Crna Gora bi trebalo da napusti koncept turizma zasnovanog na što većem broju posjetilaca i snažnije se okrene ponudi koja stvara veću ekonomsku vrijednost, oslanjajući se na kulturno nasljeđe, gastronomiju, istoriju i prirodne potencijale. Istovremeno, dugoročni privredni rast zahtijeva kvalitetnije obrazovanje, snažniju tržišnu konkurenciju i preusmjeravanje kapitala ka produktivnim i inovativnim preduzećima, umjesto njegovog dominantnog ulaganja u nekretnine.
To je u razgovoru za Bankar poručio Johannes W. Fedderke, profesor Državnog univerziteta Pensilvanije, nakon učešća na nedavno održanoj konferenciji Montenegro in the EU, ukazujući na strukturne slabosti crnogorske ekonomije i mogućnosti koje proces evropskih integracija otvara za njen dugoročni razvoj.
Prema njegovoj ocjeni, posljednji dobici u produktivnosti crnogorske privrede zabilježeni su prije globalne finansijske krize 2008. godine. Od tada se, kako objašnjava, model ekonomskog rasta u značajnoj mjeri oslanja na povećanje kapitalnih ulaganja i intenzivnije korišćenje radne snage, umjesto na efikasniju upotrebu raspoloživih resursa.
„Samo po sebi, to nije loša stvar. U stvari, to je sasvim prikladno za ekonomiju na nivou na kojem se nalazi Crna Gora. Međutim, ako želite u potpunosti iskoristiti prilike koje nudi pristupanje Evropskoj uniji, moraćete razmišljati ne samo o većem angažmanu kapitala i radne snage u proizvodnji, već i o tome da ih koristite efektivnije i efikasnije, u skladu s međunarodnim tehnološkim standardima“, istakao je Fedderke.
Turizam ne treba svoditi na što veći broj ljudi na plažama
Posebnu pažnju profesor posvećuje turizmu, kao jednoj od ključnih djelatnosti crnogorske ekonomije. Smatra da bi razvoj ovog sektora trebalo usmjeriti ka ponudi veće dodate vrijednosti, koja podrazumijeva značajnija ulaganja, ali i mogućnost ostvarivanja većih prinosa.
Umjesto oslanjanja na masovnost, Crna Gora bi, prema njegovim riječima, trebalo bolje da valorizuje ono što je izdvaja od drugih destinacija.
„Umjesto da na plaže smještate što veći broj ljudi, razmislite o pristupu koji valorizuje vaše prednosti: imate izvanredno kulturno nasljeđe, odličnu hranu i fascinantnu istoriju. Takođe, iskoristite prirodne potencijale koji nadilaze puke plaže“, poručio je Fedderke.
Takav pristup, kako objašnjava, podrazumijeva razvoj sadržaja i usluga zbog kojih bi posjetioci bili spremni da izdvoje više novca, ne samo za boravak na destinaciji već i za upoznavanje njenog kulturnog i istorijskog identiteta.
„Fokusirajte se na to da ponudite usluge s većom dodatom vrijednošću, kako turisti ne bi bili samo oni koji provode vrijeme ležeći na plaži, već posjetioci spremni platiti da saznaju više o kontekstu Zapadnog Balkana i mjestu Crne Gore u njemu. Dakle, cilj je turizam sa većom dodatom vrijednošću, a ne jeftini masovni turizam. Taj smjer vodi ka većoj produktivnosti“, naglasio je sagovornik Bankara.
Najmanje produktivne kompanije povećavaju tržišni udio
Govoreći o preprekama bržem ekonomskom razvoju, Fedderke je izdvojio kvalitet ljudskog kapitala, konkurenciju i način na koji se resursi raspoređuju među preduzećima.
Kao jedan od temeljnih problema prepoznaje obrazovni sistem, odnosno nedovoljno razvijena znanja i vještine u poređenju sa Evropskom unijom, naročito u matematici i prirodnim naukama.
Drugi važan faktor je tržišna konkurencija, koja, prema njegovom objašnjenju, podstiče preduzeća da posluju efikasnije i omogućava produktivnijim kompanijama da jačaju svoju poziciju.
„Konkurentski pritisak je poželjan jer primorava neefikasna preduzeća da ili postanu efikasnija ili da napuste tržište, ustupajući mjesto efikasnijim firmama. Dakle, riječ je o efikasnijem korišćenju resursa – drugim riječima, dobijate veću vrijednost za uložena sredstva. Svaki euro troška donosi veći povrat jer se neefikasnost eliminiše“, objasnio je profesor.
Međutim, podaci koje je analizirao, kako navodi, ukazuju na zabrinjavajuće kretanje u crnogorskoj privredi. Tokom vremena povećavale su se marže preduzeća, odnosno razlika između prodajnih cijena i troškova, što Fedderke tumači kao pokazatelj nedovoljne konkurencije.
Posebno problematičnim smatra to što tržišni udio ne povećavaju najproduktivnija preduzeća.
„Preduzeća koja zapravo povećavaju svoj tržišni udio su ona najmanje produktivna, a ne ona najproduktivnija. A trebalo bi biti obrnuto, jer najproduktivnija preduzeća donose veći povrat na svaki euro troška u ekonomiji“, upozorio je Fedderke.
Kapital usmjeravati ka inovacijama, a ne isključivo nekretninama
Za razliku od reformi obrazovanja, čiji se rezultati mogu očekivati tek tokom dužeg perioda, Fedderke smatra da se određene mjere za jačanje tržišne konkurencije mogu sprovesti relativno brzo.
Među njima izdvaja djelovanje protiv kompanija koje zloupotrebljavaju dominantan tržišni položaj, kao i korišćenje procesa pristupanja Evropskoj uniji za podsticanje konkurencije i povećanje efikasnosti domaćih preduzeća.
Istovremeno, smatra da bi trebalo preispitati način na koji se kapital usmjerava unutar crnogorske ekonomije.
„Razmislite i o tome kako možete uticati na tok kapitala prema preduzećima koja su produktivna, inovativna i koja ulažu u istraživanje i razvoj, umjesto da se kapital usmjerava isključivo u preduzeća koja ulažu u nekretnine; na taj način bi se, putem tog kanala, ostvarili dugoročni dobici u produktivnosti“, poručio je Fedderke.
On naglašava da reforme obrazovnog i zdravstvenog sistema treba posmatrati kao ulaganje u dugoročnu sposobnost ekonomije da stvara veću vrijednost.
„Potrebno je vrijeme da takve promjene zažive i daju vidljive rezultate. Zato, što prije počnete, to bolje“, kazao je profesor.
Visok javni dug i mogući inflatorni pritisci zahtijevaju pažnju
Iako je naglasak njegovog izlaganja bio na dugoročnom rastu, Fedderke je upozorio i na makroekonomske rizike sa kojima se Crna Gora suočava.
Prema njegovoj ocjeni, fiskalni deficit je prilično visok, dok bi relativno visok odnos javnog duga i bruto domaćeg proizvoda mogao predstavljati prepreku ekonomskom rastu.
Dodatni izazov vidi u mogućem povećanom prilivu kapitala tokom procesa pristupanja Evropskoj uniji, koji bi mogao stvoriti inflatorne pritiske.
„Posebno imajući u vidu vjerovatnoću priliva značajnog kapitala u crnogorsku ekonomiju uslijed procesa pristupanja EU, što će stvoriti inflatorni pritisak. Taj pritisak će biti teško kontrolisati“, upozorio je Fedderke.
Ipak, naglašava da se ekonomska politika ne smije ograničiti na rješavanje kratkoročnih problema, već mora stvoriti uslove za trajno povećanje produktivnosti i životnog standarda.
„Ovdje nije riječ o tome hoćemo li sljedeće sedmice biti u boljem položaju – to je sasvim drugo pitanje, koje se tiče makroekonomske stabilizacije“, objasnio je profesor.
Suštinsko pitanje je, prema njegovim riječima, kako postaviti temelje ekonomskog razvoja čiji će rezultati biti vidljivi za pet, deset ili petnaest godina.
„Upravo to predstavlja veoma stabilan i održiv način izgradnje ekonomskog prosperiteta tokom vremena“, zaključio je Fedderke.
Izvor: Bankar