{"id":72490,"date":"2025-01-29T06:52:38","date_gmt":"2025-01-29T05:52:38","guid":{"rendered":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=72490"},"modified":"2025-01-29T06:52:38","modified_gmt":"2025-01-29T05:52:38","slug":"otac-tvoj-mediteran-poetska-odiseja-borisa-jovanovica-kastela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=72490","title":{"rendered":"OTAC TVOJ MEDITERAN \u2013 POETSKA ODISEJA BORISA JOVANOVI\u0106A-KASTELA"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Tu, pokraj mora, \u0111e se razasipaju kristali soli, \u0111e valovi bri\u0161u tragove na pijesku i zapisuju nove pri\u010de u dubinama, ra\u0111a se poezija Borisa Jovanovi\u0107a-Kastela. Otac tvoj Mediteran<\/em><\/strong>\u00a0 je odraz jednog sudbinskog saveza pjesnika i mora, dijalog sa vremenom i prostorom u kojem se talo\u017ee pri\u010de starih moreplovaca, duh izgubljenih gradova, mirisi lavande i ruzmarina, nostalgija za svetim plavetnilom.<\/p>\n

Mediteran u Kastelovoj lirici je filozofija postojanja, mitski prostor u kojem se pjesnik suo\u010dava sa olujama i burama \u017eivota, ali i nalazi uto\u010di\u0161te u njegovoj beskrajnoj ljepoti. Njegova rije\u010d nosi pe\u010dat samog Neptuna, boga svih voda, koji u ovim pjesmama podi\u017ee plimne talase i sapli\u0107e pjesnikove misli izme\u0111u morskih pjega i bijelih jedara. U Kastelovim stihovima osje\u0107amo i duh Janusa, boga prolaznosti i promjena, dok pjesnik u jednoj ruci dr\u017ei pro\u0161lost Mediterana \u2013 njegovu istoriju, njegove mitove i bo\u017eanske znakove \u2013 a u drugoj ruci prori\u010de njegovu sudbinu, gledaju\u0107i u neizvjesne horizonte. Ova zbirka poetski je brod \u0161to plovi kroz beskraj Mediterana, vo\u0111en ru\u017eom vjetrova i kapricima bogova. Kastel, kao novi Odisej, ne pristaje na mirne vode njegove stihove pokre\u0107e Nemesis sudbine, dok ih Fortuna nagra\u0111uje ljepotom i vje\u010dnim tragovima u morskoj pjeni. U svakom stihu osje\u0107a se otkucaj mora, njegova \u0107ud, njegova vje\u010dna tajna. Njegova poezija kao da nosi glas starih rimskih trirema, jedrenjaka koji su vijekovima parali ovo more, ostavljaju\u0107i za sobom sjenke svojih mornara, zakletve izgovorene pod zvijezdama i \u0161apat sirena koje su u pjesnikovim stihovima prona\u0161le novi dom.<\/p>\n

Jovanovi\u0107-Kastel gradi svoju poetsku kulu od soli i svjetlosti, oslanjaju\u0107i se na mitsko i istorijski, ali i na sopstvenu borbu sa vremenom koje odnosi i donosi. Njegova rije\u010d nosi pe\u010dat Posejdona \u2013 mo\u0107na, neumoljiva, ali istovremeno i blagoslovljena ljepotom stvaranja. I\u0161\u010ditavaju\u0107i njegove stihove, ne mo\u017eemo ostati ravnodu\u0161ni pred snagom Mediterana koji uvijek iznova opija i osvaja, oblikuju\u0107i pjesnika u vje\u010ditog putnika kroz njegovo plavetnilo, dok ga na obzorju \u010dekaju i Jupiterovi gromovi i Neptunove milosti.<\/p>\n

Njegovi stihovi podsje\u0107aju na latinske epigrame isklesane u bijelom kamenu obala, na zavjete mornara izgovorene pod Neptunovom za\u0161titom. U njima odjekuju udari valovaa o pramac jedrenjaka, zlatne aureole zalaska sunca nad rimskim lukama, strast i \u010de\u017enja onih koji su nekada odlazili u daleke svjetove, ali se uvijek vra\u0107ali Mediteranu kao svojoj posljednjoj luci. Ov\u0111e je poezija more u svom najdubljem smislu \u2013 nepredvidiva i vje\u010dna, poput anti\u010dkih brodova koji su jedrili vo\u0111eni zvijezdama. Kastelova rije\u010d nosi nemir vjetrova \u0161to kovitlaju iznad zelenih maslinika, dok se u njoj mije\u0161aju mirisi juga, tragovi pro\u0161lih vremena i odsjaji budu\u0107ih putovanja. Pjesnik svojim stihovima gradi plove\u0107i hram, hram od soli, svjetlosti i mramornih obala, u kojem svaka pjesma odzvanja kao molitva moru. Mediteran u njegovoj poezije je pejza\u017e i sudbina. On je svjedok oluja, svjetionik izgubljenima, vje\u010dna pri\u010da iz koje su potekle i epopeje i mitovi. Kastelova lirika otkriva kako valovi nose tajne starih civilizacija, kako vjetar donosi odjeke pro\u0161lih stolje\u0107a i kako more nikada ne zaboravlja one koji mu posvete svoju du\u0161u.<\/p>\n

\"\"
Pjesnik Boris Jovanovi\u0107-Kastel<\/figcaption><\/figure>\n

Boris Jovanovi\u0107-Kastel u pjesmi \u201eNeznancima i Evropi\u201c<\/em><\/strong> gradi poetski lament nad sudbinom Ju\u017enih Slovena, ispisuju\u0107i optu\u017enicu Evropi, kontinentu koji sebe do\u017eivljava kao kolijevku civilizacije, dok istovremeno okre\u0107e glavu od sopstvenih zlo\u010dina, proma\u0161aja i nepravdi. Ova pjesma nije samo izraz rezignacije ve\u0107 i akt simboli\u010dkog samoprognanstva, poetski bijeg u mitski prostor u kojem pjesnik poku\u0161ava prona\u0107i uto\u010di\u0161te od besmisla savremenog svijeta. Ve\u0107 u prvim stihovima pjesnik se distancira od neznanaca, onih koji su izgubljeni u duhovnom i moralnom bespu\u0107u, a prije svega od Evrope \u2013 \u201enevjerne Evrope\u201c.<\/em><\/strong> Ta Evropa nije vi\u0161e prostor slobode i pravde, ve\u0107 mra\u010dna sila koja \u201emrcvari i ucjenjuje Ju\u017ene Slovene<\/em><\/strong>\u201c, primoravaju\u0107i ih da se odri\u010du sopstvenog identiteta kako bi postali dio njene \u201esmrtonosne igre\u201c. Kastel ov\u0111e upotrebljava sna\u017enu metaforu \u2013 \u201eukr\u0161tene rije\u010di bezbojnim grafitom\u201c \u2013 \u010dime ukazuje na mehanizam kulturnog i politi\u010dkog uslovljavanja, \u0111e su narodi Balkana prisiljeni da upi\u0161u unaprijed odre\u0111ene odgovore u mre\u017eu geopoliti\u010dkih pravila, li\u0161eni boje, karaktera i slobode.<\/p>\n

Pjesnik ne prihvata takvu Evropeizaciju po svaku cijenu \u2013 on ne tra\u017ei \u201emilosr\u0111e imperije\u201c koja se pokazala slijepom pred genocidima, trgovinom ljudima i nasilnim asimilacijama. Umjesto da ostane u svijetu \u201ekorektne neslobode\u201c,<\/em><\/strong> on bira radikalni egzil, ali ne bilo kakav \u2013 Kastelovo samoprognanstvo dobija mitske i arhetipske dimenzije. Simboli\u010dki bijeg u \u201evulkanski pepeo sa pla\u017ea Madeire\u201c<\/em><\/strong> evocira sliku ritualnog umiranja, pokapanja u lavu kao \u010dina potpunog otu\u0111enja od svijeta koji je izgubio ljudskost. Madeira, ostrvo na ivici Evrope, postaje metafora posljednje granice, mjesto \u0111e pjesnik mo\u017ee zavr\u0161iti svoj odboj od kontinenta koji je prestao biti moralni kompas.<\/p>\n

Zanimljivo je da on bira listove lovora kao odje\u0107u u tom egzilu. Lovor, biljka posve\u0107ena Apolonu i simbol pjesni\u010dke besmrtnosti, postaje za\u0161tita pred nestankom. Njegov odlazak nije pasivna smrt, ve\u0107 \u010din veli\u010danstvene rezignacije \u2013 napu\u0161tanje istorijske arene da bi se sa\u010duvao integritet sopstvene pjesni\u010dke misije. I dok pjesnik odlazi u mitsku smrt, svoju \u0111ecu (budu\u0107e generacije) skriva u \u201emora\u010dke pe\u0107ine bez eha i tragova\u201c,<\/em><\/strong> daleko od istorijskih i geopoliti\u010dkih prisila. Jedan od najsna\u017enijih trenutaka pjesme nalazi se u prizoru u kojem vje\u0161tica dolazi po danak. Ov\u0111e Kastel gradi simboli\u010dku vezu izme\u0111u istorijskih i savremenih kolonijalnih strategija, \u0111e su Balkanski narodi uvijek bili \u201eregrutovani\u201c<\/em><\/strong> u tu\u0111e vojske, postajali puki izvr\u0161ioci imperijalnih pohoda. Njegova slika legionara \u201eplja\u010dka\u0161a Seramidinih vrtova\u201c<\/em><\/strong> evocira prizor anti\u010dkih osvajanja i pusto\u0161enja kulturnih ba\u0161tina, dok se ciklus plja\u010dke i nasilja nastavlja kroz \u201eruku u \u017eu\u010dnoj kesi piramide\u201c<\/em><\/strong> i \u201eparfem karijatide iz mauzoleja u d\u017eepu\u201c<\/em><\/strong> \u2013 motivi koji ukazuju na dugotrajan istorijski fenomen prisvajanja tu\u0111e kulture od strane imperija.<\/p>\n

Ov\u0111e Kastel ne proziva samo pro\u0161lu Evropu \u2013 on otvara pitanje savremenog odnosa prema kolonijalnoj pro\u0161losti i licemjerju koje se krije iza velikih politi\u010dkih deklaracija. Evropa nije samo nevjerna \u2013 ona je i grabe\u017eljiva, surova u svojoj prora\u010dunatoj mo\u0107i, spremna da nastavi tradiciju otimanja i devastacije. Zavr\u0161ni stihovi pjesme otkrivaju jo\u0161 jedan klju\u010dni motiv \u2013 pjesnik ne mo\u017ee biti gonjen, jer njegovo bi\u0107e vi\u0161e ne pripada ovome svijetu. \u201eNe\u0107ete mo\u0107i za mnom, neznanci, jer \u0107e odzvanjati nanogice\u201c<\/em><\/strong> \u2013 ovdje nanogice simbolizuju ne samo ropstvo i kontrolu, ve\u0107 i op\u0161tu sputanost savremenog \u010dovjeka koji je postao zato\u010denik sopstvenog sistema. U kontrastu sa tim, pjesnikove noge su \u201efosili na vulkanskoj obali\u201c<\/em><\/strong> \u2013 on ne pripada ciklusu potro\u0161nje, prilago\u0111avanja i pokoravanja. Njegov put je put onih koji se ne uklapaju, put onih \u010dija sloboda le\u017ei u vje\u010dnoj nepokorivosti.<\/p>\n

Ali, pjesma zavr\u0161ava upozorenjem: \u201ebi\u0107e \u0161ibice ako se njeni parobrodi povampire\u201c.<\/em><\/strong> Ovdje Kastel stvara sliku spaljene zemlje, finale u kojem svaka mogu\u0107nost povratka Evrope u stare kolonijalne i ratne strategije mo\u017ee izazvati kona\u010dno samozapaljenje. Pjesnik nije samo onaj koji odlazi \u2013 on je onaj koji prori\u010de mogu\u0107i kraj imperija ukoliko ne prepoznaju granice sopstvene pohlepe. \u201eNeznancima i Evropi\u201c nije samo pjesma o odlasku \u2013 to je poetski manifest egzila, djelo u kojem Kastel dekonstrui\u0161e mit o Evropi kao moralnom centru svijeta i postavlja pitanje \u0161ta zna\u010di biti slobodan u svijetu koji ne nudi stvarnu slobodu. Izme\u0111u istorije i mita, izme\u0111u Madeire i Mora\u010dkih pe\u0107ina, izme\u0111u anti\u010dkih plja\u010dka\u0161a i savremenih globalnih sila, pjesnik gradi svoju posljednju tvr\u0111avu \u2013 onu u kojoj je jezik otpor, a pjesma uto\u010di\u0161te.<\/p>\n

U Kastelovoj viziji pjesnik nije samo protagonist istorije \u2013 on je njen svjedok i njen sudija, onaj koji vidi dalje od dnevne politike, dalje od kompromisa, dalje od iluzije da je mogu\u0107e prona\u0107i dom unutar sistema koji se temelji na prisili. Ova pjesma je sna\u017ena, beskompromisna i gotovo proro\u010danska \u2013 u njoj se sudaraju pro\u0161lost i budu\u0107nost, dok pjesnik ostaje onaj koji je svoj svijet izgradio van vremena, me\u0111u lavama i lovorima, u vje\u010dnoj slobodi mora.<\/p>\n

Pjesma \u201eSvjetionici, nokti i so\u010diva\u201c<\/em><\/strong> Borisa Jovanovi\u0107a-Kastela nosi sna\u017ean simboli\u010dki naboj, isprepleten motivima mora, svjetionika i tjelesnih fragmenata koji metafori\u010dno oslikavaju unutra\u0161nju borbu lirskog subjekta. Kroz specifi\u010dan poetski jezik, Kastel gradi atmosferu sudbinske borbe izme\u0111u \u010dovjeka i elemenata, svjetlosti i tame, sje\u0107anja i sada\u0161njosti. Ve\u0107 u prvim stihovima pjesnik gradi sna\u017enu sliku bure koja nanosi \u201ekristale smrznutog mora pod lanterne\u201c.<\/em><\/strong> Ovdje bura nije samo meteorolo\u0161ka pojava, ve\u0107 sila koja donosi haos, preoblikuje pejza\u017e i stvara prizor ledene opasnosti. Svjetionici su ozna\u010deni kao \u201eglasnici blizine pli\u0107aka, spruda i sidri\u0161ta\u201c<\/em><\/strong> \u2013 oni simbolizuju orijentire, sigurnost, ali i granice. Oni su istovremeno znak spasa za one koji plove i opomena na skrivene opasnosti pod povr\u0161inom.<\/p>\n

Me\u0111utim, Kastel ne posmatra svjetionike samo kao pomorske objekte \u2013 oni su \u010duvari \u201emorskih du\u0161a\u201c,<\/em><\/strong> oni bdiju nad onima koji su nestali u beskraju mora. Od rta Savurdije u Istri do Mendre kod Valdanosa, oni su rasuti du\u017e obala, upijaju\u0107i sudbine onih koji su zavisili od njihove svjetlosti. Me\u0111utim, u ovom pejza\u017eu \u201eled mora cakli pred barutom divljeg zapada\u201c,<\/em><\/strong> \u0161to sugeri\u0161e nasilje, sukob, mo\u017eda i dolazak surovih vremena u kojima more i njegove svetionike ugro\u017eavaju sile izvan njegovog prirodnog ciklusa. Posebno upe\u010datljiv momenat u pjesmi dolazi kroz sliku noktiju i so\u010diva \u2013 tjelesnih fragmenata<\/em><\/strong> koji postaju nosioci emotivnog bola i unutra\u0161nje pobune. Lirski subjekt se pita kako \u0107e sada kada je daleko od onih koji su mu bili oslonac, zagrebati obraze i prepoznati sebe u \u201ekapetanu podmornice<\/em><\/strong>\u201c. Ov\u0111e dolazi do preplitanja li\u010dne identifikacije sa simbolikom mornara i ratnika \u2013 podmornica kao metafora za duboko potisnutu osvetu, za povla\u010denje u mra\u010dne dubine, \u0111e se \u010deka pravi trenutak za isplivavanje. Nokti nisu samo dio tijela, ve\u0107 oru\u017eje \u2013 sredstvo bola i prepoznavanja, ali i osvete. U ovom segmentu pjesme prepoznajemo Kastelovu sklonost ka mitskoj i arhetipskoj simbolici on evocira slike osaka\u0107enih, onih koji su izgubili fizi\u010dki kontakt sa svijetom i sada se prepoznaju jedino kroz svoj refleks u kapetanu podmornice, u bi\u0107u koje plovi ispod povr\u0161ine, nevidljivo, ali sa misijom.<\/p>\n

So\u010diva iz o\u010diju dodatno poja\u010davaju motiv gubitka i dezorijentacije. Ako o\u010di simbolizuju percepciju i mogu\u0107nost spoznaje, onda izva\u0111ena so\u010diva predstavljaju kraj sposobnosti da se vidi jasno, da se razlikuje realnost od iluzije. Pjesnik postavlja pitanje kako da progleda ako se more otopi \u2013 ali istovremeno i potvr\u0111uje da se ono ne\u0107e otopiti, jer je njegova snaga vje\u010dna. More ostaje nepokolebljivo, dok ljudska percepcija ostaje nesigurna i ranjiva. Zavr\u0161ni stihovi odi\u0161u bolom i gnjevom. Svjetionici su \u201ekamena svjetla\u201c,<\/em><\/strong> \u010dvrsti i postojani, ali i oni su postali izvor gubitka. Pjesnik se pita \u010dime da ih grije da ne ugasnu, kada su mu uzeli sve. Ovaj zavr\u0161ni stih odjekuje kao optu\u017eba i molitva istovremeno \u2013 svjetionici, koji su nekada vodili i spa\u0161avali, sada su postali nemi svjedoci nestanka. Oni vi\u0161e nisu samo \u010duvari pomoraca i du\u0161a \u2013 oni su metafora za samu sudbinu, za neizbje\u017enu snagu koja upija sve tragedije, ali ne daje odgovore. Oni su tu, neuni\u0161tivi, dok je \u010dovjek taj koji strada, koji poku\u0161ava da prona\u0111e smisao u svijetu koji je nemilosrdan.<\/p>\n

\"\"
Pjesnik Boris Jovanovi\u0107-Kastel<\/figcaption><\/figure>\n

\u201eSvjetionici, nokti i so\u010diva\u201c<\/em><\/strong> je pjesma dubokog unutra\u0161njeg traganja, sukoba izme\u0111u individualnog bola i nepromjenjivosti univerzuma. Kastel u ovoj pjesmi spaja elemente mitologije, pomorske simbolike i ljudske fizi\u010dke fragmentacije kako bi stvorio sliku egzistencijalnog rasapa \u2013 lirski subjekt je istovremeno brodolomac, mornar, kapetan podmornice, ali i \u010dovjek koji poku\u0161ava prona\u0107i toplinu u svijetu kamena i leda. Njegova poezija ne nudi kona\u010dne odgovore \u2013 ona postavlja pitanja, ostavlja otvorene rane i \u0107era \u010ditaoca da osjeti sudbinsku te\u017einu mora koje ne mari za pojedina\u010dne sudbine. Svjetionici \u0107e sijati i dalje, more \u0107e ostati hladno, a \u010dovjek \u0107e nastaviti svoju borbu sa sje\u0107anjem i sopstvenim fragmentima koji mu izmi\u010du.<\/p>\n

Pjesma \u201eIme i bezimenost\u201c<\/em><\/strong> Borisa Jovanovi\u0107a-Kastela istra\u017euje odnos izme\u0111u identiteta, istorije i prolaznosti, stvaraju\u0107i slojevit poetski mozaik u kojem se ime kao oznaka individualnosti gubi u talasima vremena i zaborava. Kroz niz sna\u017enih i sugestivnih slika, Kastel gradi lirski lament nad nestajanjem i bezimenim uranjanjem u beskona\u010dnost mora.<\/p>\n

Prvi stihovi pjesme donose sliku imena ispisanog na kamenu ispalom iz bedema starog Bara. Simbolika ov\u0111e upu\u0107uje na istorijske procese \u2013 gradovi, kao i ljudi, prolaze kroz razaranja i preobra\u017eaje, njihovi bedemi se ru\u0161e, a kamenje sa njihovih imena zavr\u0161ava u zaboravu. Me\u0111utim, \u010dak i oni koji su svoje ime urezali u istoriju \u2013 bilo na moreplova\u010dkoj plo\u010dici u ostrvskoj kapelici ili na pergamentu zlatnog vijeka pomorstva \u2013 ne mogu izbje\u0107i kona\u010dnu sudbinu i\u0161\u010deznu\u0107a. Pjesnik stvara sna\u017ean kontrast izme\u0111u materijalne trajnosti imena i njegove prolazne vrijednosti u ljudskoj svijesti. Urezano u kamen, u metal, u papir, ime opstaje u materijalnom svijetu, ali ne i u kolektivnom pam\u0107enju \u2013 ostaje zaklju\u010dano \u201evriskom\u201c u kapelici, osu\u0161eno na pergamentu, skriveno u dubokim katakombama.<\/p>\n

Kastel vje\u0161to povezuje razli\u010dite epohe i prostore u kojima se imena gube \u2013 od crkava i katakombi do svjetle\u0107ih reklama ulice Ramble. On postavlja paralelu izme\u0111u nadimka urezanog na maslinovom krstu izgubljenom u Hristovom grobu i parafa uli\u010dnih neonskih znakova \u2013 izme\u0111u svetog i profanog, vje\u010dnosti i trenutka, autenti\u010dnog i artificijelnog. Ova dihotomija otvara pitanje identiteta u modernom svijetu dok su nekada imena imala snagu, bila povezana sa vjerom, morem, umjetno\u0161\u0107u i istorijom, danas ih gutaju prolazni tragovi reklama, brzi potro\u0161a\u010dki ritam u kojem identiteti postaju tek privremeni bljeskovi uli\u010dnih znakova. Imena se vi\u0161e ne pamte \u2013 ona postaju dio nepreglednog vizuelnog \u0161uma savremenosti.<\/p>\n

Posebno intrigantan motiv u pjesmi je \u201epotpis gr\u010dkim brzopisom na Maneovom platnu\u201c.<\/em><\/strong> Ov\u0111e Kastel povezuje individualnost sa umjetni\u010dkim stvaranjem \u2013 dok se sva druga imena bri\u0161u i gube u istoriji, ostaje samo ono \u0161to je preto\u010deno u umjetnost. Gr\u010dki brzopis kao referenca na drevne oblike pismenosti i Maneovo platno kao simbol impresionisti\u010dkog trenutka pokazuju dvosmislenu poziciju umjetnika \u2013 on ostavlja trag, ali da li \u0107e ga iko \u010ditati i prepoznati? Ovo pitanje doti\u010de samu sr\u017e pjesni\u010dkog stvarala\u0161tva \u2013 da li je mogu\u0107e pobje\u0107i od zaborava kroz umjetnost, ili je i umjetnost, kao i ime na kamenu, osu\u0111ena na nestanak? Zavr\u0161ni stihovi pjesme donose njen klju\u010dni motiv \u2013 nestanak u sinjem moru. More, koje se kroz Kastelovu poeziju javlja kao vje\u010dni prostor sudbine i identiteta, u ovoj pjesmi postaje kona\u010dno odredi\u0161te \u2013 ne samo fizi\u010dko, ve\u0107 i simboli\u010dko. Da bi pjesni\u010dki subjekt opstao, on mora da oboji slova \u201emarinskoplavom bojom\u201c<\/em><\/strong> i pigmentom pepela \u2013 tek u toj potpunoj sintezi sa morem, u sjedinjenju sa beskona\u010dnim, dolazi do istinskog nestanka imena. Bezimenost, dakle, nije samo gubitak identiteta, ve\u0107 svojevrsna metamorfoza \u2013 prelazak iz individualnog u univerzalno, iz kona\u010dnog u beskona\u010dno. Lirski subjekt ne bori se protiv i\u0161\u010deznu\u0107a, ve\u0107 ga prihvata kao vrhunac egzistencije.<\/p>\n

\u201eIme i bezimenost<\/strong>\u201c<\/em> Borisa Jovanovi\u0107a-Kastela poetska je elegija nad prolazno\u0161\u0107u identiteta, ispisana u vizuelnim i simboli\u010dki slojevitim slikama. Ova pjesma je\u00a0 refleksija o ljudskoj smrtnosti, ali i kritika savremenog svijeta u kojem se imena brzo bri\u0161u, postaju bezna\u010dajni fragmenti me\u0111u kamenjem, pergamentima i neonskim svjetlima. Kastel nas ostavlja pred pitanjem da li je ime, bilo ono uklesano u istoriji, vjeri, umjetnosti ili modernoj urbanoj vrevi, i\u0161ta vi\u0161e od prolaznog traga? Da li je pravo postojanje ono u kojem se postajemo jedno sa morem, u boji pepela i talasa? Ova pjesma, ba\u0161 kao i sam svjetionik u njegovoj lirici, ostavlja tra\u010dak svjetlosti na horizontu, ali bez iluzije da svjetlost mo\u017ee biti vje\u010dna. U kona\u010dnici, more \u0107e nas sve prekriti, a bezimenost \u0107e biti na\u0161 posljednji znak postojanja.<\/p>\n

U zbirci Otac tvoj, Mediteran,<\/em><\/strong> Boris Jovanovi\u0107-Kastel gradi lirski obelisk u kojem se prepli\u0107u more, istorija, civilizacije i mitski prostori Mediterana. Njegova poezija nije samo odjek dalekih vremena, ve\u0107 i dijalog sa bogovima mora, sa Nereidama koje su nekada \u010duvale moreplovce i sa Posejdonom, vladarom nepredvidivih plima i osjeka. Svaka pjesma iz ove zbirke kao da se oslanja na drevne bedeme primorskih gradova \u2013 od starog Bara do obala Valdanosa, od Istre do Tunisa. More je ov\u0111e ne samo mitsko i vje\u010dno, ve\u0107 i prostor sudbine, testament nestalih mornara, pozornica na kojoj se odigravaju istorijski i li\u010dni brodolomi. U pjesmama poput \u201eNeznancima i Evropi\u201c,<\/em><\/strong> \u201eSvjetionici, nokti i so\u010diva\u201c<\/em><\/strong> i \u201eIme i bezimenost\u201c,<\/em><\/strong> Kastelova lirika postaje pobuna protiv zaborava \u2013 ime na kamenu, paraf na svjetle\u0107im reklamama, potpis u starim arhivama \u2013 sve se to bri\u0161e, ostaje samo Mediteran kao jedini trajni svjedok vremena. Zbirka odi\u0161e simbolikom svjetionika, koji nisu samo\u00a0 \u010duvari brodolomnika, ve\u0107 i \u010duvari pam\u0107enja. Oni su postavljeni du\u017e obala kao granice izme\u0111u \u017eivota i smrti, izme\u0111u spokoja i nemira, izme\u0111u kontinenta i beskraja. U pjesmi \u201eSvjetionici, nokti i so\u010diva\u201c, bura nanosi kristale smrznutog mora pod lanterne, a svjetionici postaju znakovi sudbine \u2013 znakovi koje pjesnik poku\u0161ava da razumije, da od njih izvu\u010de smisao postojanja.<\/p>\n

Mediteran u ovoj zbirci je i prostor odre\u0111enih koordinata \u2013 on je vje\u010dna ruta moreplovaca, put trgovaca i legionara, odisejski krajolik koji nije mogu\u0107e obuhvatiti jednim pogledom. Kroz slike brodova, olupina, pergamenata pomorstva, krstova od maslinove dojke, Kastel ispisuje himnu moru kao posljednjem uto\u010di\u0161tu du\u0161e. U pjesmi \u201eMurava, morska trava\u201c,<\/em><\/strong> Mediteran postaje i sudbinski prostor ponovnog ra\u0111anja \u2013 iz njega pjesnik tra\u017ei novo postojanje, novo tijelo, novu sudbinu.<\/p>\n

Ovo nije zbirka koja slavi romansiranu viziju Mediterana, ve\u0107 lirika koja je istovremeno i opomena i svjedo\u010danstvo. Njegova obala je mjesto idili\u010dnih maslinjaka i cvjetova narand\u017ee \u2013 ona je i mjesto nestajanja, mjesto \u0111e vjetrovi odnose imena u pepeo i \u0111e istorija ne priznaje pojedince. U pjesmi \u201eIme i bezimenost\u201c,<\/em><\/strong> pjesnik nas suo\u010dava sa sudbinom onih koji su urezali svoja imena u kamen, papir ili pergament, ali su ipak ostali izgubljeni u zaboravu. Kastelova poezija je mapa Mediterana u kojoj su upisani svi njegovi slojevi \u2013 od drevnih zidina Kartagine do dana\u0161njih svjetionika, od morskih puteva koji su vijekovima povezivali civilizacije do obala na kojima su nestajali gradovi. Njegova lirika je u isto vrijeme testament izgubljenima i oda opstajanju. Zbirka Otac tvoj, Mediteran<\/strong> je djelo u kojem pjesnik iznova poziva bogove mora, tra\u017ee\u0107i od njih odgovore koji mo\u017eda nikada ne\u0107e do\u0107i. Ali \u010dak i ako ih ne dobijemo, ostaje nam mo\u0107na poezija \u2013 poput talasa koji ne prestaju da se vra\u0107aju obalama na kojima nastaju i nestaju vjekovi civilizacija.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista \u00a0Tu, pokraj mora, \u0111e se razasipaju kristali soli, \u0111e valovi bri\u0161u tragove na pijesku i zapisuju nove pri\u010de u dubinama, ra\u0111a se poezija Borisa Jovanovi\u0107a-Kastela. Otac tvoj Mediteran\u00a0 je odraz jednog sudbinskog saveza pjesnika i mora, dijalog sa vremenom i prostorom u kojem se talo\u017ee pri\u010de starih moreplovaca, duh […]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":72493,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[2,36],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/1.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-iRc","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/72490"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=72490"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/72490\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":72494,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/72490\/revisions\/72494"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/72493"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=72490"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=72490"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=72490"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}