Prve \u0161kolovane \u017eene Crne Gore doprinijele su promjeni obi\u010dajne kulture, unose\u0107i nove navike i obi\u010daje u socijalni milje, u kojem su \u017eivjele i radile. Duh tog vremena i eho \u017eivota polaznica Djevoja\u010dkog instituta Cetinje, prikazuje istra\u017eivanje profesorki Univerziteta Crne Gore, prof. dr Tatjane Novovi\u0107 i prof. dr Biljane Maslovari\u0107, \u201ePo\u010deci obrazovanja \u017eena u Crnoj Gori. Djevoja\u010dki Institut na Cetinju\u201c, objavljenom u me\u0111unarodnom \u010dasopisu Annales-Anali za Istrske in Mediteranske Studije-Series Historia et Sociologia.<\/p>\n\n\n\n
\u201eKrajem 1869. godine osnovan je \u201eDjevoja\u010dki Insitut Carice Marije Aleksandrovne\u201c, na Cetinju, po uzoru na sli\u010dne zavode u Rusiji, Bugarskoj i drugim krajevima, a smje\u0161ten je u Njego\u0161evoj Biljardi, pod stalnim nadzorom crnogorske knjaginje Milene\u201c, navodi se u radu.<\/p>\n\n\n\n
U Instututu su upisivane u\u010denice uzrasta od devet do 12 godina, a \u0161kolski program se postepeno razvijao od \u010detvorogodi\u0161njeg do osmogodi\u0161njeg, da bi ve\u0107 1901. godine postao Institut \u201esa temeljno ure\u0111enim, detaljno struktuiranim planom i programom\u201c. Na osnovu izvora, autorke Novovi\u0107 i Maslovari\u0107 navode da su prve polaznice Instituta bile uglavnom k\u0107erke \u201eimu\u0107nijih roditelja i crnogorskih glavara\u201c. Jo\u0161 na samom po\u010detku rada \u0161kole, na osnovu konkursa u onda\u0161njem listu \u201eCrnogorac\u201c, apostrofira se i mogu\u0107nost upisa djevoj\u010dica iz inostranstva, koje bi pla\u0107ale \u0161kolarinu u iznosu od svega 100 talijera.<\/p>\n\n\n\n
Posebna pa\u017enja u ovom radu, u kojem je skiciran dru\u0161tveno-obrazovni kontekst tog vremena, posve\u0107ena je upraviteljki Instituta Sofiji P. Mertvago, koja je dala pe\u010dat Institutu, ali i razvoju crnogorske prosvjete i kulture, posebno obrazovanju \u017eena i odgajanju djece pred\u0161kolskog uzrasta.<\/p>\n\n\n\n
Za upraviteljku je imenovala ruska carica Marija Aleksandrovna, Carskim dekretom, 1888. godine, nakon \u010dega je provela dvije i po decenije \u017eivota na Cetinju.<\/p>\n\n\n\n
Porijeklom iz ugledne ruske porodice, sa obrazovanjem ste\u010denim na Smoljnom institutu, besprekorno je govorila francuski, njema\u010dki i engleski jezik, a iskustvo je stekla i kao upravnica Marijinske \u017eenske gimnazije u Rjazanu.<\/p>\n\n\n\n
Radikalno je pristupila preure\u0111ivanju cetinjske djevoja\u010dke \u0161kole, obezbijediv\u0161i, za po\u010detak, nov\u010danu podr\u0161ku od ruske carice-pokroviteljke, a narednih godina je njenim zalaganjem, uslijedilo i pove\u0107anje godi\u0161njih subvencija.<\/p>\n\n\n\n
Sa svojim pedago\u0161kim osobljem, usaglasila je Plan i program \u0160kole. Ustav i Program je 1873. godine potvrdio knjaz Nikola, kojim je nedvosmisleno podcrtano da direktorka\/upraviteljica Instituta \u201eprima nare\u0111enja od knjagine i ni\u0161ta ne mo\u017ee preduzeti bez prethodne odluke Njenog Viso\u010danstva\u201c (\u010dl. 10).<\/p>\n\n\n\n
U radu instituta, kako bilje\u017ee autorke Novovi\u0107 i Maslovari\u0107, na osnovu zapisa Rovinskog, uklju\u010deni su bili stru\u010dnjaci iz inostranstva, pored doma\u0107eg kadra. Ispitima polaznica prisustvovale su knjaginje Jelena i Ana, nekad i knja\u017eevski par, knjaz Nikola i knjaginja Milena, mitroplit i predstavnici diplomatskih misija na Cetinju.<\/p>\n\n\n\n
U cilju \u0161ireg uklju\u010divanja djevoj\u010dica, organizovala je pripremni razred, 1894. godine, za najmla\u0111e polaznice \u0161kole, rade\u0107i i sama sa njima, uz povremenu pomo\u0107 starijih u\u010denica.<\/p>\n\n\n\n
\u201eGospoica Sofija\u201c, kako su je od milo\u0161te zvali u Crnoj Gori, imala je posebno interesovanje za \u017eivot \u017eena te je obilaze\u0107i knja\u017eevinu do\u0161la na ideju da pokrene \u201eRadni\u010dku \u0161kole knjaginje Jolande\u201c na Cetinju, 1901. godine, osmisli program i anga\u017euje jednu od institutki da radi sa polaznicama \u0160kole.<\/p>\n\n\n\n
Predstavljaju\u0107i \u017eivot Instituta, u kojima su djevojke \u017eivjele odvojeno od porodica, autorke navode da su vladale familijarne relacije sa za\u0161titni\u010dkim odnosom starijih \u201einstitutki\u201c prema mla\u0111ima\u201c. Djeli\u0107 atmosfere autorke prenose kroz citat Pavla Rovinskog:<\/p>\n\n\n\n
\u201c\u0110eca provode dan druk\u010de nego obi\u010dno\u2026U 1 sat poslije podne idu u \u0161etnju izvan varo\u0161i\u2026 U ne\u0111elju, poslije podne odre\u0111eni su dva sata za primanje roditelja, a za tijem u\u010denice spremaju svoje lekcije, \u0161etaju, kad je lijepo vrijeme, a ve\u010de provode u zabavama, a najvi\u0161e u pjevanju2.<\/p>\n\n\n\n
U rasporedu Instituta bilo je predvi\u0111eno vrijeme za pisanje pisama porodici. Prije slanja, zbog pregleda rukopisa i urednosti, djevojke su ga pokazivale Upravnici.<\/p>\n\n\n\n
U Institutu, Mertvago je investirala u nastavni kadar, formiranje kabineta i opremanje zbirki. Uz njena zalaganja, Institut je imao fizi\u010dki kabinet, hemijski laboratorijum, mineralo\u0161ku kolekciju, nastavna sredstva za crtanje i kaligrafiju, nekoliko fortepijana, koncertni klavir, fiskulturnu dvoranu. Ipak, od svih predmeta Upravnica je s naro\u010ditim pa\u017enjom apostrofirala nastavu maternjeg i stranih jezika.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNaime, pored uobi\u010dajenog korpusa obvezuju\u0107ih predmetnih cjelina iz nauka, jezika, umjetnosti, didakti\u010dko-metodi\u010dkih oblasti, \u201eruko\u0111elja\u201c i \u201egazdinstva\u201c, posebno su istaknuti sadr\u017eaji iz domena \u201evladanja, maljivosti, urednosti i na\u010dina dr\u017eanja\u201c, navodi se u radu.<\/p>\n\n\n\n
U svjedo\u010danstvima institutki na prvom mjestu je istaknuta ocjena iz vladanja, a potom op\u0161eg uspjeha. Autorke rada, Novovi\u0107 i Maslovari\u0107, primje\u0107uju da se distinkcija izme\u0111u onda\u0161njeg i sada\u0161njeg vremena upravo uo\u010dava u vode\u0107im vrijednostima i isticanju stavke vladanja.<\/p>\n\n\n\n
Do 1900. godine, u ovoj Ustanovi, diplomiralo je 140 vaspitanica, od kojih 86 iz Crne Gore, 32 iz Boke i Dalmacije, 6 iz Bosne, 3 iz Hrvatske i Albanije, po jedna iz Slovenije, Slavonije i Bugarske.<\/p>\n\n\n\n
O radu Instituta, Upravnica je redovno obavje\u0161tavala javnost kroz onda\u0161nju dnevnu \u0161tampu, posebno \u201eGlas Crnogorca\u201c, \u201eCetinjski vjesnik\u201c i dr.<\/p>\n\n\n\n
Iako je uspjeh i ugled Instituta bio toliki da su austrijske vlasti sli\u010dne institucije otvorile u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, on je zatvoren 1913. godine, nakon 42 godine postojanja. Odluka Ruskog poslanstva i carske vlasti u Petrogradu je bila neopoziva. Jedan od mogu\u0107ih razloga koje autorke navode je sukob u narodnoj Skup\u0161tini, izme\u0111u Uprave instituta i Ministartsva prosvjete Kraljevine Crne Gore, zbog neusagla\u0161enih ingerencija u procesu upravljanja Institutom. Predstoje\u0107i ratni doga\u0111aji obustavili su dalji razvoj \u0161kolstva i obrazovnih \u201ezamaha\u201c u onda\u0161njoj crnogorskoj sredini.<\/p>\n\n\n\n
Neke od institutki su radile kao u\u010diteljice po Crnoj Gori i u drugim ju\u017enoslovanskim sredinama, dok su neke nastavile \u0161kolovanje, naj\u010de\u0161\u0107e u Rusiji, na filolo\u0161koj i medicinskoj katedri, prema dostupnim podacima i sa\u010duvanim svjedo\u010danstvima. Sa savr\u0161enim poznavanjem stranih jezika i ste\u010denim obrazovanjem, polaznice ove \u0161kole su donosile novu kulturu u zatvorenoj crnogorskoj sredini.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prve \u0161kolovane \u017eene Crne Gore doprinijele su promjeni obi\u010dajne kulture, unose\u0107i nove navike i obi\u010daje u socijalni milje, u kojem su \u017eivjele i radile. Duh tog vremena i eho \u017eivota polaznica Djevoja\u010dkog instituta Cetinje, prikazuje istra\u017eivanje profesorki Univerziteta Crne Gore, prof. dr Tatjane Novovi\u0107 i prof. dr Biljane Maslovari\u0107, \u201ePo\u010deci obrazovanja \u017eena u Crnoj Gori. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":36800,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[2,36],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/Bez-naslova-89-800x555-1.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-9zq","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36792"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36792"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36792\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36799,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36792\/revisions\/36799"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36800"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}