Pi\u0161em kao i obi\u010dno, u i\u0107indiju. Ovo zna\u010di: u sumrak, ali i u nevakat. Obi\u010davao je govoriti moj pradjed Luka, s o\u010dima boje modre galice, i crvenim, kao kukuruzna svila finim brcima. Sje\u0107am ga se kao kroz meku le\u0107u: visok, ali ve\u0107 malko pogrbljen, metalnom spravicom nabija duhan u lulu, pa je potom pali. Stao bi u vrata doma, skoro da ih je ispunjao svojom visinom, ili sjedao na topli i ve\u0107 dobrano izlizani ku\u0107ni prag. \u017dmirkao bi put zapada, a sunce u boji \u017eara njegova lula\u0161a tonulo bi za gorama Jezera. Sjene kro\u0161nji mo\u0107nih ko\u0161\u0107ela padale bi na terasu, nadnesenu nad voltima.<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d i\u0107indija zvu\u010di talijanski i sli\u010di rije\u010di incindere, upaliti, tinjati. Na\u0161la sam je i kod Andri\u0107a, a njegovi je interpreti tuma\u010de i kao turcizam istoga zna\u010denja: suton, sumrak. Pradjedovska je ku\u0107a bila od klesanoga kamena, na jednu vodu, ako znate \u0161to to zna\u010di, s krovom koji je bio gra\u0111en od sjevera prema jugu, i \u0161kurama i vratima od punog drveta, \u0161to su se zatvarale na zasun.<\/p>\n\n\n\n
O, kako se dobro sje\u0107am visokih skala kojima si morao pro\u0107i da se popne\u0161 do porte, uzimale su mi moju djetinju du\u0161u kako bjehu visoke, te\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Kad za\u017emiri\u0161, mogao si vidjeti mre\u017eastu oku\u0107nicu, kao na zrnatoj i uve\u0107anoj fotografiji.<\/p>\n\n\n\n
Lukin sin, prvi porodi\u010dni migrant s juga na sjever, zamr\u0161eno bi, sebi u bradu kao da moli brojanice ili istiha proklinje zemlju s koje je oti\u0161ao govorio: U i\u0107indiju, u i\u0107indiju, s naglaskom na zadnjemu i, daju\u0107i tako znak tajne odlasku i povratku, sik\u0107u\u0107i u lulu koju bi dr\u017eao kao toplu pticu u lijevoj ruci\u2026<\/p>\n\n\n\n
Svjetlo te krepuskolarnosti jedino je istinsko naslje\u0111e nadaleko \u010duvenog imanja Luke Ilijinog, koje je pro\u0161lo ilijadski, u porodi\u010dnim epovima koji se rastvarahu i sastavljahu u baladi\u010dnim lukovima svakog desetlje\u0107a. Ja sebi priskrbih ono svjetlo \u0161to ga za me\u0111udnica ukrah u vrlo ranom, predpismenom djetinjstvu: dan i sada za mene po\u010dinje iza \u0111ur\u0111evdanskih raspona i zavr\u0161ava oko dvostrukih slava, u srijedi jeseni. Slijedi i\u0107indija od jednog do drugog Badnjaka i Bo\u017ei\u0107a, od jedne do druge godine nove.<\/p>\n\n\n\n
Predve\u010der, na rubovima oranica seljaci pale granje. Miris takvog dima jedan mi je od najdra\u017eih. Ni dim mi ne smeta, naprotiv: Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija, kazivali su moji preci.<\/p>\n\n\n\n
Sada na ovu frazu \u0161to sam je davno \u010dula gledam s nekom sjetom srednje dobi. Zna\u010di li to da uz svaku vatru, simbol topline i ljubavi, ide i njena mistifikacija, oka\u0111ivanje, nejasno\u0107a, zadimljenost perspektive gledanja?<\/p>\n\n\n\n
LUTANJA<\/p>\n\n\n\n
Kad bismo dolazili ku\u0107i, ili bolje re\u010deno, lutali ljeti od jedne do druge kamene ku\u0107e, od novovaro\u0161ke do seoske, ili se strmoglavim cestama spu\u0161tali k moru, gdje je mala vila od tesanoga kamena lebdjela u brdu nad morem, i\u0161li bismo naizgled istim putovima, u stvarnosti i u duhu. No, svatko od nas putnika imao je svoje, druga\u010dije putovanje, svoje druk\u010dije staze povratka. Na seoskome putu, koji je jo\u0161 i danas za mene u nekom smislu put svih puteva, moralo bi se s cetinjske d\u017eade si\u0107i s pruge, kako tamo zovu autobus, i kora\u010dati jo\u0161 dobrih \u010detvrt sata do o\u010deva sela. Taj put dugo nije bio asfaltiran. Ome\u0111en je suhome\u0111ama i divljim \u0161ipkovima koji u julijske \u017eege cvatu. Ja sam najvolija i\u0107i tim putem sama, u onaj \u010das kad dan tone u svoju ljubi\u010dastu ve\u010der. Poznavala sam svaki djeli\u0107 tog puta, svaki kamen oblikovan u skulpturu, svaku smokvu ili orah, svaku branjevinu, svako imanje \u010dije je. Prije\u0161la sam taj put do d\u017eade mnogo puta i u var od dnevi, u sredi\u0161tu dana, kad bi ponestalo cukra ili gaza, kako tamo zovu petrolej. Jedne sam davne zime do\u0161la no\u0107nim autobusom. Sje\u0107am se da je bio Badnjak i da mi je strina iznimno ponudila kastradine, zbog du\u017eine puta i napora putovanja.<\/p>\n\n\n\n
U to vrijeme, vremena su bila nekako starozavjetna: za slavu bi se \u017ertvovalo jagnje, posvuda su kora\u010dali proroci, Abramovi sinovi, svaki drugi se zvao Simon ili Toma\u0161, jednostavno obu\u010deni pastiri s izrezbarenim \u0161tapom ili frulom vra\u0107ali bi stada koja bi predvodio neusporedivi vitorog sa zvonom koje se natjecalo s onim crkvenim za ve\u010dernju\u2026 Asonance tih zvona, lakih i nekako plameno bakrenih u svom koloritu tonova, \u010dujem i sada kad za\u017emirim. Skadarsko jezero odbija i vra\u0107a njihove odjeke, skupljaju\u0107i ih u svom bespreglednom zrcalu vode, kao u nekoj kalaisanoj i treptavoj tepsiji.<\/p>\n\n\n\n
U sutonsku je ve\u010der moja baba, vra\u0107aju\u0107i se sa stadom ovaca, rodila jednog od mojih stri\u010deva, \u010dine\u0107i to jednostavno i bez patosa, kao kad se ovca jagnji. Tiha \u017eena znala je vi\u0161e o \u010dudu \u017eivota nego \u0161to to ja znam. Kako se opstaje, kako i u siroma\u0161tvu bivstvuje, kako sabire mudrost, kako stje\u010de ljudskost. Kako \u010duva du\u0161evnost. Bila je, za razliku od mnogih Ju\u017enjakinja, od malo pri\u010de. Ja joj u tome prili\u010dno nalikujem. Sje\u0107am se, napunila bi nozdrve duhanom iz burmutice i promatrala sutonski prizor naslonjena na dovratak ku\u0107e ili sjede\u0107i na njenom visokom pragu, kao da i sama tone u ono neizrecivo sunce \u0161to pada za gorama. \u010cinila je to s mirom \u010dovjeka koji je iskusio mnogo, patio trajno, i koji je spoznao sve ono \u0161to mu je u dugu saznanja. Ne sje\u0107am se da se ta moja baba ikad smijala, ikad zaplakala. Ona je najstarija od sve\u0107enica iz moga pam\u0107enja, i mo\u017eda najmudrija. O, kako je ona znala otresti suvi\u0161no s naslaga dana, kao kad \u010dovjek sa \u017eeravice cigare otresa pepeo.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju ovakvog dana, na prostranoj terasi koja gleda u zelenilo oku\u0107nice, palim fini \u017eenski cigarilos. Odbijam dimove i mislim se: \u0160to je tu vatra i \u017ear, a \u0161to dim, dim samo?<\/p>\n\n\n\n
Prisje\u0107am se i prvih proslava Novih godina u osnovnoj \u0161koli. Po\u0161li bismo svi u mjesno kino. U toj velikoj dvorani dijelili su se pokloni omladini. Svatko bi od kostimiranog Djeda Mraza dobio mre\u017eastu vre\u0107u iz koje su virile jaffa naran\u010de, \u010dokolada, napolitanke i oni dra\u017eesni novogodi\u0161nji bomboni umotani u sjajni papir. Bilo je to dragocjeno vrijeme. Roditelji bi se obukli sve\u010dano, majka je uvijek imala majstorski krojenu haljinu od lamea, a otac novo odijelo. Odlazili bi s kolegama na do\u010dek Nove godine u hotel ,,Lavica\u201c i vra\u0107ali se pred zoru, supijani. Zavidjeli smo im na plesu i pjesmi.<\/p>\n\n\n\n
PRILIKE<\/p>\n\n\n\n
U godini koja nastupa, 2022. mnogi \u0107e vidjeti priliku za obljetnice. Bit \u0107e 30 godina da je zapo\u010deo rat u mojoj hrvatskoj domaji. Moj rodni i njen glavni grad ve\u0107 je zasut euforijom Adventa. Uz galopiraju\u0107u pandemiju te\u0161ko da se mo\u017ee slaviti; no \u017eivot se slavi usprkos zabranama i ograni\u010denjima. Svuda bubre njegovi fenomeni: nade u bolje sutra, vjera da \u0107e se raspustiti lo\u0161e vlade, ufanje u pobjedu znanosti. Zazivaju se sveci nebeskim vatrometom u tisu\u0107e oblika i boja.<\/p>\n\n\n\n
Ritualno slavim oba Bo\u017ei\u0107a, zapadni i isto\u010dni. Premda se u svakoj domovini, i onoj sjevernoj i ovoj ju\u017enoj, osje\u0107am pomalo kao strankinja. Pri svakom ukra\u0161avanju novogodi\u0161njeg bora, slutim dragocjenu jezu koja mi se penje ki\u010dmenim stupom. Podsje\u0107a me na istinski novo koje sam prvi puta osjetila u novome stanu roditelja, uz novu 1963. Fine tanke kuglice i \u0161iljci vise na jelki. Majka je ispekla patku, i nedjelju dana kasnije, svinjski but. Shodno uvjerenju da ptica odbacuje no\u017eicama staro vrijeme, a svinja rilom probija novo. Nova godina je do\u010dekivana s ushi\u0107enjima i blagostanjem koje je osiguravao socijalizam. Kad do\u0111e drugi Bo\u017ei\u0107, do\u0107i \u0107e njihovi ju\u017eni prijatelji, nastanjeni u Zagrebu. Pu\u0161tat \u0107e sevdalinke s gramofona i zapjevati Veselicu.<\/p>\n\n\n\n
Otkad je neslavno zavr\u0161io jugoslavenski zemaljski raj i pretvorio se u zbiljski kal, malo \u010dime se mogu frapirati. Spoznajom zrele dobi ushi\u0107ena sam nad jednostavnim istinama. Sre\u0107om da postojim i mislim, da volim i da sam voljena, ja od svakog dana stvaram \u010daroliju bivanja. Ne dopu\u0161tam da me politi\u010dari i politika obmanjuju novim la\u017eima u novim godinama: ta to su stare mantre ljeporje\u010denja kojima su moji ju\u017enjaci ne\u0161to skloniji nego moji sjevernjaci. Glazura, caklina rije\u010di prelijevaju se preko njihovih \u0161e\u0107erlema i metafora. Istinska je samo praksa koju provode. Djelo \u0161to neizvr\u0161eno ostaje u magli, u dimu tinjanja, u i\u0107indiju, tone s neizvr\u0161enim snovima. Zato, budimo novi i u starom ruhu, ne impresionirajmo se brojevima i kalkulacijama. Snivajmo otvorenih o\u010diju, oprezni i mudri, spremni ne za nove zablude, nego samo za nova iskustva, nova isku\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Pobjeda.me<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161em kao i obi\u010dno, u i\u0107indiju. Ovo zna\u010di: u sumrak, ali i u nevakat. Obi\u010davao je govoriti moj pradjed Luka, s o\u010dima boje modre galice, i crvenim, kao kukuruzna svila finim brcima. Sje\u0107am ga se kao kroz meku le\u0107u: visok, ali ve\u0107 malko pogrbljen, metalnom spravicom nabija duhan u lulu, pa je potom pali. Stao […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":32095,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[2,36],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/1641032838-lidija-tekst-svetost-zutoga-foto-lidija-vukcevic-i_960x600.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-8lC","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32092"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32092"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32092\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32101,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32092\/revisions\/32101"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32095"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32092"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32092"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32092"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}