{"id":69824,"date":"2024-09-16T06:00:09","date_gmt":"2024-09-16T04:00:09","guid":{"rendered":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=69824"},"modified":"2024-09-15T22:09:17","modified_gmt":"2024-09-15T20:09:17","slug":"planina-starac-krije-brojne-tajne-i-izazove","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=69824","title":{"rendered":"PLANINA STARAC KRIJE BROJNE TAJNE I IZAZOVE"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Septembarsko jutro (12) 2024. godine donijelo je prohladan i obla\u010dan po\u010detak dana. Jesen, tiha i neprimjetna, ve\u0107 polako kuca na vrata obala Plavskog jezera, ostavljaju\u0107i prve tragove u zracima sunca koje se bore da probiju kroz oblake. Svje\u017eina jutra i miris vla\u017ene zemlje nagovje\u0161tavali su jo\u0161 jedan izazovan, ali poseban dan. Preda mnom je bio cilj: uspeti se na planinu Starac, veli\u010danstveni vrh koji dominira prostorom svojim snagom i visinom od 2352 mnv. Starac je dio \u0161ireg masiva Prokletija a iako nije u zoni Nacionalnog parka, ne zaostaje ni po ljepoti ni po vrijednosti. Njegova divljina i misti\u010dni vrhovi pru\u017eaju onaj osje\u0107aj nesputane prirode koji je sve rje\u0111i u dana\u0161njem svijetu.<\/p>\n

\"\"
Pogled na eko katun HAKO<\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

Moj vodi\u010d i doma\u0107in, Denis Rugovac, slu\u017ebenik Javnog preduze\u0107a Nacionalnih parkova Crne Gore i moj prijatelj i kolega, \u010dekao me je spreman, sa osmijehom na licu i neizmjernim entuzijazmom koji se mogao osjetiti u njegovom glasu. Denis, \u010dovjek koji je odrastao u ovim gor\u0161ta\u010dkim krajevima, poznaje svaki kutak ovog planinskog predjela a njegova ljubav prema prirodi i \u017eivotinjama, posebno konjima, dodatno je upotpunjavala misiju za ovu avanturu.<\/p>\n

Nakon \u0161to smo pre\u0161li dvanaest kilometara prili\u010dno lo\u0161eg makadamskog puta, prolazili smo pored divlje i bistre rijeke Komara\u010de a potom smo se na\u0161li u gornjem toku Babinopoljske rijeke, koja je svojim zvukom pru\u017eala utjehu u ti\u0161ini planinskog pejza\u017ea. Na mjestu \u0111e se nalazi kontrolni punkt Nacionalnog parka Prokletije, do\u010dekala nas je kolona terenskih vozila sa stranim registracijama, \u010diji su voza\u010di o\u010digledno \u017eeljeli da osjete \u010dari ovog zaba\u010denog, ali \u010darobnog kutka svijeta. Brzo smo ih zaobi\u0161li, znaju\u0107i da nas \u010deka dug uspon.<\/p>\n

\"\"
Denis Rugovac priprema konje za pohod na planinu Starac<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju te strme i vijugave staze, stigli smo do katuna Hako. Ov\u0111e, na visini, usred planinskog carstva, vrijeme kao da stoji. Prije nego \u0161to smo krenuli dalje, Denis je sa pa\u017enjom i ljubavlju po\u010deo da timari i osedlava svoja dva konja a ima ih deset. Ovi plemeniti ljubimci, uzgajani sa velikom pa\u017enjom, bili su Denisov ponos. Njihova snaga i izdr\u017eljivost, ste\u010dena kroz svakodnevni \u017eivot u ovim surovim uslovima, bili su neprocjenjivi saputnici na putu ka vrhu. Gledaju\u0107i ga kako sa lako\u0107om i nje\u017eno\u0161\u0107u obavlja svaki pokret, osjetio sam koliko mu zna\u010de ti konji, kao da su neraskidivo povezani sa duhom ove planine.<\/p>\n

Nakon laganog doru\u010dka na eko katunu Hako, koji je sa ljubavlju pripremila Denisova supruga Bahta, uzesmo konje za uzde i krenusmo preko Babinopoljske rijeke. U bistroj vodi, kristalno \u010distoj i hladnoj, veselo su poskakivale pastrmke poto\u010dare, koje odavno nisam vidio tako blizu. Njihova vje\u0161ta igra me\u0111u oblutcima, koji su poput bisera krasili ovu planinsku ljepoticu, \u010dinila je da rijeka \u017eivi u svojoj punoj ljepoti. Njihovo brzo nestajanje ispod glatkih, sivo-bijelih oblutaka \u010dinilo je prizor gotovo magi\u010dnim, kao da su te male ribe dio \u0161krte tajne prirode, skrivenih u hladnim vodama ove rijeke.<\/p>\n

\"\"
Pogled sa uspona ka Starcu na Babino polje<\/figcaption><\/figure>\n

Davnih dana, jo\u0161 u djetinjstvu, posljednji put sam jahao konje na planini Paklarici i tada sam nau\u010dio da sa konjima treba znati, po\u0161tovati njihovu snagu, ali i biti oprezan. Ova stvorenja, divna i mo\u0107na, uvijek su mi ulijevala osje\u0107aj slobode, ali i odgovornosti. Dok smo polako napredovali, staza ispred nas postajala je uska i vijugava a planina Starac, koja se \u010dinila kao da je nadohvat ruke, po\u010dela je da otkriva svoju pravu veli\u010dinu. Dalji put je obe\u0107avao otkrivanje brojnih tajni ove surove, ali prelijepe planine. Prelaze\u0107i pored mirnog stada od \u010detiri krave i dvanaest mladih junica, koje su spokojno pasle na zelenim padinama, osjetio sam mir prirode koji se te\u0161ko mo\u017ee do\u010darati rije\u010dima. U svakom pokretu tih \u017eivotinja bilo je ne\u0161to spokojno, kao da su i one same postale dio pejza\u017ea u savr\u0161enom skladu sa divljinom koja ih okru\u017euje.<\/p>\n

Kraj puta, crveni \u017ebunovi zrele \u0161ipurike privukli su moju pa\u017enju. Njihovi plodovi, crveni i so\u010dni, rasipali su boje po jesenjem pejza\u017eu, dok je poneki ljekoviti oman, svojim \u017eutim cvjetovima, uljep\u0161avao prizor. Bilo je neobi\u010dno vi\u0111eti tako kasno cvjetanje, ali upravo taj kontrast \u017eutog omana i crvene \u0161ipurike donosio je posebnu \u010dar prirodi, kao da je jesen, iako na izmaku, odlu\u010dila da nam podari jo\u0161 malo svojih rasko\u0161nih boja prije nego \u0161to se preda zimi.<\/p>\n

\"\"
Denis Rugovac u predahu ka usponu na planinu Starac<\/figcaption><\/figure>\n

Prolazimo uskom stazom a vazduh je zasi\u0107en opojnim mirisom eteri\u010dnih ulja zrelih plodova kleke. Svaki udah nosi mirise divljine, osje\u0107aj nepreglednog prostranstva i slobode, dok nas staza vodi kroz guste \u0161ume molike, koja se poput stra\u017eara nadvija nad nama i tiho pru\u017ea svoje grane ka Starcu. Zelenilo molike prelazi u tamniju nijansu kako se pribli\u017eavamo gustim \u0161umama smr\u010de. Vjetar donosi \u0161um njenih \u010detina, stvaraju\u0107i zvukove koji podsje\u0107aju na \u0161apat planine, pozivaju\u0107i nas da idemo dalje, dublje u srce prirode. Na odre\u0111enim mjestima, \u0111e staza postaje izuzetno strma i kamenita, silazimo sa konja. Staza je uska a teren surov; svaki pogre\u0161an korak mogao bi nas, ili na\u0161e konje, dovesti u opasnost. Tamo \u0111e je te\u0161ko pre\u0107i, hodamo pa\u017eljivo, oslu\u0161kuju\u0107i svaki \u0161um i korak, dok poneki planinski potok tiho \u017eubori pored nas, osvje\u017eavaju\u0107i ljepotu prirode svojim blagim zvukom. Ovaj spokojni \u017eubor kontrast je sve ja\u010dem vjetru koji sa svakih stotinak metara, postaje sve glasniji i sna\u017eniji, kao da nas izaziva da se suo\u010dimo sa pravom snagom Starca.<\/p>\n

Gor\u0161tak sa Lov\u0107ena i gor\u0161tak sa Prokletija naviknuti su na ove surove uslove \u2013 na snjegove, ki\u0161e, vjetrove i oluje koje ovdje vladaju. Trpimo udare vjetra bez straha, jer ove planine vas, iako dodiruju svojom snagom, nikada ne lome. Naviknuti smo na surovost prirode na nepredvidljive promjene vremena, ali i na neizmjernu ljepotu koju ovakvi predjeli pru\u017eaju onima koji su spremni suo\u010diti se sa njihovim izazovima. Dok za nas ovo predstavlja dio \u017eivota, dio planinskog duha koji nosimo u sebi, za mnoge \u201eobi\u010dne ljubitelje prirode\u201c, ovo bi sigurno bilo te\u0161ko iskustvo, koje bi ih izazivalo na svakom koraku. Ov\u0111e, u srcu Prokletija, osje\u0107aj borbe sa prirodom postaje dio nas, ali ta borba nije neprijateljska. Ona nas oblikuje, ja\u010da i podu\u010dava, ostavljaju\u0107i nas ispunjene ne samo zbog savladanih prepreka, ve\u0107 i zbog spoznaje da smo, makar na trenutak, bili dio ove mo\u0107ne, vjekovima stare prirode koja nas nadvladava, ali i prihvata kao svoje saputnike.<\/p>\n

\"\"
Uspon ka Starcu autora reporta\u017ee<\/figcaption><\/figure>\n

Odlu\u010dujemo se da, nakon pola uspona, odmorimo konje. Oni r\u017eu, trzaju, zastaju, kopitama kopaju zemlju, kao da im \u0111e u planini neko \u0161apu\u0107e da bi bilo bolje stati. Ov\u0111e, na strmom putu, svaka travka im je odmor a svaki korak muka. Za njih je ovo veliki napor, ali i nama, oslu\u0161kuju\u0107i njihov dah, \u010dini se da su u svakom trenu spremni da se, iako umorni, upute dalje. Jahati konje uz i niz planinu je pravi izazov i zadovoljstvo, osje\u0107aj koji se ne mo\u017ee rije\u010dima do\u010darati. Ipak, ovakva avantura je za one malo spremnije, dorasle zadatku da svojom snagom i vje\u0161tinom u sedlu krote ove mirne i plemenite \u017eivotinje. Oni \u010duvaju i sebe i vas, jer svaki njihov korak uz planinu je izazov, ali i zadovoljstvo koje se te\u0161ko opisuje. Strac planina je \u0111e priroda pokazuje svoju snagu i ne da se ukrotiti lako. Trebalo nam je vi\u0161e od dva sata uspona, uz kra\u0107e pauze, da ov\u0111e dosegnemo visine, osjetimo planinu i njenu neukro\u0107enu divljinu.<\/p>\n

OSVAJANJE VRHA STARCA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Kada smo kona\u010dno uspeli na planinu Starac, zadovoljstvo je neopisivo. Pogled koji se pru\u017ea prema beskrajno lijepim vrhovima planina Crne Gore i Kosova ostavlja nas bez daha. Stari planinarski put za surovi \u010cakor (1849 mnv) jasno je vidljiv a u daljini se naziru planinarske i karavanske staze koje vode ka Pe\u0107i i Kosovu, staze kojima su generacije Plavljanja, Gusinjana, Ro\u017eajaca i Bihoraca godinama prolazile. Pred nama se uzdi\u017ee jo\u0161 jedan surov planinski vrh, Crni Kr\u0161 (Bandera), sa svojih 2.426 mnm, koji nas \u010deka\u00a0 da ga nekada osvojimo.<\/p>\n

\"\"
Pogled sa planine Starac ka Palvu i Plavskom jezeru<\/figcaption><\/figure>\n

Upisasmo se u knjigu upisne kutije, ostavljaju\u0107i svjedo\u010danstvo o na\u0161em dolasku ov\u0111e, na ovaj vrh divlje ljepote. Vjetar je sna\u017ean i jak, ali u tom miru i spokoju planine pravimo polu\u010dasovni odmor, \u0107utke, jer \u0111e god da pogleda\u0161, vlada ti\u0161ina, ljepota, strahopo\u0161tovanje i surovost prirode koja se ne da ukrotiti. Pred nama se pru\u017eaju pogledi ka vrhovima Prokletija \u2013 monumentalni prizor koji nas podsje\u0107a na sirovu snagu planinskog carstva. Sa vrha Starca, o\u010darava nas pogled na Bogi\u0107evicu, Babino polje, Prokletije, Trome\u0111u, Pasji vrh, \u0110eravicu, Bogda\u0161, \u017duti Kamen, \u0110evoja\u010dki Kr\u0161, \u010cakor, Planinicu, Vaganicu, Mokru planinu, Cmiljevicu, Hajlu, Ahmicu, \u017dlijeb, Rusoliju, Bjelasicu, Komove, Ku\u010dke planine, Zeletin, Visitor, Greben, Plavsko jezero, Trojan, Valu\u0161nicu, Popadiju, Starac, Ravni Hrid, Bor i mnoge druge. Sa Crnog vrha pru\u017ea se veli\u010danstven pogled na \u010ditav masiv Prokletija, prirodne ljepote koje su se ov\u0111e odavno ukorijenile, nepokorive i vje\u010dne.<\/p>\n

Kroz glavu mi prolaze stihovi plavsko-gusinjskih pjesnika, kojima su ove planine bile vje\u010dna inspiracija, \u0111e su provodili svoje dje\u010da\u010dke dane na brojnim katunima. Ov\u0111e, me\u0111u divljim visovima, svaki kamen, svaka smr\u010da i molika \u010duva pri\u010de i legende o minulim vremenima. Pjesnici su u ovim krajevima osjetili snagu prirode, njenu surovost, ali i njenu nje\u017enost, dok su kroz miris \u010detinara i zvuke vjetra u kro\u0161njama dozivali slike iz djetinjstva. Katuni, skriveni u podno\u017ejima planina, bili su njihovi svjetovi, \u0111e su stasavali uz zvona stada i razgovore pastira, stvaraju\u0107i u sebi vezu s prirodom koja se ne mo\u017ee prekinuti. Svaki dan ov\u0111e bio je poezija sam po sebi a planinski pejza\u017ei utkani su u njihove stihove, kao trajno svjedo\u010danstvo o ljepoti i snazi ovih prostora.<\/p>\n

\"\"
Sa konjima uz uspon ka planini Starac<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon polu\u010dasovnog odmora i spokoja u divljoj, neukrotivoj ljepoti prirode, malenom planinarskom stazom, sa odmornim konjima, krenusmo nazad. Razmi\u0161ljam u sebi: bi\u0107e lak\u0161e, jer smo cilj ostvarili, vrh dostigli a uzbu\u0111enje zbog tog pregnu\u0107a jo\u0161 me dr\u017ei. Me\u0111utim, ubrzo shvatih da nas \u010deka jo\u0161 mnogo izazova, jer planina Starac nije ni blizu pokorena. Njeni skriveni putevi i nepredvidivi tereni \u010dine je nedovoljno istra\u017eenom i jo\u0161 uvijek neotkrivenom dragocjeno\u0161\u0107u za planinare, ali samo za one spremne na napor i avanturu. Njen vrh predstavlja pravi izazov \u2013 ne samo fizi\u010dki, ve\u0107 imentalni i duhovni, jer ov\u0111e se spajaju snaga prirode i \u010dovjeka.<\/p>\n

Uzjahasmo konje a u naletu adrenalina i euforije presko\u010dih konja gotovo nesvjesno, do\u010dekav\u0161i se na noge s lako\u0107om koja me iznenadi. E to je taj trenutak, kad te inercija planine i energija \u0161to struji kroz nju ponese \u2013 ne zato \u0161to to \u017eeli\u0161, ve\u0107 jer te planina sama izaziva. Tada shvatih: spremnost nije samo u tijelu, ve\u0107 i u duhu, koji mora pratiti svaki korak, svaku odluku ov\u0111e, na divljem terenu \u0111e je priroda uvijek nadmo\u0107na. I divljinu mora\u0161 po\u0161tovati, jer ona se ne da ukrotiti niti osvojiti, osim na trenutak. Ov\u0111e, me\u0111u strmim liticama i gustim \u0161umama, \u010dovjek je samo prolaznik, gost u carstvu prirode. Planina ti mo\u017ee pru\u017eiti trenutke trijumfa, kad osvoji\u0161 njen vrh i osjeti\u0161 vjetar koji nosi miris slobode, ali te odmah podsjeti da je ona vje\u010dna, dok smo mi samo prolazni. Svaki korak ov\u0111e je istorija o poniznosti \u2013 u jednom trenutku misli\u0161 da si nadvladao prirodu, ali u sljede\u0107em shvati\u0161 da ona tebe oblikuje, izaziva, \u0107era da spozna\u0161 svoje granice. U toj ravnote\u017ei izme\u0111u po\u0161tovanja i strasti za istra\u017eivanjem le\u017ei \u010dar divljine. Ona nam dozvoljava da je dotaknemo, da se divimo njenoj ljepoti i snazi, ali samo pod uslovom da je po\u0161tujemo, jer njen pravi duh nikada ne pripada nama.<\/p>\n

\"\"
Pogled na planinu Crni kr\u0161 (Bandera) 2426 mnv<\/figcaption><\/figure>\n

CRNI KR\u0160 I VU\u010cICIN KR\u0160<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Po\u010desmo se spu\u0161tati stazom sa konjima, a \u0111e god pogleda\u0161, pred tobom se otvara carstvo ljepote, jo\u0161 uvijek u zelenim bojama, iako je polovina septembra\u00a0 a jesen polako dolazi. Ov\u0111e, na planini, kao da priroda jo\u0161 oklijeva da se preobrazi u zlatne i crvene tonove. \u0110e god da se okrene\u0161, magi\u010dna ljepota oduzima dah \u2013 pred nama se uzdi\u017ee Crni i Vu\u010dicin kr\u0161, stijene koje izgledaju kao da se sam Bog igrao sa prirodom, postaviv\u0161i ih ov\u0111e kao prirodne bedeme, na kojima drevni \u010duvari pro\u0161losti tiho bdiju. Vu\u010dicin kr\u0161 nosi u sebi pri\u010du iz davne pro\u0161losti, kad su mje\u0161tani prona\u0161li vu\u010dicu sa mladima ov\u0111e u ovoj surovoj divljini i tako mu dado\u0161e ime. Vukovi su \u010dini se bili vjerni \u010duvari ove ljepote, simboli snage i slobode planine. U daljini, na horizontu, vidim bijele se ovce raspr\u0161ene po katunima, \u0111e su skromne kolibe prekrivene \u0161indrom, kao da su zaustavljene u vremenu, netaknute istorijom. Ov\u0111e, na ovim beskrajnim prostranstvima, vrijeme te\u010de druga\u010dije, sporije, gotovo neprimjetno. Svaki trenutak na planini osje\u0107a se kao vje\u010dnost a ti\u0161ina \u0161to nas okru\u017euje donosi spokoj koji se te\u0161ko mo\u017ee opisati.<\/p>\n

Kre\u0107emo se stazom, a \u0111e god pogledam, vidim po neku biljku jo\u0161 u punom cvijetu, koja svojim nje\u017enim bojama krasi zlatno-\u017eute pa\u0161njake. Ov\u0111e, u srcu planine, iako jesen polako dolazi, priroda jo\u0161 uvijek di\u0161e punim plu\u0107ima. \u010cesto silazim sa konja kad god nisam siguran u sebe i svoju snagu, pogotovo \u0111e silazak predstavlja izvjesnu opasnost. Svaki korak zahtijeva pa\u017enju, jer teren je surov a planina ne pra\u0161ta neopreznost. Planinski potoci \u017eubore na sve strane, stvaraju\u0107i umiruju\u0107i zvuk koji dodaje mir ovoj netaknutoj ljepoti. Sami smo, a ti\u0161ina je jedini pratilac mojih misli i zapisa. Svaki korak u toj ti\u0161ini \u010dini da osjetim prisutnost planine u njenom najdubljem obliku, kao da ona sama di\u0161e s nama.<\/p>\n

\"\"
Pogled na Crni i Vu\u010dicin kr\u0161<\/figcaption><\/figure>\n

Dolazimo do prostrane vrta\u010de, a odavde silazak u Babino polje predstavlja pravi izazov. Hitro se kre\u0107em, poskakuju\u0107i ovim planinskim stazama, kao da me nosi sama zemlja pod nogama. Ve\u0107 iz daljine vidim babinopoljsku rijeku, njen srebrni sjaj \u0161to vijuga kroz dolinu. Prolazimo pored \u010desto napu\u0161tenih katuna, stanova i koliba, koje stoje kao tihi svjedoci pro\u0161lih vremena. U toj harmoniji prirode, te skromne gra\u0111evine djeluju kao dio pejza\u017ea, skladno uklopljene u ljepotu koja ih okru\u017euje, \u010duvaju\u0107i u sebi pri\u010de o \u017eivotu na ovim visovima.<\/p>\n

\"\"
Planine Kosova Bogda\u0161-Marija\u0161 2533 mv<\/figcaption><\/figure>\n

EKO KATUN HAKO I GOSTOPRIMSTVO RUGOVACA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Nakon vi\u0161e od pet sati uspinjanja i silaska niz planinu Starac, u stazi du\u017eine 11.km \u00a0koja je za mene predstavljala i najte\u017ei i najljep\u0161i uspon do sada, kona\u010dno stigosmo na eko katun Hako, \u0111e \u0107emo predahnuti. Umorni, ali zadovoljni, sijedamo pod kro\u0161nje starih stabala smr\u010de, osje\u0107aju\u0107i kako se umor polako povla\u010di a miris planinskog vazduha osvje\u017eava svaki dah. Dok zapisujem svoja iskustva, osje\u0107am da mi je potreban odmor, jer ova pobjeda, iako trenutna, ispunila me do kraja. Ov\u0111e, u ovoj ti\u0161ini, shvatam da planina nikada nije u potpunosti osvojena, ona nas samo privremeno prima u svoje krilo, dopu\u0161ta da je dotaknemo i divimo se njenoj veli\u010danstvenosti. Uspjeh nad Starcem je ne\u0161to \u0161to \u0107e uvijek ostati u meni, jer svaki korak, svaki pogled, svaka prepreka u\u010dinili su ovu avanturu ne\u010dim nezaboravnim. Odmor na katunu donosi mir nakon silaska, dok se priroda ov\u0111e oko nas polako smiruje pred zalazak sunca, a ja osje\u0107am da sam, makar na trenutak, bio dio ove divlje ljepote, koja nas neprestano podsje\u0107a da je prava snaga u po\u0161tovanju prirode, a ne u njenom pokoravanju.<\/p>\n

\"\"
Planinarskom stazom ka Babinom polju<\/figcaption><\/figure>\n

Jahanje konja uz planinu Starac je neponovljivo iskustvo koje je puno adrenalina, \u0111e pored fizi\u010dke kondicije morate pokazati i spremnost da po\u0161tujete plemenitost konja. Dok smo se uspinjali ali i spu\u0161tali uskim stazama, okru\u017eenim netaknutom prirodom, osje\u0107ate blisku vezu sa ovim plemenitim \u017eivotinjama koje su nas strpljivo vodile kroz divlje pejza\u017ee. Denis Rugovac, iskusni vodi\u010d i ljubitelj prirode, \u010desto ima priliku da strance vodi brojnim karavanskim i planinskim stazama. Njegova stru\u010dnost i ljubav prema konjima omogu\u0107avaju posjetiocima da do\u017eive taj neponovljivi osje\u0107aj ljepote i slobode u srcu prirode, gdje svaki trenutak predstavlja spoj avanture i mira.<\/p>\n

Preda mnom se pojavljuje plemenita figura Sadrije Rugovca, \u010dovjeka \u010diji se \u017eivot isprepleo sa ljepotom planine i mudro\u0161\u0107u prirode. Dok sjedimo uz \u010da\u0161u kafe u toplom ambijentu njihove skromne ku\u0107e, vrijedna Denisova supruga Bahta priprema sofru a mirisi doma\u0107e kuhinje ispunjavaju prostoriju. Sadrija, sa blagim osmijehom i o\u010dima punim iskustva, pri\u010da mi o svom \u017eivotu. Penziju je stekao kao kuvar u nekada\u0161njem hotelu \u201ePlavsko jezero\u201c, ali njegova prava bogatstva su pri\u010de koje nosi u srcu, pri\u010de o ovom kraju, njegovim ljudima i legendama koje su se prenosile s koljena na koljeno.<\/p>\n

\"\"
Bo\u017eidar Proro\u010di\u0107, Sadrija i Denis Rugovac na eko katunu Hako<\/figcaption><\/figure>\n

Jedna od tih pri\u010da, koju mi je ispri\u010dao, obja\u0161njava kako je nastao toponim Babino polje. Nekada davno, \u017eivjela je ovdje imu\u0107na mje\u0161tanka, poznata po velikom stadu koje je uzgajala na planinskim katunima. Kako nije imala svoje potomke, sav njen \u017eivot bio je posve\u0107en brizi za stoku i odr\u017eavanju bogatstva koje je gradila godinama. Me\u0111utim, kako su godine prolazile, starost je po\u010dela da uzima svoj danak. Jedne o\u0161tre zime, kada su planinu pokrili veliki snijeg, led i mraz, njeno cijelo stado izmrzne na tom katunu. Ostav\u0161i bez stoke, napustila je to mjesto a katun je od tada dobio ime Babino polje, u znak sje\u0107anja na staricu koja je nekada tamo gospodarila.<\/p>\n

Dok Sdarija pri\u010da, osjetim kako svaka rije\u010d o\u017eivljava duh pro\u0161lih vremena, kao da se pred mojim o\u010dima odvija \u010ditava istorija planinskih predjela. Njegova pri\u010da nije samo legenda, ve\u0107 i poruka o prolaznosti, ali i o neuni\u0161tivoj vezi ljudi i prirode. Stari planinski katuni i dalje \u010duvaju uspomene na one koji su im nekada bili dom, a Sdarija, svojim pri\u010dama, poma\u017ee da ta sje\u0107anja ne izblijede.<\/p>\n

\"\"
Musafirska sofra kao znak dobrodo\u0161lice na eko katunu Hako<\/figcaption><\/figure>\n

Svoje porodi\u010dne radosti Sadrija je gradio zajedno sa suprugom \u0160ahzom, \u017eenom koja mu je bila i ostala oslonac kroz sve \u017eivotne izazove. Zajedno su izrodili \u010detvoro djece: Denisa, Sofiju, Enisa i Sadiju. Sofija i Enis danas \u017eive u Americi, uspje\u0161ni su u svojim poslovima, dok Sadija \u017eivi i radi u Njema\u010dkoj. Njihov sin Denis, koji je ostao u rodnom kraju, nastavio je porodi\u010dnu tradiciju i izgradio svoj dom, okru\u017een planinama. Denis je otac \u010detvoro \u0111ece: Hako, Hana, \u0110ula i Daris, i upravo na njega je Sadrija najponosniji, jer nastavlja tradiciju koju su preci postavili prije mnogo godina.<\/p>\n

Dok razgovaramo, Sadrija mi sa ponosom govori: \u201e\u0160ahza, supruga mi je bila i ostala velika podr\u0161ka u \u017eivotu. Mnogo smo lijepog i te\u0161kog preko na\u0161ih nejakih ple\u0107a prenijeli. Ponosan sam \u0161to poma\u017eem mom sinu Denisu. Vidi\u0161 ove kr\u0161e, ove planine? Sve sam ja, na ovu moju malu grba\u010dicu, prenio sa njim. I dok ne preselim na bolji svijet, uvijek \u0107u mu pomagati.\u201c Njegove rije\u010di odzvanjaju dubokom zahvalno\u0161\u0107u prema \u017eivotu koji je izgradio i prema zemlji koja mu je pru\u017eila sve, iako je \u010desto bila nemilosrdna. Kao pravi \u010duvar porodi\u010dne ba\u0161tine, Sadrija pri\u010da o svojim precima, koji su davno do\u0161li iz Rugovske klisure i nastanili se u okolini Plava. \u201eNije bilo lako\u201c, ka\u017ee, \u201eistrajati kroz vijekove, pohode, ratove i iseljenja na ovim prostorima. Pamtim kao dijete brojne i lijepe katune, \u0111e su ljudi \u017eivjeli u skladu sa prirodom. Ov\u0111e je posebno krtola dobro uspijevala. Sje\u0107am se karavana natovarenih krtolom koji su i\u0161li za Pe\u0107, Pe\u0107kom puta\u010dom. Iz Pe\u0107i smo donosili tovare \u017eita, jer je to bio trgova\u010dki centar, lijep i zna\u010dajan.\u201c<\/p>\n

\"\"
Musafirska soba sa tradicionalnim motivima na eko katunu Hako<\/figcaption><\/figure>\n

Sadrijina sje\u0107anja vra\u0107aju me mislima u pro\u0161lost, u vrijeme kada su karavani prolazili ovim planinskim stazama, kada su \u017eivoti bili jednostavniji, ali te\u017ei. Njegova pri\u010da o krtoli koja je hranila \u010ditave porodice i o dugim putovanjima za Pe\u0107 otkriva sliku \u017eivota koji je bio ispunjen radom, ali i borbama. Sadrijin \u017eivot je odraz tih pro\u0161lih vremena, ali i most mudrosti i osje\u0107anja koji prenosi svojim potomcima vrijednosti i snagu koju je njegova porodica gradila generacijama.<\/p>\n

Denis je, naslijediv\u0161i ljubav prema prirodi i tradicionalnom na\u010dinu \u017eivota, odlu\u010dio da na porodi\u010dnom katunu podigne ne\u0161to jedinstveno, spoj modernog komfora i starinskog \u0161arma. Njegova ideja da na padinama Prokletija izgradi kolibe od kamena i drveta, oslanjaju\u0107i se isklju\u010divo na prirodne materijale, po\u010dela se ostvarivati u drugoj polovini 2020. godine. Polako, kamen po kamen, grade\u0107i vlastitim rukama i uz pomo\u0107 oca Sadrije, Denis je zapo\u010deo ovaj poduhvat pun izazova. Po\u010deci su bili te\u0161ki \u2013 borba sa nepristupa\u010dnim terenom, vremenskim prilikama i ograni\u010denim resursima zahtijevala je ogromna odricanja, ali Denisova \u017eelja da uspije bila je ja\u010da od svih prepreka.<\/p>\n

\"\"
Sloga katun gradi Bahta, Denis i Sadrija Rugovac<\/figcaption><\/figure>\n

Danas, njegov eko-katun \u201eHako\u201c odi\u0161e toplinom i gostoprimstvom. Tri prostrane kolibe, pa\u017eljivo raspore\u0111ene rubom Babinopoljske rijeke okru\u017eenim planinskim vrhovima, spremne su da ugoste turiste iz svih krajeva svijeta. Svaka koliba je dizajnirana da odra\u017eava duh pro\u0161lih vremena, ali sa modernim elementima udobnosti. Kada kro\u010dite unutra, osje\u0107aj je kao da ste u\u0161li u musafirsku sobu iz starih vremena. \u0106ilimi prekriveni po podovima, drvena sofra na sredini prostorije, detalji od prirodnih tkanina, arabeske od vune, sve to \u010dini da se osje\u0107ate kao da ste zakora\u010dili u pro\u0161lost u domove predaka. Miris borovine i drvene \u0161indre pro\u017eima vazduh, daju\u0107i svakom gostu osje\u0107aj mira i povezanosti s prirodom.<\/p>\n

U eko-katunu,\u00a0 \u201eHako\u201csvaki kutak prenosi pri\u010du o posve\u0107enosti porodice. Njema\u010dki turisti, koje sam sreo dok su u\u017eivali u miru ovog mjesta, pohvalili su autenti\u010dnost i prirodnu ljepotu, ali najvi\u0161e su istakli hranu. \u201eSve nam se dopada, ali hrana je mo\u017eda najbolja!\u201c ka\u017eu mi sa osmijehom. Doma\u0107i proizvodi od bijelog mrsa, skorup, pavlaka, kisjelo mlijeko, ka\u010damak, doma\u0107a krtola, kukuruzni vru\u0107i hljeb koji se lijepi na prstima, razne vrste pita, ljute pe\u010dene paprike, doma\u0107a jaja \u2013 sve pripremljeno s ljubavlju i pa\u017enjom. Hrana na katunu \u201eHako\u201c nije samo spoj tradicionalnih ukusa, ve\u0107 do\u017eivljaj, povratak jednostavnosti i prirodnosti koji savremeni turisti toliko cijene.<\/p>\n

\"\"
Eko katun Hako u sumrak<\/figcaption><\/figure>\n

Denis nije stao samo na turizmu \u2013 pored toga \u0161to brine o gostima, on uzgaja \u010detiri krave i dvanaest junica, kao i \u017eivinu a obra\u0111uje i zemlju. Tokom ljeta, \u010desto se mo\u017ee vi\u0111eti kako balira sijeno za goveda, dok vrijedne ruke njegove porodice poma\u017eu u svakodnevnim poslovima. Svaki dan ovdje je prepun rada, ali u tom radu le\u017ei i smisao. Denisova porodica svakodnevno pokazuje kako upornost, ljubav prema zemlji i neprekidni trud mogu izgraditi ne\u0161to \u0161to ne samo da slu\u017ei njihovoj budu\u0107nosti, ve\u0107 i oboga\u0107uje iskustvo svakog gosta koji do\u0111e u ovaj kutak planinskog raja. U eko-katunu Hako \u017eivi duh pro\u0161losti, ali i obe\u0107anje boljeg sjutra \u2013 izgra\u0111enog radom, uporno\u0161\u0107u i vjerom u zajedni\u010dku budu\u0107nost.<\/p>\n

Stari Sadrija, sa dubokom mudro\u0161\u0107u u o\u010dima, sjedi preko puta mene, dok me ljubazno nudi raznim ukusnim jelima koja je njegova snaha Bahta pripremila. Sofra ispred nas obiluje doma\u0107im delicijama a mirisi tradicionalnih jela \u0161ire se uokolo. \u201eDanas je \u017eivot mnogo lak\u0161i nego nekada,\u201c ka\u017ee mi, s blagim osmijehom, ali i sjetom u glasu. \u201eVidi se po meni i mojoj generaciji \u2013 te\u0161ki o\u017eiljci rada i \u017eivota. \u017delim da mladi ne zaborave svoju rodnu grudu, \u0111e god da su. Neka ih ona prati, bilo ovdje kod nas, bilo u dalekom svijetu.\u201c<\/p>\n

\"\"
Za musafirskom sofrom predvi\u0111enom za ljep\u0161i pol<\/figcaption><\/figure>\n

Dok slu\u0161am njegove rije\u010di, osjetim te\u017einu tih misli, te\u017einu vremena koja su pro\u0161la, ali i neizbrisivu vezu koju Sadrija ima sa svojom zemljom. Probam specijalitete sa\u00a0 sofre \u2013 doma\u0107i skorup, pavlaka, ka\u010damak, sve pripremljeno sa ljubavlju a svaki zalogaj nosi ukus doma, tradicije i pro\u0161lih vremena. Dok suton polako pada nad Prokletijama, prepu\u0161tam se \u010darima trenutka na eko-katunu Hako. Na ovom mjestu, \u0111e priroda vodi glavnu rije\u010d, sve postaje ti\u0161e, mirnije, kao da se vrijeme usporava. Sa grana visokih smreka \u010dujem kako u daljini odjekuje huk sove, podsje\u0107aju\u0107i me na drevne \u0161ume koje su ovdje stajale vijekovima. U isto vrijeme, u tami koja se spu\u0161ta, nemirna pastrmka povremeno preska\u010de povr\u0161inu Babinopoljske rijeke, stvaraju\u0107i talase pod mjese\u010dinom. Svaki detalj ove no\u0107i pri\u010da svoju pri\u010du a ja sjedim, okru\u017een tim pri\u010dama, osje\u0107aju\u0107i se kao da sam dio ne\u010deg ve\u0107eg \u2013 prirode, zemlje i tradicije koja ovdje nikada ne blijedi. Taj spoj prirode, jednostavnosti i rada koji su Sadrija i Denis i njegova porodica utkali u ovo mjesto \u010dini da eko-katun Hako nije samo prostor za turiste, ve\u0107 \u017eiva uspomena koja traje generacijama.<\/p>\n

Eko katun Hako, pod rukovodstvom Denisa Rugovca Bahta i Sadrije, uvijek sa ljubavlju do\u010dekuje svoje goste, bez obzira na to da li dolaze kao manja grupa prijatelja ili kao pojedinci koji \u017eele osjetiti \u010dari prirode. Ovaj prelijepi kutak nudi autenti\u010dno iskustvo boravka u prirodi, uz gostoprimstvo koje \u010dini da se svaki posjetioc osje\u0107a kao kod ku\u0107e. Zato kada god krenete preme Hridskom jezeru, hridskim kr\u0161ima i Babinom polju svratite u ovaj topli dom ovih dragih ljudi.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista \u00a0Septembarsko jutro (12) 2024. godine donijelo je prohladan i obla\u010dan po\u010detak dana. Jesen, tiha i neprimjetna, ve\u0107 polako kuca na vrata obala Plavskog jezera, ostavljaju\u0107i prve tragove u zracima sunca koje se bore da probiju kroz oblake. Svje\u017eina jutra i miris vla\u017ene zemlje nagovje\u0161tavali su jo\u0161 jedan izazovan, ali […]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":69841,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[2,16],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2024\/09\/Pogled-sa-padina-Starca-na-vrhove-Prokletija.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-iac","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69824"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=69824"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69824\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":69848,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69824\/revisions\/69848"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/69841"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=69824"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=69824"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=69824"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}