, čije su ruke spašavale živote, čije su riječi ulivale nadu a čija je posvećenost služila kao primjer kako se voli i živi za svoj grad i svoju zemlju. Njegova priča je priča o znanju, hrabrosti, empatiji i predanosti, priča koja ne smije ostati samo u prošlosti, već mora živjeti u našim sjećanjima, pričama i djelima. Zaborav je najveći neprijatelj kulture i identiteta a sjećanje je naš dug prema onima koji su ostavili trag. Neka ovaj moj omaž bude mali doprinos očuvanju uspomena na čovjeka koji je svojim životom učinio mnogo za svoj grad, za svoju Crnu Goru i za sve nas. Naša je odgovornost da se sjećamo i da sačuvamo priče o njima, jer dok god se priče prenose, oni nastavljaju da žive među nama.
Iz obimne biografije Prim. dr sci Ina Vujovića izdvajam: Dr Veselin-Ine Vujović (1932–2024) bio je istaknuti crnogorski ljekar i naučnik, specijalista hirurgije. Rođen u Komarnu, opština Bar, osnovno i srednje obrazovanje završio je na Cetinju. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1957. godine, dok je specijalizaciju iz hirurgije obavio u Beogradu 1964. godine, u Kliničkoj bolnici „Dr Dragiša Mišović.“ Doktorsku disertaciju pod nazivom „Epidemiološki, patofiziološki i hirurški aspekti ujeda zmije u Crnoj Gori.“ odbranio je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1984. godine. Tokom karijere, usavršavao se u Vinči, Sjedinjenim Američkim Državama kao stipendista Fulbrajtove fondacije, takođe u Pragu i na Džordžtaun univerzitetu u Vašingtonu. Dr Vujović je bio autor preko 80 naučnih i stručnih radova. Priredio je knjigu „Zapažanja jednog vojnog ljekara, prilikom boravka u Crnoj Gori“ autora Hermana fon Šretera, a 2009. godine objavio je djelo „Čovjek i zmija otrovnica.“ Preminuo je 17. septembra 2024. godine.