{"id":78131,"date":"2026-01-27T13:57:25","date_gmt":"2026-01-27T12:57:25","guid":{"rendered":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=78131"},"modified":"2026-01-27T13:57:26","modified_gmt":"2026-01-27T12:57:26","slug":"lovcen-bez-marka-bogdanovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/?p=78131","title":{"rendered":"LOV\u0106EN BEZ MARKA BOGDANOVI\u0106A"},"content":{"rendered":"\n<p><strong><em>In memoriam \u2013 Marko Bogdanovi\u0107 (1967\u20132026)<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Postoje odlasci koji vas rastu\u017ee i ostave prazninu i u srcu i u du\u0161i. Neka lov\u0107enska jutra, ma koliko ih sunce obasjavalo, znaju biti tamna i mirna, kao da i planina zastane i za\u0107uti. Takvo je jutro do\u0161lo kada su mi reklo da je na drugu obalu vje\u010dnosti pre\u0161ao Marko Bogdanovi\u0107, sa Njegu\u0161a&nbsp; dugogodi\u0161nji slu\u017ebenik Narodnog muzeja sa Cetinja i gotovo tri decenije \u010duvar Njego\u0161evog mauzoleja na Lov\u0107enu.<\/p>\n\n\n\n<p>Takvi odlasci bole jer se njima ne prekida samo jedan \u017eivot. Odlazi dio vremena koje smo zajedno dijelili, odlazi dio prostora koji je imao lice i ime, odlazi planina kakvu smo poznavali dok je neko \u010duvao njene staze i njene visine, njenog velikana Njego\u0161a. Odlaze razgovori koji su zapisani, ali su ostali i u \u015be\u0107anju, odlazi gor\u0161tak koji je znao mjeru ljuckosti a to je danas najte\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p>Marko Bogdanovi\u0107 ro\u0111en je u porodici oca Laza i majke Milosave, 1967. godine, na gorovitim Njegu\u0161ima, pod samim vrhovima Lov\u0107ena i \u0160tirovnika. Odrastao je u porodici koja je oduvijek \u010duvala i njegovala najljep\u0161e vrline njegu\u0161kih gor\u0161taka \u010destitost, skromnost, snagu date rije\u010di. Kamenjari, pa\u0161njaci, staze i vrleti Lov\u0107ena ugradili su u njega duboku, ali i sna\u017enu ljubav prema Svetoj planini. Ta ljubav se \u017eivjela pokazivala po\u0161tovanjem prema poslu, kolegama, gostima, po\u015betiocima, planinarima neimarima svima onima koji su brodili Lov\u0107enom<\/p>\n\n\n\n<p>Godine 1995, sa 28 godina \u017eivota, Marko zapo\u010dinje svoj radni put kao slu\u017ebenik\u2013\u010duvar Narodnog muzeja na Cetinju, odnosno Njego\u0161evog mauzoleja na Lov\u0107enu. Decenije provedene na suncu, ki\u0161ama, olujama, me\u0107avama i snjegovima u\u010dinile su ga jednim od onih ljudi koje planina prepozna kao svoje \u010dasne sinove. A on&nbsp; uvijek vedar, nasmijan, skroman. Ne od mnogo pri\u010de, ali od mnogo mudrosti. One mudrosti s kojom se ne u\u010di, nego se ra\u0111a na Njegu\u0161ima.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010cesto sam bio gost Mauzoleja&nbsp; ljeti i zimi, po vedrini i nevremenima. Susret s Markom uvijek je bio poseban. Ispri\u010da\u0107u jednu sliku, sa svih tih susrete a bilo ih je mnogo iz svake bi nastala po jedna pri\u010da. &nbsp;\u015aeverni vjetar sve je ja\u010di i sna\u017eniji. Kora\u010dam ka Njego\u0161evom mauzoleju, \u0111e me o\u010dekuju prijatelji, slu\u017ebenici Narodnog muzeja Crne Gore \u2013 Pero Vu\u010dkovi\u0107 i Marko Bogdanovi\u0107. Jo\u0161 iz daljine su me vi\u0111eli i prepoznali, jer znaju da sam jedini koji uvijek dolazi ka Lov\u0107enu i kad oluje plamte, i kad snjegovi zatvaraju puteve. Svaki korak na toj stazi bio je povratak &nbsp;sebi mojim mislima ali i mojoj istini utkanoj u stijene i duhu Njego\u0161a koji bdije nad Crnom Gorom. To daje neku mitsku snagu&nbsp; snagu koja prkosi vremenu i prostoru.<\/p>\n\n\n\n<p>Bio je petak, 27. decembar 2024. godine. Moj mali auto zaglavio se u snije\u017enim nanosima. A Marko bez razmi\u0161ljanja&nbsp; spreman da pomogne, da pru\u017ei ruku, da izvu\u010de \u010dovjeka iz nevolje, kao \u0161to je znao izvu\u0107i svakoga iz misli i mraznih jutara Lov\u0107ena. Takav je bio Marko Bogdanovi\u0107. Pamtim i na\u0161e ljetnje susrete. Marko je znao svakoga lijepo da primi, da ugosti, da razgovara mjerom i smireno\u0161\u0107u. Ima ta filozofska nit, darovana ro\u0111enjem gor\u0161tacima da ne govore mnogo, ali da svaka rije\u010d ima nekakvu neobi\u010dnu snagu koja se poput zlatne patine izgradi u njima i traje.&nbsp; I ma koliko \u017eivot bio surov, nepredvidiv i bolan, ostaju lijepa \u015be\u0107anja i zapisi. Ostaje ono \u0161to se \u010duva me\u0111u ljudima, gor\u0161tacima, katunjanima rije\u010d, obraz, pru\u017eena ruka. Jer kad se ruka pru\u017ei u nevolji, ona je najljep\u0161a i najja\u010da. Te\u0161ko je kada dragi prijatelji odlaze. Svaki in memoriam je i odlazak jednog poglavlja \u017eive hronike Lov\u0107ena. U toj hronici postoje imena koja se ne smiju izgubiti ni zaboraviti . Marko Bogdanovi\u0107 je jedno od njih.<\/p>\n\n\n\n<p>Danas znam da svaki moj budu\u0107i dolazak na Lov\u0107en nosi jedno pitanje manje, ali jedno s\u015be\u0107anje vi\u0161e. Znam da \u0107e staze ostati iste, ali da \u0107e faliti pogled koji zna ko dolazi i za\u0161to dolazi. Falit \u0107e \u010dovjek koji je znao da pru\u017ei ruku u nevolji, da pomogne bez pitanja i da prepozna ono dobro u \u010dovjeku. Ne odlaze ljudi poput tebe oni se samo premjeste u \u015be\u0107anima planine i ljudi. Zato \u0107e\u0161 ostati tamo \u0111e si i bio izme\u0111u kamena i neba, izme\u0111u Njego\u0161a i Lov\u0107ena, izme\u0111u Njegu\u0161a i Cetinja, izme\u0111u Ivanovih korita i Boke&nbsp; tu \u0111e se \u017eivot mjeri obrazom, a \u010dovjek pamti po dobru, osta\u0107e ime Marka Bogdanovi\u0107a. Po\u010divaj u miru, moj dobri Marko, jer vje\u010dnost nije daleka onima koji su \u017eivjeli uspravno. Ona po\u010dinje onog trenutka kada \u010dovjek ode, a za sobom ostavi prazninu koju ni\u0161ta ne mo\u017ee zamijeniti. Ostaje planina bez svoga \u010duvara, put bez pogleda koji prepoznaje, vrijeme koje se vi\u0161e ne mo\u017ee vratiti. Odlazi\u0161 dostojenstveno, boli nas jer se prekida jedna ljudska mjera, jer nestaje ona sigurnost da \u0107e neko stajati \u0111e si ti uvijek stajao na BRANIKU SVETE PLANINE. Boli jer ostajemo bez \u010dovjeka koji je znao da bude tu&nbsp; kad treba, kako treba i koliko treba.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako vje\u010dnost ima oblik, onda je ona nalik Lov\u0107enu u ranu zoru, kada se jo\u0161 ne zna \u0111e prestaje kamen, a \u0111e po\u010dinje nebo. Tamo ti sada pripada\u0161. A nama ostaje da te pamtimo onako kako se pamte rijetki&nbsp; ne po godinama, ne po zvanjima, ve\u0107 po tragovima koje ni vrijeme ni zaborav ne mogu promijeniti.<\/p>\n\n\n\n<p>Markove \u015bene po\u010diva\u0107e na Cetinju, pod Lov\u0107enom koji je \u010duvao cijeli \u017eivot. A 28. januara u 15 ura, Marko Bogdanovi\u0107 bi\u0107e sahranjen na Cetinju \u010dasno kako je i \u017eivio. Ali njegovo ime ne\u0107e nestati&nbsp; osta\u0107e u stazama, u kamenu, u snijegu koji zna njegovo ime osta\u0107e i u mojim pri\u010dama i \u015be\u0107anima Osta\u0107e me\u0111u ljudima, kao znak da su \u010duvari planine vje\u010dni koliko i planina sama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>In memoriam \u2013 Marko Bogdanovi\u0107 (1967\u20132026) Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik i publicista Postoje odlasci koji vas rastu\u017ee i ostave prazninu i u srcu i u du\u0161i. Neka lov\u0107enska jutra, ma koliko ih sunce obasjavalo, znaju biti tamna i mirna, kao da i planina zastane i za\u0107uti. Takvo je jutro do\u0161lo kada su mi reklo da [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":78132,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"spay_email":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_is_tweetstorm":false},"categories":[20,2],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/In-memoriam-Marko-Bogdanovic.jpg","jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p7QVfu-kkb","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/78131"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=78131"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/78131\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":78133,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/78131\/revisions\/78133"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/78132"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=78131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=78131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=78131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}