Knji\u017eevni program XXXVI festivala \u201cGrad teatar\u201d nastavljen je 29. jula, a gost Trga pjesnika bio je Vladislav Bajac, pisac i izdava\u010d, koji je govorio o svom romanu \u201cHronika sumnje\u201d, ali i o svom cjelokupnom stvarala\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n
Moderator ve\u010deri bio je Zoran Paunovi\u0107, profesor, pisac i prevodilac, koji je kazao da je Bajac jedan od onih knji\u017eevnih poslenika koji knji\u017eevnosti slu\u017ee \u010ditavog vijeka na mno\u0161tvo razli\u010ditih na\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
\u201cBajac je kao urednik razli\u010ditih glasila dao svoj ogroman doprinos u stvaranju kulture, potom kao izdava\u010d poslednjih 30 godina podi\u017ee mlade nara\u0161taje \u010ditalaca pru\u017eaju\u0107i im vrhunsku svjetsku i doma\u0107u literaturu u okrilju izdava\u010dke ku\u0107e Geopoetika. Moram da spomenem i njegov prevodila\u010dki rad, posebno njegovu \u010duvenu antologiju ameri\u010dke poezije \u2018Trip\u2019 na kojoj su mnogi od nas odrastali i saznavali \u0161ta je poezija.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Prva pjesni\u010dka zbirka Vladislava Bajca nosi naziv \u201cKoji put do ljudi vodi\u201d za koju je Bajac kazao da je od mladih dana imao sre\u0107u da upozna ikone svjetske poezije, koji su krivci za to \u0161to je na po\u010detku karijere pisao poeziju.<\/p>\n\n\n\n
\u201cNaravno da sam shvatio da ja nisam toliko talentovan, ali je ta knjiga pjesama koju sam objavio sa 18 godina ostala kao ne\u0161to vrijedno pomena. Ja sam se poeziji vratio tek puno godina kasnije kada sam se bavio dalekim istokom i japanskom haiku poezijom. Japanski duh je disciplinovan pa \u010dak i u poeziji koja bi trebalo da se smatra najoslobo\u0111enijim \u017eanrom u umjetnosti, a on upravo radi suprotno u japanskoj kulturi, tra\u017ei disciplinu sa tri stiha, sa ukupno sedamnaest slogova. \u0160to vam je te\u017ei zadatak, ako slu\u010dajno uspijete \u2013 onda je uspjeh ve\u0107i. Ta filozofija je bila u sr\u017ei tog starovjekovnog zen budizma, onda sam ja to i preuzeo i nastavio dugo da radim i to je jedno od polja koje sam sre\u0107an unosio u Jugoslaviju i na Balkan\u201d, kazao je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
Paunovi\u0107 je istakao da, iako je Bajac kao formiran pisac objavio dosta va\u017enih djela u pro\u0161lom vijeku, u ovom vijeku pi\u0161e svoje najzna\u010dajnije romane poput romana \u201cHamam Balkanija\u201d i \u201cHronika sumnje\u201d i dodao da je rije\u010d o dva najzna\u010dajnija djela Vladislava Bajca koja spadaju i u dva najva\u017enija djela srpske knji\u017eevnosti napisana u ovom vijeku.<\/p>\n\n\n\n
\u201cJedna od tema koja povezuje ova dva romana je odnos istoka i zapada tj. potreba Bajca da nam objasni kako istok i zapad nisu toliko daleko kao \u0161to se to obi\u010dno misli, da ih povezuje ista ideja i isti cilj. Ciljevi su isti, samo su putevi do njih razli\u010diti.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bajac je kazao da je dugo godina bio u zabludi da pi\u0161e knjige koje su bazirane na ma\u0161ti i onome \u0161to se nije dogodilo nigdje osim u njegovoj glavi.<\/p>\n\n\n\n
\u201cJa sam mnogo pogrije\u0161io jer sada, kada se vratim unazad, tu ima dosta toga \u0161to uop\u0161te nije tako. Upravo faktografije ima vi\u0161e nego \u0161to sam ikada mislio da \u0107u imati u knjigama. Hamam jeste bila ta vrsta faktografije koja djeluje fantazmagori\u010dno, nemogu\u0107e, nevjerovatno. Ja sam samo imao sre\u0107u i upornost da tragam za tim podacima, da oni, kada su se sklopili u jednu cjelinu, djeluju kao nemogu\u0107i, a zapravo su to\u201d, objasnio je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
Druga veza ova dva romana je tema istorije kao okvira de\u0161avanja i okvira ljudskih \u017eivota, kazao je Paunovi\u0107 i objasnio da je roman \u201cHronika sumnje\u201d najmanje trostruka istorija.<\/p>\n\n\n\n
\u201cTo je jedna li\u010dna istorija, li\u010dni \u017eivotopis. To je istorija jedne porodice, dramati\u010dna, burna, emotivna, potresna na mnogo na\u010dina. I to je, kona\u010dno, istorija jedne zemlje koja, u periodu o kojem govori ova knjiga, do\u017eivjela svoj najve\u0107i uspon, a onda nenadano do\u010dekala i svoj kona\u010dni nestanak. Vladislav Bajac pi\u0161e sa ru\u0161evina te zemlje, ali pi\u0161e bez imalo nostalgije i sentimentalnosti. Svako ko je ikad poku\u0161ao da napi\u0161e vlastiti \u017eivotopis i istoriju jednog dijela svijeta zna koliko je to te\u0161ko. Onda mo\u017eete da zamislite koliko je te\u0161ko napisati djelo u kome \u0107e se tri istorije preplitati. Bajcu je po\u0161lo za rukom da to ostvari\u201d, naglasio je Paunovi\u0107 i dodao da se velika drama odvija unutar svega toga.<\/p>\n\n\n\n
\u201cVelika drama uspona i propadanja jedne zemlje \u010dija tragedija nije ni\u0161ta manja zbog toga \u0161to se nije zvala Austrougarska. \u010covjek kome ubiju oca nije manje tragi\u010dan lik zbog toga \u0161to se ne zove Hamlet. Tako i nekome kome su ukrali zemlju nije manje tragi\u010dan zbog toga \u0161to mu se zemlja ne zove Austrougarska nego Jugoslavija. To je ono \u0161to je jedna od osnovnih teza u ovom romanu jer prati uspon, izdizanje iz pepela jedne porodice i postepeno propadanje jednog svijeta za koji se \u010dinilo da je vje\u010dit.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bajac je naglasio da nije ljubitelj istorije i da joj ne vjeruje.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSudar autobiografskog je uvijek jedna neminovnost u pisanju. Ovo je jedina knjiga koju sam objavio u svojoj izdava\u010dkoj ku\u0107i i ja sam objasnio svom izdava\u010du koji je objavio sve moje knjige da je to toliko intimno da ne dozvoljavam. Moji intimni prijatelji koji mnogo znaju o mom \u017eivotu su se prevarili na mjestima gdje su mislili da je ne\u0161to autobiografsko i obratno. Sigurno je da li\u010dna istorija ne mo\u017ee da uti\u010de na op\u0161tu istoriju, ali nezavisno od toga svi smo mi junaci i svjedoci svojih \u017eivota i ne mo\u017eemo pobje\u0107i od va\u017enosti sopstvenih \u017eivota sve i da ho\u0107emo. Kada se prevazi\u0111e taj ego trip, a da ne bude vi\u0161e negativan, ve\u0107 je on jedna normalna stvarnost, onda se izmiruju ove javne i tajne, li\u010dne i op\u0161te istorije i stvari onda le\u017eu tamo gdje treba. Druga je stvar kakvu ko pri\u010du ima, one se razlikuju me\u0111usobno, ali mislim da su zaklju\u010dci svega toga prili\u010dno sli\u010dni u svemu\u201d, pojasnio je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
Paunovi\u0107 se nadovezao na pri\u010du o \u201cmaloj istoriji\u201d tezom da veliku istoriju ne pi\u0161u pobjednici ve\u0107 pora\u017eeni koji poku\u0161avaju da je pretvore u ne\u0161to \u0161to je po njihovom mi\u0161ljenju ona trebalo da bude.<\/p>\n\n\n\n
\u201cNe\u0107u re\u0107i da pisci spadaju u pora\u017eene, ne nu\u017eno barem, ali sam o istoriji mnogo vi\u0161e nau\u010dio iz knji\u017eevnosti nego \u0161to sam nau\u010dio iz istorije. To je zato \u0161to zna\u010dajni i veliki pisci imaju odliku koju obilato ispoljava i Vladislav Bajac u svom romanu, a to je sposobnost da odaberu detalje koji govore mnogo vi\u0161e od onih velikih istorijskih pri\u010da, da poka\u017eu likove u kojima se sudbina prelama mnogo rje\u010ditije nego u sudbinama takozvanih velikih ljudi. Takvih primjera u ovoj knjizi ima na pretek\u201d, kazao je Paunovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta je to \u0161to pisca navede na pravi trag da, osvjetljavaju\u0107i neku skrajnutu sudbinu, osvijetli \u010ditavu veliku istoriju, Bajac je objasnio na primjerima Ko\u010de Popovi\u0107a i Neboj\u0161e Ignjatovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
\u201cObojica su skrajnuti s pravom kada gledamo standarde po kojima istorija \u017eivi, a politika naro\u010dito. Ko\u010da Popovi\u0107 iz mog utopisti\u010dkog ubje\u0111enja da smo bili stra\u0161no blizu mogu\u0107nosti da se realizuje socijalisti\u010dka demokratija, ne\u0161to \u0161to je bilo blizu ne\u010demu da se realizuje, a da ode dalje od svih pravila socijalizma bez obzira \u0161to je Jugoslavija bila ve\u0107 dovoljno daleko od svih drugih socijalisti\u010dkih zemalja. On je bio vrlo zanimljiv, jer je kroz intelektualnost cijelog \u017eivota imao tu paralelu u karakteru da bude hrabar vojskovo\u0111a i umjetnik, da stvara \u010duda na oba plana, a bio je razrje\u0161enje za jedno eti\u010dko pitanje 1941. godine. Revoluciju su dizali seljaci i radnici, a sva intelektualna omladina je bila nepo\u017eeljna. Ko\u010da je bio primjer te intelektualnosti i on je svojim postupcima pomogao cijeloj jednoj klasi da ne mora da se pla\u0161i sopstvenih ljudi, da poka\u017ee da su razum, obrazovanje i neobrazovanje jedna jedinstvena cjelina koja mo\u017ee da ispuni politi\u010dke ciljeve. Pred svoju smrt devedesetih godina kada su krenuli ratovi, njegovih par pasusa koje je objavio u medijima su najbriljantnije analize svih na\u0161ih nacija. To je jedan originalan, drzak, bezobrazan jezik, ali toliko hirur\u0161ki ta\u010dan i precizan da mi bolju analizu ovda\u0161njih de\u0161avanja u manje re\u010denica nemamo.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Roman \u201cHronika sumnje\u201d govori i o nastajanju popularne kulture u Jugoslaviji, ali prati i \u201cveliku\u201d istoriju, kazao je Paunovi\u0107 koji je istakao da ako igdje ima nostalgije u romanu, onda se ona nahodi upravo u stranicama koje govore o ra\u0111anju novog rokenrol duha u onoj nekada\u0161njoj zemlji. Vrijeme \u0161esdezetih i sedamdesetih godina bila je velika \u0161ansa svijetu da se ujedini utopizam politike i socijalno-politi\u010dke pozadine te iste politike, istakao je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
\u201cTo su bila turbulentna vremena u kojima su demonstracije rje\u0161avale pojedinu tupost politi\u010dara, ali i problemi su bili mnogo ve\u0107i. Isto tako, uporno\u0161\u0107u tih mladih ljudi i ti problemi su bili razrije\u0161eni, na ovaj ili onaj na\u010din i bili su najbli\u017ei razrje\u0161enju na tom politi\u010dkom planu, a slu\u0161ano do strane tih utoposti\u010dkih zamisli. Naravno da se to sve nije realizovalo, ali je snaga rokenrola ostala u tih nekoliko dekada apsolutno nesumnjiva i na\u010dinila je \u010duda u toj oblasti stvarala\u0161tva na na\u010din koje je mogla notama to da radi bez pretenzija da tekst bude najva\u017eniji, ali ponegdje je i on uspijevao. Repovi toga postoje i dalje, muzika sa tom snagom ne postoji ni pribli\u017eno vi\u0161e i te\u0161ko da \u0107e jo\u0161 dugo, slojevitost onoga \u0161to je ona pru\u017eila kao pokret, \u0161to je bilo \u0161ire od popularnosti i kvalitetnije od estrade, posebno dana\u0161nje\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Bajac se nadovezao i na sam naslov knjige istakav\u0161i da je fundament svega sumnjanje.<\/p>\n\n\n\n
\u201cAko ne postoji stvarala\u010dka, kreativna sumnja onda smo stvarno zgubidani. Ta snaga koja proizilazi iz sumnje je nevjerovatna posljedica koju \u010dovjek ne mo\u017ee da zna unaprijed. \u010cini mi se da je mene to dr\u017ealo da odijelim tu sumnju od nesigurnosti. Nesigurnost je jedna druga pri\u010da i pripada drugim poljima razmi\u0161ljanja i stavrala\u0161tva, a u ovom polju povezuje nepovezivo. Otud sam se ja opredijelio za dva punkta u toj pri\u010di, da pravim distinkcije u te dvije velike i va\u017ene oblasti, a to su \u2013 kakva je razlika izme\u0111u sje\u0107anja i prisje\u0107anja, \u010dime dobijamo razliku izme\u0111u li\u010dne i op\u0161te istorije ili kako se stvara proces kada doga\u0111aj mi prevarimo u sebi i pretovrimo ga u do\u017eivljaj. To su pretvaranje generalizacija i op\u0161tih stvari u li\u010dno za razliku od umjetnosti koja uspijeva kada iz pojedina\u010dnog uspostavi univerzalno\u201d, objasnio je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
Paunovi\u0107 je zapazio da u ranijim Bajcovim romanima preovladava imaginacija dok pozniji sve vi\u0161e idu prema stvarnosti na \u0161ta je Bajac odgovorio da to nije racionalan proces.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSje\u0107am se vremena kada sam se pla\u0161io faktografije i kada sam mislio da je imaginacija jedini na\u010din da se knji\u017eevnost pi\u0161e, \u0161to je naravno besmisleno. Onda sam pre\u0161ao jednog \u010dasa u suprotnost, ni\u0161ta od toga nije dobro kao krajnost i ekstrem, naravno. Ne mo\u017eete u knji\u017eevnosti praviti kompromise, ona iz vas sama iscijedi ono \u0161to imate i vi se mnogo ni ne pitate. Sada kada razmi\u0161ljam u kojoj sam fazi, u posljedni \u010das se donese izbor. \u010cesto sam imao po dvije teme i dvije knjige i svaki put sam sebe iznenadio i po\u010dinjao da radim na onoj za koju sam mislio da ne\u0107e biti odabrana. Sada znam da imam dvije knjige i uop\u0161te ne znam koja \u0107e. Ili se one ve\u0107 zbivaju, a da ja to ni ne znam\u201d, kazao je Bajac.<\/p>\n\n\n\n
Mnogobrojna knji\u017eevna prijateljstva nisu uticala na formiranje Bajca kao autora, naglasio je on.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOni se pojavljuju zato \u0161to su u mom \u017eivotu, ali ih nikako nisam zloupotrijebio. Kao \u0161to nikada nisam zlouptrijebio prijateljstva sa njima da u\u010dinim za sebe ne\u0161to. Imam sre\u0107u da poznajem mnogo vi\u0161e prekrasnih ljudi za koje niko nikada nije ni \u010duo. Oni su jednaki sa ovima koji su igrom okolnosti poznati. Recimo, od Murakamija do Pamuka, svi su oni bili nepoznati i kada smo mi, kao izdava\u010dka ku\u0107a, po\u010deli da ih objavljujemo. Knji\u017eevnost slu\u017ei, izme\u0111u ostalog, i tome da vam \u010dini radost i da otkrivate to \u0161to neko pi\u0161e, a onda kre\u0107e ova lijepa pri\u010da igre okolnosti da mo\u017eda i autor biva jednako dobar kao i njegove ili njene knjige. Ima onih izrazito rijetkih slu\u010dajeva kada je pisac bolji od svojih knjiga, \u0161to nije po\u017eeljno, ali je fantasti\u010dno. Ali zamislite da su te knjige odli\u010dne, onda smo stvarno na vrhu piramide.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ovo veoma zanimljivo ve\u010de na Trgu pjesnika je bilo zaokru\u017eeno pitanjima iz publike.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Knji\u017eevni program XXXVI festivala \u201cGrad teatar\u201d nastavljen je 29. jula, a gost Trga pjesnika bio je Vladislav Bajac, pisac i izdava\u010d, koji je govorio o svom romanu \u201cHronika sumnje\u201d, ali i o svom cjelokupnom stvarala\u0161tvu. Moderator ve\u010deri bio je Zoran Paunovi\u0107, profesor, pisac i prevodilac, koji je kazao da je Bajac jedan od onih knji\u017eevnih […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":35674,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[35,2],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/vladislav-bajac-33-Copy-1000x555-1.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-9hj","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35669"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35669"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35669\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35679,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35669\/revisions\/35679"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35674"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}