{"id":71964,"date":"2024-12-27T20:18:44","date_gmt":"2024-12-27T19:18:44","guid":{"rendered":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=71964"},"modified":"2024-12-27T20:16:25","modified_gmt":"2024-12-27T19:16:25","slug":"bijeli-plast-lovcena-na-stazama-tisine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=71964","title":{"rendered":"BIJELI PLA\u0160T LOV\u0106ENA NA STAZAMA TI\u0160INE"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Petak je 27. decembar ove 2024. godine, koja se polako primi\u010de svome kraju. Ja se sa svojim skromnim vozilom, polako uspinjem ka svetoj planini Lov\u0107enu, \u0111e snijeg prekriva svaki kutak ovog magi\u010dnog kraja. Od Ivanovih korita po\u010dinje moj put, kojim kora\u010dam kroz duboki snijeg, dok me prati beskrajna ti\u0161ina. \u015aeverni vjetar, sna\u017ean i neumoljiv, raznosi vlasi moje kose, dok mi misli lutaju u beskona\u010dnoj bjeloj praznini. Nema telefonskog signala, nema drugih putnika \u2014 samo ja i planina u svojoj naj\u010distijoj i najprirodnijoj formi. Ova bjelina je \u010ditav svijet simbolike, ti\u0161ine i unutra\u0161njeg preispitivanja. Sam sa svojim mislima, sumiram godinu koja je iza mene \u2014 godinu provedenu u zagrljaju Lov\u0107ena. Razmi\u0161ljam o svemu \u0161to sam uspio da ostvarim o svemu \u0161to sam napisao, publikovao, do\u010darao. Ovog jutra, dok sunce stidljivo proviruje iza obla\u010dnog horizonta, Lov\u0107en je naj\u010distiji primjer prirodne ljepote i iskrenosti. Bijela boja koja dominira \u010ditavim pejza\u017emom \u010dini se kao simbol univerzalne \u010disto\u0107e, nevinosti i duhovnosti. Kroz istoriju, bijela boja je uvijek nosila duboku simboliku. Od keltskih i rimskih legendi, \u0111e su bijeli bikovi i Pegaz predstavljali snagu i \u010disto\u0107u, do dana\u0161njih dana, kada mladenci nose bijelo kao znak nevinosti i svetosti. Ta univerzalna simbolika bijele boje, spojena sa surovom ljepotom Lov\u0107ena, pod\u015be\u0107a me na prolaznost \u017eivota, ali i na vje\u010dnu ljepotu prirode. Snijeg koji prekriva ovu planinu kao da bri\u0161e sve tragove pro\u0161losti, ostavljaju\u0107i prostor za nove po\u010detke, za novu godinu koja dolazi.<\/p>\n

\"\"
Katun Duge Njive NP-Lov\u0107en pod snijegom<\/figcaption><\/figure>\n

Hodam dalje, dok moje noge propadaju ispod snijega. Oko mene, kameno more \u010dini se beskrajnim, dok se snijeg i led spajaju u savr\u0161enu harmoniju. Svaki zamrzli kamen sakriva tajnu \u010diji odjeci dopiru do mene, pod\u015be\u0107aju\u0107i me na sve one pri\u010de koje su ostale nezapisane ali \u017eive u narodnom pam\u0107enju. Lov\u0107en\u00a0 je \u010duvar legendi, istorije i du\u0161a svih onih koji su kro\u010dili njegovim stazama. Dok nastavljam, o\u015be\u0107am kako me Lov\u0107en u\u010di skromnosti i zahvalnosti. Svaki korak je prilika da zastanem i razmislim o \u017eivotu o svojim usponima o budu\u0107nosti. Snijeg koji mi prekriva stopala kao da me pod\u015be\u0107a na to da su koraci koje pravimo u \u017eivotu poput tragova u snijegu \u2014 prolazni, ali uvijek sa svrhom. I dok razmi\u0161ljam o svemu, o\u015be\u0107am da me Lov\u0107en prihvata, \u010dini dijelom svoje pri\u010de, dijelom svoje ti\u0161ine.<\/p>\n

Ov\u0111e, na Lov\u0107enu, \u0111e su granice izme\u0111u zemlje i neba zamagljene snijegom, shvatam koliko je priroda mo\u0107na, koliko nas nadilazi, ali i koliko me budi. Ovo putovanje je ka sopstvenom bi\u0107u, ka spoznaji onoga \u0161to je zaista va\u017eno. I dok se bijela boja snijega prostire unedogled, o\u015be\u0107am da sam na pravom putu \u2014 putu ka miru, inspiraciji i vje\u010dnoj ljepoti.<\/p>\n

\"\"
Blati\u0161ta pod snijegom NP-Lov\u0107en<\/figcaption><\/figure>\n

Davno je re\u010deno: \u201eDabogda se peo ka planini i visinama, ali nikada se ne uspeo.\u201c<\/strong> Duboka simbolika ove poruke krije se u izazovu koji uspjeh predstavlja. Planina i njene visine simbolizuju te\u017eak, ali vrijedan put ka ostvarenjima. Uspon je put ka sazrijevanju, ka nadvladavanju prepreka i granica. Oni koji se penju, iako umorni i povremeno obeshrabreni, pronalaze u toj borbi smisao \u017eivota. Sama planina postaje metafora \u017eivotnih ciljeva \u2014 visoka, surova i prelijepa, ona izaziva, u\u010di\u00a0 ali i nagra\u0111uje.<\/p>\n

\"\"
Velji Bostur u snije\u017enoj idili<\/figcaption><\/figure>\n

Prolazim pored Veljeg Bostura. Selo tihuje, prekriveno snije\u017enom bjelinom kao da je uronjeno u neko \u010darobno carstvo ti\u0161ine i spokoja. Svaka ku\u0107a, svaki detalj, djeluje poput slike iz davnina, zamrznute u vremenu. Ov\u0111e, \u0111e se \u010dini da je vrijeme stalo, o\u015be\u0107a se iskonska povezanost \u010dovjeka i prirode. Snijeg pokriva krovove i puteve, bri\u0161u\u0107i granice izme\u0111u svakodnevice i bajke. Mir koji vlada ovim mjestom nije samo ti\u0161ina, ve\u0107 duboka harmonija, odmor za du\u0161u. Dok posmatram ovo zimsko savr\u0161enstvo, razmi\u0161ljam o onima koji su ov\u0111e \u017eivjeli o njihovoj svakodnevici prepunoj izazova, ali i nevjerovatne snage i prilagodljivosti. Ovo selo, u svojoj jednostavnosti i ljepoti, \u0161apu\u0107e nam pri\u010du o neuni\u0161tivom duhu i su\u017eivotu sa prirodom o \u017eivotu koji se ne mjeri brzinom, ve\u0107 smireno\u0161\u0107u i dubinom.<\/p>\n

\"\"
Pogled na Lov\u0107en sa Veljeg Bostura<\/figcaption><\/figure>\n

\u015aeverni vjetar sve je ja\u010di i sna\u017eniji, a ja kora\u010dam ka Njego\u0161evom mauzoleju, \u0111e me o\u010dekuju prijatelji, slu\u017ebenici Narodnog Muzeja Crne Gore, Pero Vu\u010dkovi\u0107 i Marko Bogdanovi\u0107. Jo\u0161 iz daljine su me vi\u0111eli i prepoznali, jer znaju da sam jedini koji uvijek kora\u010da sa olujama, snjegovima i nevremenima ka Lov\u0107enu. Svaki korak na ovoj stazi osje\u0107a se kao povratak ka korijenima, ka istini urezanoj u stijenama i ka duhu Njego\u0161a koji bdije nad Crnom Gorom. To mi daje neku mitsku snagu, snagu koja prkosi vremenu i prostoru.<\/p>\n

\"\"
\u017deljko Zvicer izvla\u010di auto Marka Bogdanovi\u0107a iz snije\u017enog nanosa<\/figcaption><\/figure>\n

Ka\u017eu da je najte\u017ea borba ona sa samim sobom. To su bitke koje ne biramo, ve\u0107 ih \u017eivot neumoljivo postavlja pred nas. Ja sam te borbe pro\u0161ao mnogo puta \u2013 padao, lomio se pod teretom sopstvenih slabosti, ali svaki put iznova ustajao. Jer znao sam svoj cilj, ba\u0161 kao \u0161to ga znam i danas. Sokrat je davno zapisao: \u201eHrabar je onaj \u010dovjek koji ne pobjegne, nego ostane na svom mjestu i bori se protiv neprijatelja.\u201c Ja bih dodao \u2013 hrabar je i onaj koji se suo\u010di sa sosptvenim demonima, sa strahovima, sumnjama, i ograni\u010denjima koja ga sapli\u0107u. Hrabrost nije odsustvo straha, ve\u0107 odluka da se uprkos njoj krene dalje. Strpljenje je najja\u010de oru\u017eje, jer u strpljenju se ra\u0111a snaga a u upornosti nepobjedivost. Kada na\u0161a duhovna dimenzija nadja\u010da fizi\u010dku, tada postajemo istinski slobodni. Tada shvatamo da granice postoje samo u na\u0161im mislima i da je svaki poraz samo korak ka vi\u0161em cilju. Kora\u010daj, dakle, bez osvrtanja, jer nijedna borba nije uzaludna ako iz nje izlazimo ja\u010di, odlu\u010dniji i bli\u017ei sopstvenoj su\u0161tini.<\/p>\n

\"\"
Munike i crni bor u carstvu snijega i leda na Lov\u0107enu<\/figcaption><\/figure>\n

Borovi i munike, okovani ledom i snijegom, nijemo me posmatraju, poput \u010duvara pro\u0161losti, pamte\u0107i svaku pastirsku stazu, pri\u010du i katun. Njihova smrznuta ti\u0161ina odi\u0161e nekom vrstom drevne mudrosti, kao da \u0161apu\u0107u o vremenu koje nepovratno prolazi, ali u planini ostavlja svoj trag. Sti\u017eem do okreti\u0161ta pokraj restorana Vladika, \u0111e me do\u010dekuju prijatelji Marko Bogdanovi\u0107 i Pero Vu\u010dkovi\u0107. Razmjenjujemo pozdrave, ali ubrzo poku\u0161avamo ostvariti zajedni\u010dki zadatak \u2013 izvu\u0107i Markovo auto iz snje\u017enog nanosa. Ula\u017eemo sve napore, ali planina nas upozorava na svoju neumoljivu snagu. Na\u0161a volja nije dovoljna. Pozivam \u017deljka Zvicera iz Slu\u017ebe za\u0161tite NP-Lov\u0107en. On dolazi sa terenskim vozilom Nacionalnog parka Lov\u0107en, uvijek spreman da pomogne, ba\u0161 kao planinski vjetar koji se pojavljuje niotkuda. Dok \u010dekamo pomo\u0107, nebo iznad nas je plavo, pro\u0161arano oblacima, ali hladno i surovo. Vrijeme kao da je stalo, zamrznuto u toj ti\u0161ini. Svaka minuta traje du\u017ee nego \u0161to bi trebalo, dok se misli prepli\u0107u sa ledenim dahom prirode.<\/p>\n

\"\"
Pogled sa planinskog vrha Lov\u0107ena na planinski vrh Veliki Babljak<\/figcaption><\/figure>\n

Prije nego \u0161to \u017deljko stigne do nas, nailazi stranac, zaglavljen u snijegu sa svojim vozilom. Njegova navigacija, kao \u010desto \u0161to biva, prevarila ga je. A mo\u017eda je to bio nedostatak iskustva \u2013 planina, razmi\u0161ljam u sebi, ne pra\u0161ta. \u017deljko ga brzo izvla\u010di za njega su ovakvi izazovi svakodnevni kao i za ostale kolege iz rend\u017eerske slu\u017ebe NP-Lov\u0107en. Planine nisu samo visine koje izazivamo, one su i ogledalo na\u0161ih slabosti i snage. Njihova ljepota privla\u010di, ali ih nikada ne treba potcijeniti. One zahtijevaju po\u0161tovanje, jer su istovremeno i \u010duvari i sudije, uvijek spremne da nas pod\u015bete na sopstvenu nemo\u0107 pred silom prirode.<\/p>\n

\"\"
Lov\u010denskim prostranstvima autor Bo\u017eidar Proro\u010di\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Uspijevamo kona\u010dno izvu\u0107i Markov auto iz snije\u017enog zagrljaja. Pomalo umorni, odlu\u010dujem se za povratak istom stazom, istim putem, istim uspomenama. Svaki korak vodi me nazad kroz pri\u010de pro\u0161losti, ali i unosi novi trag u snije\u017enu bjelinu. Treba mi predah \u2013 previ\u0161e staza sam pro\u0161ao, tekstova napisao, knjiga objavio. Svaka rije\u010d nosi dio mene, ba\u0161 kao \u0161to svaka staza nosi dio Lov\u0107ena. Lov\u0107en me mami svojom bjelinom i smireno\u0161\u0107u. U njegovom zagrljaju o\u015be\u0107am mir kakav se rijetko nalazi drugdje. Na Ivanovim koritima \u010deka me topla \u0161olja planinskog \u010daja, jednostavna radost u ti\u0161ini planine. Ali tamo me \u010deka i jo\u0161 jedna pri\u010da, jo\u0161 jedna stranica koja \u0107e biti ispisana o ovoj Svetoj planini. A bi\u0107e ih jo\u0161 mnogo \u2013 vjerujem u to iako \u010desto o\u015be\u0107am da je ovo samo moja borba.<\/p>\n

Lov\u0107en je simbol i naslje\u0111e koje moramo ostaviti generacijama koje dolaze. Pitam se ho\u0107e li ga i oni do\u017eivjeti onako kako ga mi sada vidimo \u2013 lijepog, magi\u010dnog, okovanog ledom i snijegom, kao \u010duvara vremena i prostora. Nisam siguran. Klimatske promjene, ljudska nemarnost i brzina modernog \u017eivota neumoljivo mijenjaju svijet. Planeta na kojoj \u017eivimo, na\u0161 jedini dom, postaje ranjivija sa svakim danom. Zaboravljamo da su njeni darovi ograni\u010deni, da su njene ljepote krhke \u00a0i da je ona kao i Lov\u0107en, povjerena nama na \u010duvanje. Na\u0161a odgovornost je da je \u0161titimo, da je \u010duvamo, jer bez nje nema ni na\u0161ih pri\u010da, ni na\u0161ih staza, ni na\u0161ih \u015be\u0107anja. Ako zaboravimo na tu obavezu, sve ono \u0161to sada smatramo vje\u010dnim moglo bi se pretvoriti u samo blijedo \u015be\u0107anje na ono \u0161to je nekada bilo.<\/p>\n

\"\"
Panorama Lov\u0107ena pod snijegom i pogled na Jadransko more<\/figcaption><\/figure>\n

Zaiskri suza u oku, nenametljivo, ali sna\u017eno, dok me obuzimaju emocije koje rije\u010dima ne mogu opisati. \u0106utim i gledam, prepu\u0161taju\u0107i se toj tihoj simfoniji o\u015be\u0107anja. Svaka iskra u mom oku nosi te\u017einu pro\u0161losti, ljepotu sada\u0161njeg trenutka i tihu \u010de\u017enju za budu\u0107no\u0161\u0107u. \u0106utim, jer rije\u010di nisu dovoljne da obuhvate sve ono \u0161to o\u015be\u0107am \u2013 ponos, tugu, ljubav, zahvalnost. Gledam, jer u tom pogledu pronalazim smisao, vezu sa prirodom koja di\u0161e u ritmu vje\u010dnosti. Planina mi govori ti\u0161inom, podu\u010dava me skromnosti i pod\u015be\u0107a da su najdublje emocije \u010desto skrivene iza pogleda i suza. Zaiskri suza, ali ona nije znak slabosti \u2013 ona je dokaz da jo\u0161 uvijek o\u015be\u0107am, da jo\u0161 uvijek nosim du\u0161u koja umije da voli, da se divi, da pamti i da se nada.<\/p>\n

\"\"
Snije\u017eni nanosi na Lov\u0107enu vi\u0161i od jednog metra<\/figcaption><\/figure>\n

Kroz glavu mi prolaze rije\u010di velikog Iva Andri\u0107a: \u201eMir i spokojstvo, jedina su dobra i najve\u0107e dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi.\u201c<\/strong> Na Lov\u0107enu, u ti\u0161ini ove Svete planine, te rije\u010di dobijaju poseban zna\u010daj. Mir i spokojstvo su su\u0161tina \u017eivota, koju priroda tiho prenosi svima koji su spremni da je oslu\u0161nu. Dok stojim na ovoj planini, razmi\u0161ljam o tom dostojanstvu koje Andri\u0107 opisuje. Lov\u0107en ga nosi u svakom kamenu u svakoj muniki, u svakom da\u0161ku vjetra u svakoj pahulji snijega. Lov\u0107en je moja sintagma za sve \u2013 za vje\u010dnost i prolaznost, za ti\u0161inu koja govori, za ljepotu koja o\u010darava, za borbu koja ja\u010da, za snagu ukorijenjenu u kamenoj postojanosti ove Svete planine i za mir koji obuzima du\u0161u svakog ko se uspne do njegovih \u00a0visina.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista \u00a0Petak je 27. decembar ove 2024. godine, koja se polako primi\u010de svome kraju. Ja se sa svojim skromnim vozilom, polako uspinjem ka svetoj planini Lov\u0107enu, \u0111e snijeg prekriva svaki kutak ovog magi\u010dnog kraja. Od Ivanovih korita po\u010dinje moj put, kojim kora\u010dam kroz duboki snijeg, dok me prati beskrajna ti\u0161ina. […]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":71976,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[20,2],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/Ljepote-Lovcena-1.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-iII","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/71964"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=71964"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/71964\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":71979,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/71964\/revisions\/71979"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/71976"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=71964"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=71964"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=71964"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}