{"id":76318,"date":"2025-10-03T17:55:40","date_gmt":"2025-10-03T15:55:40","guid":{"rendered":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=76318"},"modified":"2025-10-03T17:55:40","modified_gmt":"2025-10-03T15:55:40","slug":"budevice-feratovica-de-jabuke-mirisu-dahom-proslih-vremena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=76318","title":{"rendered":"BUDEVICE FERATOVI\u0106A \u0110E JABUKE MIRI\u0160U DAHOM PRO\u0160LIH VREMENA"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista<\/strong><\/p>\n

3. oktobar 2025. godine.<\/strong><\/p>\n

Odlu\u010dio sam da u sklopu 48. Plavskih knji\u017eevnih susreta i 23. Likovne kolonije \u201ePlavsko jezero\u201c krenem na jedno posebno putovanje. Svaka posjeta Plavu otvara novu stranicu u mom unutra\u0161njem dnevniku, jer ljepote ovoga kraja ne staju samo u pejza\u017eima\u00a0 one se prenose kroz ljude, kroz njihove rije\u010di, osmijehe i obi\u010daje. A rije\u010d, vjerujem, jeste najljep\u0161i i najpouzdaniji put me\u0111u ljudima. Jutro me do\u010dekalo sa snijegom koji se polako spu\u0161tao niz obronke Prokletija i Visitora. U tom bijelom vihoru \u010dinilo se da priroda sama crta nove putanje, pokazuju\u0107i mi da svako putovanje ov\u0111e ima i neki skriveni smisao. Jeline kro\u0161nje, umotane u snije\u017ene obrise, stajale su kao nijemi stra\u017eari, dok je Plavsko jezero, mirno i spokojno, u svom gorskom ogledalu sabiralo \u010ditave svjetove pri\u010da\u00a0 utihnule u pro\u0161losti i one \u0161to se bude s prvim zracima novog dana.<\/p>\n

\"\"
Pogled sa Budovica na Visitor<\/figcaption><\/figure>\n

Uputih se svojim vozilom ka Budevicama. Put mo\u017ee voditi dvjema stranama\u00a0 preko Plava, Vardi\u0161ta i sve do Budevica, ili drugim pravcem: Plav \u2013 Vojno selo \u2013 Hakanje \u2013 Budovice. Osam kilometara puta ovdje \u010duva trenutak, i pri\u010du utkanu u kamen i zemlju. To su putevi koje su ljudi ovoga kraja sami trasirali i odr\u017eavali jedni vlastitim sredstvima, drugi u saradnji s op\u0161tinom i vrijednim potomocima i porodicama Feratovi\u0107ima. U svakoj stazi osje\u0107a se upornost, slo\u017enost i privr\u017eenost rodnom kraju. Do\u010dekuje me vedra starina, \u0160efkija (Isljamov) Feratovi\u0107, zajedno sa svojom suprugom Selvijom (Ademovom) ro\u0111enom \u0160o\u0161ki\u0107. Njih dvoje, dragi i srda\u010dni ljudi, do\u010dekali su me u svom toplom domu u kojem se pa\u017enja i entuzijazam osje\u0107aju na svakom koraku. Dok pored kamina plamenovi ple\u0161u u ritmu pahulja, ra\u0111a se pri\u010da o njihovom \u017eivotu, onako kako je izgovara \u0160efkija, sje\u0107aju\u0107i se svojih koraka i puteva koje je pro\u0161ao.<\/p>\n

\"\"
Pogled sa Budovica na panoramu Plavskog jezera<\/figcaption><\/figure>\n

Ro\u0111en 1947. godine, \u0160efkija je oti\u0161ao na \u0161kolovanje 1959.\u00a0 u Vitomiricu kod Pe\u0107i, kod ujaka Hasiba \u0160aljanina. U Vitomirici je 23. oktobra 1961. godine po\u0161ao u sedmi razred osnovne \u0161kole. Nakon zavr\u0161ene osnovne \u0161kole, odlu\u010dio je da nastavi obrazovanje u Poljoprivrednoj srednjoj \u0161koli \u201eMileva Vukovi\u0107\u201c, koja je u to vrijeme va\u017eila za veoma popularnu i perspektivnu ustanovu. Poslije toga uslijedilo je studiranje na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, gdje je stekao znanje koje \u0107e ga odvesti u bogatu profesionalnu karijeru.<\/p>\n

Prvi radni anga\u017eman imao je u firmi \u201eProgres\u201c iz Prizrena, u poljoprivrednom kombinatu i Poljoprivredno-industrijskom dobru u Orahovcu. Kao pripravnik proveo je svega tri mjeseca, a ve\u0107 zatim postao rukovodilac velikog vinogradarskog pogona. Nakon dvije godine pre\u0161ao je u Biotehni\u010dki institut u Pe\u0107i, \u0111e \u0107e provesti naredne 23 godine. Paralelno, od 1980. godine radio je i na Poljoprivrednom fakultetu u Pri\u0161tini, sve do 25. marta 1999. godine. \u201eI da ponovo biram, izabrao bih isti posao, iste ljude i isti kom\u0161iluk,\u201c ka\u017ee \u0160efkija sa osmijehom koji otkriva mirnu sigurnost \u010dovjeka zadovoljnog svojim putem. Kao priznanje za svoj rad, od instituta je odmah dobio dvosobni stan, jer su ga prepoznali kao dobar i vrijedan kadar. Godine 1978. o\u017eenio se Selvijom \u2013 Sekom, sa kojom je zasnovao porodicu i dobio trojicu sinova: Faruka, Fuada i Fahida, sve ro\u0111ene u Pe\u0107i. S ponosom govori o porodici i vremenu provedenom na Kosovu, jer do 1980. godine, kako sam ka\u017ee, \u201eto su bili idealni uslovi za \u017eivot i rad.\u201c Tek poslije toga po\u010dela su politi\u010dka previranja koja su donijela nemir i nesigurnost. Na\u0161a ku\u0107a u Pe\u0107i i danas \u010duva uspomene na smijeh djece, miris hljeba iz pe\u0107i i dane koji su oblikovali na\u0161u porodicu.\u00a0 Na Kosovu sam \u017eivio i po\u0161tovao sve narode \u2013 Albance, Bo\u0161njake, Srbe, Gorance i Crnogorce \u2013 jer sa svima njima sam dijelio i dobro i te\u0161ko, radost i brigu, svakodnevicu i praznik. Uvijek sam vjerovao da \u010dovjekovu veli\u010dinu ne odre\u0111uje samo ono \u0161to posjeduje, ve\u0107 prije svega njegova spremnost da u drugome vidi \u010dovjeka, da pru\u017ei ruku, da po\u0161tuje razli\u010ditost i da u prijateljstvu tra\u017ei smisao \u017eivota. \u010covjek je, zapravo, velik onoliko koliko je u stanju da voli i razumije druge, da im se raduje i da s njima dijeli i hljeb i rije\u010d i sudbinu.<\/p>\n

\"\"
Budovice sa prvim snijegom<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160efkija u svom razgovoru nastavlja: \u201e\u017divot nam pi\u0161e romane, ali i sudbine. Od nekih se ne mo\u017ee pobje\u0107i, a neke nas iznenade i prona\u0111u i kada ih ne tra\u017eimo. Na\u017ealost, rat koji je izbio 25. marta 1999. godine natjerao me da se vratim u rodni Plav. Tog dana, dolaskom u svoj kraj, zatekao sam surovu stvarnost nije bilo ni ku\u0107e, ni ku\u0107i\u0161ta. Uto\u010di\u0161te sam prona\u0161ao kod majke Ferke, \u0111e sam zapo\u010deo novi \u017eivot. Sa suprugom Selvijom otvorio sam poljoprivrednu apoteku i zajedno smo vrijedno radili. Na o\u010devo imanje u rodnim Budovicama vratio sam se kao agronom, \u017eele\u0107i da, i u skromnim uslovima, organizujem poljoprivrednu proizvodnju oglednog tipa. Postao sam veliki pobornik uzgoja autohtonih sorti vo\u0107a, jer sam vjerovao da u njima le\u017ei i identitet i budu\u0107nost na\u0161eg kraja. Na svom posjedu posadio sam i bri\u017eno odr\u017eavam 42 razli\u010dite autohtone sorte vo\u0107aka. Mladima sam uvijek nesebi\u010dno davao uputstva i savjete nikada nijesam uzeo novac da bih nekom orezao ili pregledao vo\u0107ke. Dobru rije\u010d, pravi savjet i iskreno ohrabrenje smatrao sam najve\u0107im ulaganjem u budu\u0107nost. Tako sam, bez rezerve, pomagao ne samo Plavljanima, nego i ljudima iz \u010ditavog Polimlja. Jer struku i nauku sam pratio cijelog \u017eivota, vjeruju\u0107i da znanje ima smisla jedino onda kada se dijeli. Kao prvi \u0161kolovani \u010dovjek iz svog sela, kasnije i magistrant, \u017eelio sam svojim primjerom da poka\u017eem da se rad, upornost i obrazovanje isplate\u00a0 i da upravo oni mogu postati najve\u0107e bogatstvo jedne zajednice.\u201c<\/p>\n

\"\"
S lijeva \u0160efkija, Selvija i Fuad Feratovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Vrijedna supruga Selvija \u2013 Seka, doma\u0107ica vedrog duha i \u0161irokog osmijeha, do\u010dekuje me s onom posebnom toplinom koja se rijetko sre\u0107e. Na trpezi priprema doma\u0107u pitu i poga\u010du, onako kako su to radile generacije \u017eena prije nje unose\u0107i u svako jelo dio srca i dobrote. Dok mi u razgovoru, uz smijeh i lagani predah, nastavljamo pri\u010du, ku\u0107om se \u0161ire mirisi starih, zavi\u010dajnih jela pripremljenih za gosta \u2013 musafira. Na stolu, pored pite i poga\u010de, zasjale su i svje\u017ee ubrane crvene jabuke, \u010dija rumena boja podsje\u0107a na djetinjstvo i jeseni provedene u vo\u0107njacima podno Prokletija. Snijeg, koji je jo\u0161 uvijek po\u010divao na granama stabla s kojeg su ubrani plodovi, davao je prizoru posebnu ljepotu\u00a0 spoj zime i jeseni.<\/p>\n

\"\"
Pogled na ku\u0107u Feratovi\u0107a sa dijelom vo\u0107njaka<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160efkija sa ponosom govori o svojoj porodici. Dva sina su zavr\u0161ila Ekonomski fakultet, a njihov uspjeh do\u017eivljava kao li\u010dnu nagradu i potvrdu \u017eivotnog truda. S ponosom pominje i snahe \u2013 Aminu, ro\u0111enu Marki\u0161i\u0107, Nisu Musi\u0107 i Adisu, ro\u0111enu Pupovi\u0107\u00a0 sve tri visokobrazovane \u017eene koje danas krase porodicu Feratovi\u0107. Njegova unu\u010dad su pravo bogatstvo: Bakir, Esma, Kenan, Almedina, Emin, Eldin, Emina, D\u017eenan, Lejla i Hana. Svako ime izgovara sa toplinom, kao da iza njega stoji posebna pri\u010da i nada. Prisje\u0107a se svog djetinjstva i majke, \u00a0Ferke, koja je rodila dvanaestoro djece, u vremenu kada je \u017eivot bio pun odricanja, ali i ispunjen vje\u010ditom borbom. Do\u017eivjela je da devetoro njih o\u017eeni i uda, \u0161to je za nju bio najve\u0107i \u017eivotni ponos.<\/p>\n

\"\"
Ku\u0107a Feratovi\u0107a sa bungalovima<\/figcaption><\/figure>\n

\u201eUslovi \u017eivota u na\u0161em djetinjstvu i dana\u0161nji \u017eivot ne mogu se porediti,\u201c ka\u017ee \u0160efkija, \u201eto je jednostavno neuporedivo. Danas se \u017eivi mnogo bolje vi\u0161i je nivo obrazovanja, materijalni status i izvjesna sigurnost.\u201c<\/p>\n

Ipak, nije sve svijetlo. Sa tugom govori o selu Budovice, koje je nekada vrvjelo \u017eivotom. Danas, tokom cijele godine, opstaje samo jedno doma\u0107instvo, dok ih je nekada bilo trideset. Ve\u0107ina mje\u0161tana iselila je u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, \u0111e su na\u0161li sigurnost i posao. Ipak, svake godine, naro\u010dito ljeti, oni se vra\u0107aju svom zavi\u010daju, obnavljaju ku\u0107e, grade nove, o\u017eivljavaju stare staze i dvori\u0161ta. Tako Budovice, iako \u201espavaju\u201c tokom zime, svake godine ponovo prodi\u0161u tokom ljeta u vrijeme odmora, posjeta i nostalgije. \u0160efkija se sje\u0107a i isti\u010de: \u201eU Budovicama su oduvijek \u017eivjeli samo Feratovi\u0107i, i nikada niko drugi. Ta posebna monolitnost, to trajanje jednog plemena kroz vijekove, \u010dini selo neobi\u010dnim i posebnim.Mi smo znali da \u010duvamo svoje ime, svoje ognji\u0161te i svoje obi\u010daje,\u201c ka\u017ee on, a u tim rije\u010dima odjekuje i ponos i \u010de\u017enja. U tom toplom domu, \u0111e se mirisi doma\u0107e pite mije\u0161aju s uspomenama i pri\u010dama, \u0111e jabuke jo\u0161 miri\u0161u na snijegom okovane grane, jasno je da svaki kamen, svaka staza i svaka ku\u0107a nosi u sebi tragove ljudi koji su umjeli da vole svoj kraj, da ga napuste kada je moralo, ali i da mu se uvijek vra\u0107aju.<\/p>\n

\"\"
Bo\u017eidar Proro\u010di\u0107 dr\u017ei u ruci staru sortu jabuka sa \u0160efkijom Feratovi\u0107m<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160efkija se sa sjetom i \u010de\u017enjom prisje\u0107a svog djetinjstva i mladala\u010dkih dana, pa nam, dok vatra pucketa u ognji\u0161tu, a pogled se pru\u017ea ka Plavskom jezeru, pri\u010da o \u017eivotu kakav se nekada vodio u Budovicama. \u201eIsklju\u010divo smo se bavili poljoprivredom i sto\u010darstvom,\u201c zapo\u010dinje, a glas mu poprima ton pripovjeda\u010da koji vra\u0107a slike iz daleke pro\u0161losti. \u201eNa\u0161e ku\u0107e su \u017eivjele od zemlje, od njiva na kojima smo sijali kukuruz i krompir. Kukuruz je bio mjera bogatstva. Smatralo se da onaj doma\u0107in koji ima kukuruza\u00a0 (kolombo\u0107a) dovoljno da pre\u017eivi do naredne sjetve\u00a0 da ima kukuruza do novoga\u00a0 taj je ve\u0107 bio bogat \u010dovjek. Takvu proizvodnju je imao i moj otac, i zato smo znali \u0161ta zna\u010di sigurnost i \u0161ta zna\u010di rad.\u201c<\/p>\n

Od sto\u010darstva su, ka\u017ee, najvi\u0161e dr\u017eali ovce, goveda i konje. Ovce su davale mlijeko, sir i meso, a konji vrijedni pomaga\u010di i u poslu i u putovanju. Tr\u017ei\u0161te je bilo skromno\u00a0 pijace u Plavu i Gusinju, \u0111e se prodavalo ono \u0161to je vi\u0161ak, a kupovalo ono \u0161to se nije moglo proizvesti kod ku\u0107e. \u201eNijesmo imali mnogo,\u201c dodaje, \u201eali ono \u0161to smo imali bilo je na\u0161e, zara\u0111eno znojem i po\u0161tenim radom.\u201c.<\/p>\n

Za trenutak zastane, pa pogledom obuhvati mla\u0111e prisutne, kao da im se obra\u0107a iz srca, iz iskustva koje je mukotrpno ali dragocjeno: \u201eMladima bih poru\u010dio da se obrazuju, da sti\u010du znanje i da ne zaborave rad. Obrazovanje, posao i rad\u00a0 to je recept za dobar \u017eivot. Sve drugo dolazi i prolazi, ali \u010dovjek koji zna i koji radi, taj uvijek ima i put i hljeb pred sobom.<\/p>\n

U tim rije\u010dima osje\u0107a se i snaga \u017eivota u Budovicama, ali i mudrost \u010dovjeka koji je pro\u0161ao kroz isku\u0161enja i ostao vjeran svojim korijenima. Dok pri\u010da, kao da pred nama o\u017eivljavaju slike polja kukuruza koje se talasa pod vjetrom, planinskih pa\u0161njaka po kojima pasu ovce i skromnih pijaca u Plavu i Gusinju \u0111e se razmjenjuju plodovi rada, osmijesi i pozdravi ljudi. To su slike jednog vremena koje je ostalu u sje\u010danjima ali i dalje \u017eivi kod onih onih koji ga nose u srcu.<\/p>\n

\"\"
U dru\u0161tvu sa mojim doma\u0107inom Fuadom Feratovi\u0107em<\/figcaption><\/figure>\n

Na trenutak zastajemo dok doma\u0107ica, vedra i dostojanstvena Selvija \u2013 Seka Feratovi\u0107, iznosi poslu\u017eenje. Sjeda pored \u0160efkije, i kao da \u017eeli da i njen glas, ne manje vrijedan, bude dio ove pri\u010de. \u201eRo\u0111ena sam u Pe\u0107i,\u201c zapo\u010dinje, \u201eu porodici Adema \u0160o\u0161ki\u0107a, porijeklom iz Ulotine. Bilo nas je sedmoro djece\u00a0 dva brata i pet sestara. Zavr\u0161ila sam srednju ekonomsku \u0161kolu i \u010ditav svoj radni vijek provela u trgovini. To je bio posao koji sam voljela, i da ponovo biram, opet bih ga radila.\u201c<\/p>\n

Godine 1978. jedan slu\u010dajni susret pretvorio se u brak koji traje ve\u0107 47 godina. \u201eKad \u017eivi\u0161 sa mu\u0161karcima\u00a0 a ja sam, eto, bila \u017eena me\u0111u njima mora\u0161 biti jaka. Nau\u010di\u0161 da bude\u0161 i stub i oslonac, i prijatelj i doma\u0107ica, i rame i osmjeh. Podr\u017eavala sam maksimalno svoju porodicu, i to je bio moj najve\u0107i zadatak i moja najve\u0107a sre\u0107a.\u201c Prisje\u0107a se i Kosova, \u017eivota u Pe\u0107i, grada koji joj i danas zauzima posebno mjesto u srcu. \u201eU Pe\u0107i je bio lijep \u017eivot. Lijepo smo se slagali sa svim kom\u0161ijama, bez obzira na vjeru ili naciju. Na\u0161a porodica je \u017eivjela u samom centru Pe\u0107i. To je bio veliki trgova\u010dki centar, kako onda, tako i danas. Grad pun \u017eivota, boja i mirisa pijace, trgova\u010dkih radnji i ljudskog \u017eamora. Pe\u0107 je uvijek imala neku toplinu i snagu koja se pamti.\u201c Dok govori, o\u010di joj zasijaju kada pomene sinove i unu\u010dad. \u201eNajponosnija sam na njih,\u201c ka\u017ee umilno, ali odlu\u010dno, \u201ejer sve \u0161to smo radili, sve \u0161to smo \u017ertvovali, sve \u0161to smo izdr\u017eali, imalo je smisla tek onda kada smo vi\u0111eli da na\u0161a djeca idu dalje, da se \u0161koluju, obrazuju i stvaraju svoje porodice. Oni su na\u0161e najve\u0107e blago, a unu\u010dad na\u0161 ponos i na\u0161a radost.\u201c<\/p>\n

\"\"
Pogled iz bungalova na Plavsko jezero<\/figcaption><\/figure>\n

U tim rije\u010dima, izgovorenim jednostavno i iskreno, ima ne\u010dega \u0161to daje snagu cijeloj pri\u010di. Selvija je supruga, majka i doma\u0107ica ona je sna\u017eni stub ove porodice, \u017eena koja je sve podnijela i sve iznijela, \u017eena koja je \u010duvala toplinu doma i vjeru u bolje sjutra. Njena pri\u010da, ispri\u010dana skromno, nosi duboku poruku da je ljubav u porodici i me\u0111usobna podr\u0161ka najve\u0107e bogatstvo, i da snaga \u017eene \u010desto ostane skrivena ali bez nje nijedna ku\u0107a, nijedna porodica, ne bi mogla opstati.<\/p>\n

FUADOVA VIZIJA TURIZAM KAO NASLJE\u0110E I BUDU\u0106NOST<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong>Nakon \u0161to je doma\u0107inska pri\u010da \u0160efkije i Selvije dobila svoj poseban ton, u nju ulazi i sin Fuad Feratovi\u0107, \u010dovjek koji svojim primjerom pokazuje kako nova generacija u Plavu pronalazi put da spoji tradiciju i savremene potrebe.<\/p>\n

Fuad danas radi u Op\u0161tini Plav kao samostalni savjetnik za investicije, ali njegova prava ljubav jeste turizam i o\u010duvanje naslje\u0111a. S ponosom govori o prvom zasadu vo\u0107a iz 2015. godine, koji je bio temelj za dalji razvoj porodi\u010dnog posla. \u201eNa svom imanju gajimo i \u010duvamo stare, autohtone sorte vo\u0107a jabuke, kru\u0161ke, \u0161ljive\u00a0 jer one nijesu samo hrana, i u\u017eitak ve\u0107 bogastvo na\u0161e tradicije.. To je ba\u0161tina na\u0161ih predaka, i \u017eelim da je ostavim svojoj \u0111eci i unu\u010dadi,\u201c ka\u017ee Fuad, a u njegovom glasu osje\u0107a se i ponos i odgovornost.<\/p>\n

Njegova ideja o razvoju turizma nije podrazumijevala samo zidanje ku\u0107a i apartmana. Godine 2019, zajedno sa prijateljem Semirom Kardovi\u0107em, koga do\u017eivljava kao ro\u0111enog brata, podigao je prve tri vikendice. Polako, ali sigurno, pri\u010da je po\u010dela da se stvara. Prvi gosti do\u0161li su ve\u0107 2020. godine, me\u0111u njima i Mirza Krci\u0107, tada\u0161nji direktor Turisti\u010dke organizacije Kotor. Ono \u0161to je po\u010delo sa deset kreveta danas je porodi\u010dni kompleks sa \u010detiri turisti\u010dka objekta, a peti je u izgradnji. Ukupni kapacitet sada broji 22 le\u017eaja. Kompleks su nazvali \u201eGrandfather\u2019s Place \u2013 \u0110edovina\u201c,<\/strong> jer, kako ka\u017ee Fuad, \u201ebez djedovine nema ni budu\u0107nosti.\u201c Tu se do\u010dekuju turisti iz svih krajeva svijeta od Crne Gore i Balkana, pa sve do Evrope, Amerike, pa \u010dak i daleke Aljaske. \u201eGoste najvi\u0161e odu\u0161evljava na\u0161e gostoprimstvo, priroda, doma\u0107a hrana i pri\u010da o starim \u0107ilimima koji krase na\u0161e prostore. Svaka soba, svaki kutak odi\u0161e tradicijom. To je susret sa duhom Plava.\u201c<\/p>\n

\"\"
Bungalovi ure\u0111eni tradicionalnim motivima<\/figcaption><\/figure>\n

Posebnu vrijednost daju knjizi utisaka. U njoj su zabilje\u017eene rije\u010di gostiju koji se vra\u0107aju ili \u0161alju prijatelje. \u201eNema ve\u0107eg priznanja,\u201c ka\u017ee Fuad, \u201enego kada gosti napi\u0161u da se ov\u0111e osje\u0107aju kao kod ku\u0107e. Neki dolaze po preporuci, a mnogi se vra\u0107aju ve\u0107 nekoliko godina. To je ono \u0161to nas pokre\u0107e.\u201c Sezona traje oko pet mjeseci, a gosti ostaju u prosjeku od tri no\u0107enja do deset dana. Me\u0111utim, pravi zna\u010daj ovog posla Fuad vidi u ne\u010demu drugom: \u201eNa\u0161a misija nije samo turizam, ve\u0107 i o\u010duvanje stanovni\u0161tva, istorije i tradicije. Ako porodica ostane, ostat \u0107e i selo, i grad, i narod. Kroz ovakav posao mi barem usporavamo migracije, vra\u0107amo \u017eivot u Budovice.\u201c<\/p>\n

S ponosom dodaje: \u201ePlav je danas mnogo ljep\u0161i, perspektivniji i moderniji nego \u0161to je bio ranije. Planine koje ga okru\u017euju daju mu posebnu snagu, a ljudi koji se vra\u0107aju u svoj kraj unose novu energiju. Samo ove godine u Budovicama je podignuto pet novih ku\u0107a to je znak da selo \u017eivi.\u201c Za kraj, Fuad se prisje\u0107a rije\u010di jednog mje\u0161tanina koje najbolje opisuju duh povratka \u201eMoj otac je oti\u0161ao u Ameriku da bi \u017eivio bolje. A ja danas razmi\u0161ljam da se vratim iz Amerike u Plav \u2013 da bih \u017eivio bolje.\u201c<\/strong><\/p>\n

\u201ePrije dvadeset godina,\u201c ka\u017ee Fuad, \u201esavjetovao bih mladima da idu. Danas im ka\u017eem: ostanite i opstajte. A onima koji su oti\u0161li vratite se. Crna Gora je postala lijepo mjesto za \u017eivot. Imamo sve preduslove da budemo mala \u0160vajcarska. Samo trebamo imati jasnu viziju i pretvoriti je u stvarnost.\u201c<\/p>\n

\"\"
Sa \u0160efkijom i Fuadom Feratovi\u0107em.jpg<\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

Kada se kro\u010di u bungalove Feratovi\u0107a, prvi utisak nije luksuz nego toplina doma. Zidovi oblo\u017eeni drvetom odi\u0161u jednostavno\u0161\u0107u i prirodno\u0161\u0107u, kao da su dio \u0161ume koja se spu\u0161ta sa Prokletija. Svaka greda i svaka daska nose u sebi miris planine, podsje\u0107aju\u0107i gosta da boravi u srcu prirode. Podove krase stari \u0107ilimi, naslije\u0111eni iz porodice ili pa\u017eljivo prona\u0111eni na zaboravljenim tavanima i pijacama. Njihove \u0161are govore jezikom pro\u0161lih vremena\u00a0 crveni, plavi i zeleni ornamenti pri\u010daju o rukama koje su ih tkale, o dugim zimama i dru\u017eenjima uz ognji\u0161te. \u201eHtjeli smo da na\u0161i gosti, dok borave kod nas, osjete duh tradicije, da vide kako su na\u0161i stari \u017eivjeli i \u0161ta su ostavili iza sebe,\u201c obja\u0161njava Fuad.<\/p>\n

Namje\u0161taj je izra\u0111en ve\u0107inom od punog drveta, jednostavan, ali postojan, kao da pripada vremenu kada se pravilo da traje generacijama. Na policama stoje rukotvorine: grn\u010darija, drvene ka\u0161ike, bakarni sudovi, a ponegdje i stara fotografija u crno-bijeloj tehnici koja \u010duva lice predaka. Sve to daje bungalovima posebnu toplinu i \u010dini ih jedinstvenim mjestom gdje se turist ne osje\u0107a kao stranac, nego kao gost u ku\u0107i. U uglu svake sobe nalazi se i poneka knjiga\u00a0 zbirka pjesama, putopis o Plavu ili monografija o Prokletijama. Gosti rado pose\u017eu za njima, jer dok pro\u010ditaju nekoliko stranica i podignu pogled kroz prozor, vide pejza\u017e koji se poklapa s rije\u010dima na papiru. A kroz prozor se pru\u017ea prizor koji ostavlja bez daha Plavsko jezero, mirno i spokojno, ogleda u sebi vrhove Visitora i Prokletija. U jutarnjoj izmaglici \u010dini se kao da voda i planina di\u0161u istim plu\u0107ima, a predve\u010derje donosi odsjaj sunca na povr\u0161ini, nalik zlatnoj prostirci. \u201eNijedan luksuzni hotel ne mo\u017ee pru\u017eiti takvu sliku,\u201c ka\u017ee Fuad, \u201ejer\u00a0 ovo je emocija.\u201c<\/p>\n

Gostima je obezbije\u0111ena i knjiga utisaka, u kojoj oni, uz par rije\u010di, ostavljaju i dio svojih osje\u0107aja. Tu su poruke iz raznih krajeva svijeta: od Skandinavije do Turske, od Amerike do Aljaske. Neki pi\u0161u o hrani, neki o miru i samo\u0107i, mnogi o gostoprimstvu. A najljep\u0161e rije\u010di uvijek govore o osje\u0107aju da su ovdje bili primljeni kao porodica. \u201eTo je ono \u0161to nas raduje,\u201c ka\u017ee Fuad, dok pa\u017eljivo okre\u0107e stranice knjige. \u201eKada vidimo da se ljudi vra\u0107aju, kada nam napi\u0161u da nikad nijesu osjetili ovakvu bliskost, znamo da smo na pravom putu. Jer turizam je osmijeh, razgovor, zalogaj doma\u0107e pite i pri\u010da uz kamin.\u201c<\/p>\n

I zaista, u ovom kraju \u0111e planine stoje kao drevni \u010duvari, a jezero sakriva pri\u010de o pro\u0161lim vremenima, svaki bungalov Feratovi\u0107a postaje svojevrsna vremenska dimenzija. To je susret sa tradicijom, povratak jednostavnosti, dodir s prirodom i podsjetnik da je porodica, ba\u0161 kao i stara ku\u0107a, temelj svakog opstanka.<\/p>\n

\"\"
Pogled na vo\u0107njak Feratovi\u0107a dok snijeg provijava<\/figcaption><\/figure>\n

Na kraju ovog nezaboravnog dru\u017eenja, nakon vi\u0161e\u010dasovnog razgovora, toplog poslu\u017eenja i pri\u010da koje se pamte, moji dragi Feratovi\u0107i su me ispratili sa osmijehom i rije\u010dima koje griju du\u0161u. Na ramenu mi je ostala ruksak, te\u017eak, ali dragocjen prepun doma\u0107ih jabuka, onih rumenih plodova koje su sami ubrali u svom vo\u0107njaku. Ljep\u0161i poklon nijesam mogao dobiti. Te jabuke su plodovi zemlje, ali i miris djetinjstva, dah pro\u0161lih vremena i simbol postojanosti jednog kraja i jedne porodice. Dok napu\u0161tam njihovu ku\u0107u, razmi\u0161ljam kako se u tim jednostavnim darovima krije najve\u0107a istina da \u010dovjeka ne \u010dini bogatim ono \u0161to ima, ve\u0107 ono \u0161to nesebi\u010dno daje. Jabuke iz Budovica, mirisne i slatke, nose u sebi sve pri\u010de o \u017eivotnim i muhad\u017eirskim mukama, ali i o istrajnosti i vjeri u ljep\u0161u budu\u0107nost. I zato, dok se spu\u0161tam niz put ka Plavu, znam da ova pri\u010da ostaje u meni kao pouka\u00a0 da pravi dom nije ku\u0107a (kula) od kamena ni zemlja pod nogama, ve\u0107 ljudi koji te do\u010dekaju ra\u0161irenih ruku i isprate ruksakom punim jabuka. A to je bogatstvo ve\u0107e od svakog drugog.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista 3. oktobar 2025. godine. Odlu\u010dio sam da u sklopu 48. Plavskih knji\u017eevnih susreta i 23. Likovne kolonije \u201ePlavsko jezero\u201c krenem na jedno posebno putovanje. Svaka posjeta Plavu otvara novu stranicu u mom unutra\u0161njem dnevniku, jer ljepote ovoga kraja ne staju samo u pejza\u017eima\u00a0 one se prenose kroz ljude, kroz […]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":76331,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[20,2],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Pogled-na-Budovice-i-ljepote-Plava.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-jQW","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/76318"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=76318"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/76318\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":76332,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/76318\/revisions\/76332"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/76331"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=76318"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=76318"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=76318"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}