DRAGAN D. MARTINOVIĆ-ČUVAR DUHA CETINJA I HRONIČAR NAŠIH USPOMENA

Facebok grupa Cetinje Cetinjani Cetinjanke nekad i sad

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicsta

 Dragan D. Martinović, Cetinjanin i Bajica, svrstava se među one pionire koji su društvene mreže pretvorili u moćan instrument za promociju dobrobiti svoga grada i sugrađana. Svojim vizionarskim pristupom, Martinović je 3. oktobra 2014. godine osnovao Facebook grupu CETINJE, CETINJANI I CETINJANKE NEKAD I SAD, koja je ubrzo postala virtuelno utočište za ljubitelje cetinjske baštine, istorije i zajedničkog prijateljstva. Njegova grupa je utočište ali i neispričana priča,  slika, i uspomena, koja predtstavlja živu arhiva duše Cetinja, koja okuplja ljude različitih generacija i podstiče ih na dijalog, saradnju i očuvanje identiteta. U oktobru prošle godine, kada je grupa premašila broj od 11.545 članova, postalo je jasno da trud, vizija i ideja Dragana D. Martinovića nisu samo prepoznati, već i cijenjeni na najljepši, najplemenitiji i najhumaniji način. Ovaj uspjeh śedoči o dubokoj ljubavi prema rodnom Cetinju i nepokolebljivoj posvećenosti jačanja Cetinja.

U grupi CETINJE, CETINJANI I CETINJANKE NEKAD I SAD oživjele su ne samo uspomene, već i duh vremena koji je oblikovao Prijestonicu. Fotografije, priče i śećanja prizivaju zlatne godine Cetinja, kada su ulice bile ispunjene životom, školama odjekivali mladalački glasovi a industrija i kultura postavljale temelje jedinstvenog urbanog identiteta. U toj nostalgičnoj atmosferi, kroz uspomene na prve ljubavi, prijateljstva, ali i istorijske prekretnice, prepoznaje se duh grada – grada heroja, simbola slobode i nepokolebljive istrajnosti.

Kroz grupu CETINJE, CETINJANI I CETINJANKE NEKAD I SAD sačuvani je  neprocjenjivo blago – brojne lijepe priče, uspomene i śećanja na komšije, drugove, prijatelje, rodbinu, intelektualce, doktore, profesore, i obične ljude sa kojima smo dijelili životne trenutke. Ova grupa nije samo medijski prostor; ona je čuvar naših najintimnijih uspomena, od dragocjenih trenutaka iz djetinjstva i mladosti, do neispričanih priča koje su oblikovale Prijestonicu.  Śećamo se onih koji su ostavili trag u našim životima, bilo kroz svoje znanje, dobrotu, prijateljstvo ili jednostavno prisustvo koje je činilo naš svijet potpunijim, ljepšim i bogatim mjestom. Ponekad zaiskri suza u oku dok prelistavamo ta śećanja, ali i ta suza je znak naše duše – njenog bogatstva, dubine i sposobnosti da voli i pamti. Svaka suza krije priču – o osmijehu komšije o toplim riječima prijatelja iz školskih dana, o tišini koja prati uspomene na one koji više nisu sa nama. To su suze zahvalnosti, ponosa i neizbrisivih veza sa ljudima i Cetinjem koje  je oblikovalo naš život.

Dragan D. Martinović

Draganu D. Martinoviću, kao osnivaču i neumornom entuzijasti, pripada velika zasluga za stvaranje ove virtuelne riznice prošlosti, ali i svakom članu grupe koji svojim doprinosom pomaže da se očuva kolektivno pamćenje Cetinja. Ah, ta nostalgija! Taj ośećaj nas uvodi u svijet toplih śećanja, prizivajući slike nekadašnjeg Cetinja, malenog, ali moćnog grada pod Lovćenom, đje su se ispisivale stranice naše zajedničke istorije i tradicije.

Šarl Bodler, veliki francuski pjesnik i jedan od utemeljivača modernizma, u svojim stihovima često je izražavao fascinaciju malim gradovima nostalgičnim duhom i prolaznošću vremena. Stihovi: “Prepun grad, grad pun snova, đe vas u sred dana duh prošlosti vuče za rukav,” dočaravaju urbanu atmosferu. Ove stihove lako je povezati sa Cetinjem, gradom čija prošlost na svakom koraku podśeća na njegovu veličinu, značaj i kulturno nasljeđe. Cetinje je Prijestonica đe se duhovi prošlosti ne povlače, već nas suptilno podučavaju – kroz stare ulice, staru arhitekturu, priče o slavnim ljudima i događajima koji su oblikovali identitet našeg grada.

Cetinje je grad pun snova, đe se svakodnevica prožima istorijom. Bodlerova slika duha prošlosti koji nas vuče za rukav posebno je snažna ovđe, jer Cetinje ne dopušta da zaboravimo sve ono što nas je krasilo a i danas krasi. Svaka priča, svaki pogled na Cetinje i Lovćen, svaka uspomena oživljena kroz grupu CETINJE, CETINJANI I CETINJANKE NEKAD I SAD śedoči o toj drevnoj snazi i veličini. Kao što je Bodler gledao na grad kao na živi organizam, Cetinje je mjesto đe ljudi nalaze snagu i nadu u nasljeđu, ali i u zajedničkoj budućnosti. To je grad ljubavi prema korijenima, grada ponosa koji nas iznova  uči. To je Cetinje – grad koji ne miruje, već živi kroz śećanja i vizije. Ove riječi na poseban način odražavaju bit Cetinja.

Kroz ovu grupu, Cetinje ostaje ne samo prisutno u našim mislima, već i svjetionik za buduće generacije. Svaka fotografija, priča i komentar postaju dijelovi mozaika koji čuva neprolaznu ljepotu i značaj našeg grada. Tu se ljubav prema Prijestonici pretače u iskru nade, snagu postojanosti i oproštaj koji dolazi sa razumijevanjem svih vremena – i teških i radosnih. Cetinje je zaista grad snova, grad koji nas uči da budemo bolji, da čuvamo prošlost kao najljepši dio svoje sadašnjosti i da kroz nju gradimo budućnost. Taj grad nije samo kamen i istorija – to su ljudi, śećanja i neprolazna ljubav.

Dragan D. Martinović nad panoramom Bajica i Cetinja

Dragan D. Martinović je, kroz grupu CETINJE, CETINJANI I CETINJANKE NEKAD I SAD, učinio nešto što prevazilazi okvir obične virtuelne zajednice. On je stvorio prostor koji povezuje generacije, đe su uspomene dobile novi život. Zahvaljujući njegovoj viziji i posvećenosti, ova grupa postala je kulturno nasljeđe u stvaranju, mjesto đe svaki član doprinosi očuvanju identiteta Prijestonice. Martinović nije samo administrator grupe – on je tihi i skromni čuvar duha Cetinja, svojevrsni hroničar čije se ideje temelje na ljubavi prema gradu i sugrađanima. Na kraju, hvala Draganu D. Martinoviću što istrajava na ovoj plemenitoj misiji očuvanja uspomena, identiteta i ljubavi prema Cetinju i Cetinjanima. Njegova predanost je primjer koji treba svi da pratimo, poštujemo i čuvamo kako u ovakvim grupama tako i u svakodnevnom životu. Na kraju, reći ću: Kroz oluje i bure istorijskih razdoblja, Cetinje je uvijek stajalo i stajaće uz Crnu Goru. Crnu Goru svih nas, jer istorija nikada nije pripadala najboljima, već onima koji su imali hrabrosti da se za nju bore, da je vole i sačuvaju.