Kultura povezuje narode i nacije, a tragovi tih susreta \u010desto nad\u017eive vrijeme u kojem su nastali. O tome sam razmi\u0161ljao kada sam dobio poziv da u Zadru prisustvujem obilje\u017eavanju 75. ro\u0111endana Radomira-Mira Juri\u0107a, izuzetnog nau\u010dnika, istra\u017eiva\u010da i arheologa. Radovao sam se susretu s \u010dovjekom \u010diji rad duboko po\u0161tujem, ali i prilici da bli\u017ee upoznam neke predjele Hrvatske, njihove ljude i kulturno naslje\u0111e. U ranu zoru krenuh svojim automobilom sa Cetinja, preko Lov\u0107ena i Njegu\u0161a, pa kroz maleni Kava\u010d prema Tivtu. Preda mnom je bio put do Zadra, a prva stanica Donja Lastva i dom Zvonimira- Zvonka Dekovi\u0107a, odakle \u0107emo zajedno nastaviti putovanje. Njegova supruga Senka do\u010deka nas onako kako ona to uvijek \u010dini, srda\u010dno, uz doma\u0107e ru\u0161tule i bajadere. U njenom domu gost se brzo oslobodi o\u015be\u0107aja da je do\u0161ao u goste. Uz razgovor i slatko poslu\u017eenje, na\u0161e putovanje dobilo je onaj bliski a nadasve topli, ljudski po\u010detak koji se dugo pamti.<\/p>\n Ne\u0111e oko osam i trideset pre\u0111osmo \u0107atarom, pa polako nastavismo ka grani\u010dnom prelazu Debeli Brijeg. Na paso\u0161koj kontroli stadosmo pred kameru, a ja se na\u017ealost, o\u015betih kao gra\u0111anin tre\u0107eg svijeta. Po zavr\u0161etku kontrole u\u0111osmo u Hrvatsku. \u201eKad \u0107e ta Evropska unija?\u201c zapitah se u sebi. A meni moj paso\u0161 zlatan. Polako jezdimo cestom, oprezni zbog brojnih radarskih kontrola. Slijeva i zdesna pru\u017ea se posna, kr\u0161evita i mjestimi\u010dno pjeskovita mediteranska zemlja, izmorena su\u0161om, jadom i \u010demerom, natopljena krvlju. Pa i vino ov\u0111e nekako djeluje ja\u010de, kao da je u njemu ostalo ne\u0161to od oporosti ovog podneblja. Uz cestu se ni\u017eu \u010dempresi, tamni i uspravni. Ti simboli \u015be\u0107anja na mrtve kao da nijesu bez razloga rasli ba\u0161 na ovim prostorima. Zemlja je davala malo, a na skromnoj trpezi nalazili su se komad poga\u010de, kvarat vina, \u0161aka maslina i malo ribe. Ono \u0161to bi posna zemlje uskratila, ljudi su se nadali da \u0107e im more nadoknaditi.<\/p>\n Prolazimo iznad drevnog Dubrovnika, grada kulture, pomoraca, trgovine i diplomatije, a u ovom na\u0161em vremenu i turizma. Ispod nas ostaju njegove zidine i krovovi, zgusnuti uz more, dok mi se pogled iznova vra\u0107a Gradu. Pri\u015be\u0107am se Ivana Gunduli\u0107a i njegovog stiha iz \u201eDubravke\u201c: \u201eO lijepa, o draga, o slatka slobodo\u2026\u201c Gledaju\u0107i Dubrovnik s visine, taj stih do\u017eivljavam kao najljep\u0161i pozdrav njegovom trajanju. Mislim na ljude koji su odavde odlazili u svijet, trgovali, pregovarali i vra\u0107ali se svome gradu, nose\u0107i dobra i znanja drugih obala. Mo\u017eda se upravo u toj otvorenosti prema svijetu, uz duboku privr\u017eenost svome, krije dio njegove veli\u010dine.<\/p>\n Polako vozimo preko Mosta dr. Franja Tu\u0111mana. S moje desne strane pru\u017ea se Rijeka dubrova\u010dka, morski zaliv duboko uvu\u010den me\u0111u planinama, (za Crnogorce je sve planina) \u010dija ljepota opija i zadr\u017eava pogled. Ime mu govori o rijeci, a pred nama se otvara more, zaklonjeno me\u0111u obalama, gotovo blisko. \u010cini mi se da bih ov\u0111e mogao dugo \u015be\u0111eti i posmatrati kako se svjetlost mijenja na vodi. Na unutra\u0161njem kraju zaliva izvire Ombla, \u010diji se kratki povr\u0161inski tok uliva u more. Uz obale su brojni ljetnikovci dubrova\u010dke vlastele, \u015bedo\u010danstva nekada\u0161njeg \u017eivota izvan gradskih zidina. Gledaju\u0107i ovaj predio, razumijem za\u0161to su upravo ov\u0111e tra\u017eili odmor. Pomi\u0161ljam na stepeni\u0161te ljetnikovca Sorko\u010devi\u0107 koje se spu\u0161ta prema moru i na zadovoljstvo da se iz ku\u0107e, gotovo u nekoliko koraka, pri\u0111e vodi. Ljetnikovac Sorko\u010devi\u0107 u Komolcu, uz Rijeku dubrova\u010dku, poti\u010de s kraja XVI vijeka. Pripadao je uglednoj dubrova\u010dkoj vlastelinskoj porodici Sorko\u010devi\u0107 i slu\u017eio za boravak i odmor izvan gradskih zidina. Kasnijim dogradnjama dobio je rasko\u0161no stepeni\u0161te prema vodi, lo\u0111u sa baroknim slikama alegorijskog sadr\u017eaja i neobi\u010dnu osmougaonu kupaonicu, nadahnutu anti\u010dkim uzorima. Njegova arhitektura svjedo\u010di o kulturi \u017eivljenja u kojoj su vrt, voda i ku\u0107a \u010dinili skladnu cjelinu. Danas se nalazi u sklopu ACI marine Dubrovnik. Mi nastavljamo prema Zadru, a meni je \u017eao \u0161to ovaj pogled traje koliko i prelazak preko mosta. Rijeka dubrova\u010dka zaslu\u017euje da joj se jednom vratim bez \u017eurbe, da si\u0111em do obale i upoznam je izbliza.<\/p>\n Pred nama se otvara pogled na Pelje\u0161ki most, grandiozno graditeljsko ostvarenje \u010dija se vitka konstrukcija pru\u017ea iznad mora, povezuju\u0107i Brijestu na Pelje\u0161cu sa Komarnom na kopnu. Dug 2.404 metra, premo\u0161\u0107ava morski prolaz na ulazu u Malostonski zaliv. Njegova gradnja zapo\u010dela je 2018. godine, a otvoren je 26. jula 2022, omogu\u0107iv\u0161i putovanje izme\u0111u dubrova\u010dkog podru\u010dja i ostatka Hrvatske bez prolaska kroz Neum. Dok prelazimo preko njega, pred nama se smjenjuju more, kamenite obale i visoki piloni. Kose \u010deli\u010dne zatege ocrtavaju se prema nebu, daju\u0107i toj ogromnoj gra\u0111evini neobi\u010dnu lako\u0107u. Gledam koliko je ljudskog znanja, strpljenja i rada trebalo da se preko ove morske \u0161irine pru\u017ei put kojim sada prolazimo.<\/p>\n \u015ae\u0107am se stihova hrvatskog pjesnika Arsena Dedi\u0107a iz pjesme \u201eMostovi\u201c:<\/p>\n \u201eVode nas jedne drugima<\/p>\n Mostovi mladi<\/p>\n Mostovi stari\u201c.<\/p>\n U tim jednostavnim rije\u010dima pronalazim i smisao na\u0161eg putovanja. Zvonko i ja idemo u susret prijateljima, razgovorima i jednom \u010dovjeku \u010dije nas je stvarala\u0161tvo okupilo. Dok pod nama ostaje more, pomi\u0161ljam koliko svaki ovakav most zna\u010di ljudima koji na drugoj obali imaju nekoga svoga. I meni je sada Zadar bli\u017ei, a s njim i radost susreta zbog kojeg sam u ranu zoru krenuo sa Cetinja.<\/p>\n Put nas dalje vodi prema dolini Neretve. Predio se postepeno mijenja, a me\u0111u kamenitim uzvi\u0161enjima otvara se sve vi\u0161e zelenila i obra\u0111ene zemlje. Metkovi\u0107 i njegov kraj \u017eive uz rijeku koja, pribli\u017eavaju\u0107i se moru, oblikuje deltu i daje ovom prostoru osobenu ljepotu. Pogled se odmara na ravnici, na zasadima mandarina i zemlji koju su generacije obra\u0111ivale, dobro poznaju\u0107i i \u0107ud vode i vrijednost svakog plodnog komada tla. Sa obje strane puta ni\u017eu se ku\u0107e, a uz cestu tezge sa doma\u0107im proizvodima. Mandarine svojom narand\u017eastom bojom privla\u010de pogled, pored njih bijeli luk i ono \u0161to su vrijedne ruke mje\u0161tana odnjegovale i pripremile za prodaju. Jesen je ov\u0111e dobila boju i miris. Dok prolazimo, pomi\u0161ljam na jutra provedena u vo\u0107njacima, na branje i pune gajbe koje valja iznijeti pred kupce.<\/p>\n Mnogo rada stane u taj kratki prizor koji putnik ponese sa sobom. Uz rubove doline ponovo se javlja kamen. Makija i drugo mediteransko rastinje izbijaju izme\u0111u stijena, hvataju\u0107i korijen u ono malo zemlje \u0161to se zadr\u017ealo u pukotinama. Kr\u0161 je ljut, gotovo isti kao na\u0161, pa mi je i ovo zelenilo nekako blisko. Prepoznajem tu upornost \u017eivota koji nalazi svoje mjesto me\u0111u kamenjem, pod suncem koje umije i da daruje i da iscrpi. Neretvanski kraj ostaje mi u pogledu kroz te jednostavne slike rijeku, mandarine, ku\u0107e uz put i ljude koji pred svoje domove iznose plodove zemlje. Borba \u017eivota borba ljudi da opstanu i tim gorkim gra\u0161kam aznoja preto\u010denog u plodove mandarine, bijelog luka nastave borbu a one na oranicama nisu niti \u010de ikada biti lake.<\/p>\n Split nas do\u010dekuje pod vedrim nebom, sa morem koje se ukazuje izme\u0111u kamenih ku\u0107a, palmi i brodova. Poslije kilometara puta od Cetinja prija mi \u0161to mo\u017eemo zastati i prepustiti se gradu. Zvonko i ja radujemo se susretima koji nas o\u010dekuju, a pogled mi se neprestano vra\u0107a luci. Ljudi dolaze, odlaze, zastaju uz obalu, vuku kofere i tra\u017ee svoje brodove. U toj vrevi o\u015be\u0107am uzbu\u0111enje dolaska u grad koji sam po\u017eelio da upoznam sa malo vi\u0161e vremena i pa\u017enje.<\/p>\n Najprije me privla\u010de bijeli brodovi Jadrolinije. Njihovo ime na bokovima dio je prepoznatljive slike Jadrana. Iza njih uzdi\u017eu se veliki kruzeri, dok se bli\u017ee obali ljulju\u0161kaju male brodice. Gledaju\u0107i trajekte, mislim na mornare i ostale \u010dlanove posade, na smjene, odgovornost i dane provedene daleko od ku\u0107e. Svako pristajanje tra\u017ei znanje i uskla\u0111en rad. Putnicima ono donosi odmor, susret ili povratak porodici. Pomorcima je to jo\u0161 jedan zadatak koji valja obaviti sigurno, prije naredne plovidbe. \u017delio bih da putni\u010dki pogled \u010de\u0161\u0107e zastane i na tim ljudima, zahvaljuju\u0107i kojima drugi mirno sti\u017eu na svoja odredi\u0161ta.<\/p>\n U Mateju\u0161ki, me\u0111u privezanim brodicama, pa\u017enju mi zadr\u017eavaju mali detalji: konopi, kabine, motori i odrazi trupova na vodi. Iz te su lu\u010dice vjekovima isplovljavali splitski ribari, naro\u010dito stanovnici Velog Varo\u0161a, zara\u0111uju\u0107i za svoje porodice. Pomi\u0161ljam na rana ustajanja i znanje o moru koje se sticalo uz starije, na brodice popravljane i \u010duvane godinama. U njima se lako prepozna koliko je \u017eivot uz more povezan sa radom, strpljenjem i brigom za svoje. Uz te prizore pomi\u0161ljam i na Emanuela Vidovi\u0107a<\/strong>, ro\u0111enog u Splitu, slikara \u010dijim su djelom pro\u0161le ovda\u0161nje luke i uli\u010dice, sutoni i odrazi na vodi. Njegove slike podsti\u010du me da pa\u017eljivije pogledam ono \u0161to je preda mnom. U sjenci ispod brodice ili u svjetlosti na starom zidu mo\u017ee se zadr\u017eati \u010ditavo raspolo\u017eenje. Slikar to primijeti, sa\u010duva i ostavi drugima da otkrivaju.<\/p>\n Na Rivi nas susti\u017ee vreva turista. Terase su pune, ljudi fotografi\u0161u, razgledaju i nastavljaju \u0161etnju. Palme bacaju sjenke preko kamenih plo\u010da, a oko nas se smjenjuju jezici i lica. Uz \u0161etali\u0161te su pore\u0111ani bicikli, dok plavi i crveno-bijeli turisti\u010dki troto\u010dka\u0161i \u010dekaju putnike. Ti mali motori sa natkrivenim sjedi\u0161tima daju prizoru pomalo razigran izgled. Nekome \u0107e obilazak Splita po\u010deti vo\u017enjom u jednom od njih. Mi nastavljamo pje\u0161ice, dovoljno polako da pogled stigne i do pro\u010delja iznad kafi\u0107a. Pred Prokurativama zastajem. Crvenkaste fasade i nizovi arkada obuhvataju Trg Republike sa tri strane, ostavljaju\u0107i ga prema jugu otvorenim ka moru. Izgradnja je zapo\u010dela u XIX vijeku na podsticaj gradona\u010delnika Antonija Bajamontija, a neorenesansna arhitektura oslanja se na venecijanske uzore. Pogledom pratim lukove i prozore, pa se vra\u0107am cvije\u0107u i prolaznicima. Dopada mi se \u0161to se rasko\u0161 tog prostora mo\u017ee do\u017eivjeti usput, tokom obi\u010dne \u0161etnje, me\u0111u ljudima koji kroz njega svakodnevno prolaze. Marmontova ulica vodi nas izme\u0111u visokih kamenih pro\u010delja, \u0161kura i izloga. Ime je dobila po Napoleonovom mar\u0161alu Marmontu, a za nju su vezani prvo splitsko kino, \u010ditaonica i izlo\u017ebeni prostori. Podignem pogled iznad izloga i zadr\u017eim ga na prozorima. Ulice se tako druga\u010dije upoznaju, kada pogled makar nakratko odvojimo od onoga \u0161to nam se nudi u prizemlju.<\/p>\n Dok hodamo, mislim i na pisce koji su ovim gradom prolazili mnogo prije nas. Ov\u0111e je ro\u0111en i \u017eivio Marko Maruli\u0107,<\/strong> autor \u201eJudite\u201c, jednog od temeljnih djela hrvatske knji\u017eevnosti. U gradu takvog pisca i obi\u010dna \u0161etnja budi \u017eelju da se ponovo posegne za knjigom. Volio bih da za svako pro\u010delje pred kojim zastanem mogu saznati i pone\u0161to o ljudima koji su iza njega \u010ditali, pisali i razgovarali.<\/p>\n Luka Boti\u0107,<\/strong> tako\u0111e ro\u0111eni Spli\u0107anin, u spjevu \u201ePetar Ba\u010di\u0107\u201c<\/strong> obra\u0107a se svom gradu stihovima:<\/p>\n \u201eSpljetu grade, bijeli labude,<\/em><\/strong><\/p>\n Spljetu grade, zenico primorska,\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n U njima o\u015be\u0107am nje\u017enost \u010dovjeka koji svoj grad nosi sa sobom i kada je daleko. Gledaju\u0107i osun\u010danu obalu, razumijem za\u0161to je pjesniku bila potrebna takva slika. Njegov stari naziv Spljet kao da na trenutak uspori dana\u0161nju vrevu. Potom pomislim na Miljenka Smoju,<\/strong> ro\u0111enog u Splitu, pisca i novinara koji je u reporta\u017eama, feljtonima i djelima \u201eNa\u0161e malo misto\u201c i \u201eVelo misto\u201c<\/strong> toliko prostora dao svakodnevici i obi\u010dnom \u010dovjeku. Uz njega se po\u017eeli pa\u017eljivije slu\u0161ati govor na ulici i posmatrati ljude za susjednim stolom. Grad se upoznaje i kroz njihove brige, dosjetke i navike. Za putopisca je to dobar podsjetnik da svako veliko mjesto ima mnogo malih pri\u010da.<\/p>\n U Splitu se susrije\u0107emo sa slikarom Zvonimirom Mihanovi\u0107em<\/strong> i Jo\u0161kom Belamari\u0107em<\/strong>, istaknutim istori\u010darem umjetnosti, konzervatorom i piscem o kulturnoj ba\u0161tini. Poslije \u0161etnje gradom radujem se prilici da ih slu\u0161am. More, brodice i kamene gra\u0111evine koje smo posmatrali nalaze svoje mjesto i u njihovom radu, kroz slikarstvo, istra\u017eivanje i za\u0161titu naslje\u0111a. Mihanovi\u0107 je prepoznatljiv po hiperrealisti\u010dkom slikarstvu dalmatinskih lu\u010dica, brodica, pu\u010dine i obalnih mjesta. Njegova djela predstavljana su i u galerijama Findlaj u Njujorku, Palm Bi\u010du i \u010cikagu. U tim slikama privla\u010di me pa\u017enja sa kojom se posve\u0107uje odrazu na vodi, svjetlosti uz kamenu obalu i miru usidrene brodice. Pred takvim prizorima pogled se zadr\u017eava. Poslije splitske luke lak\u0161e mi je da razumijem koliko se toga mo\u017ee otkriti u motivu koji svakodnevno gledamo, ako mu se strpljivo vra\u0107amo.<\/p>\n Jo\u0161ko Belamari\u0107<\/strong> godinama prou\u010dava i \u010duva dalmatinsku umjetni\u010dku ba\u0161tinu. Autor je brojnih knjiga i studija o dalmatinskim gradovima, srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetnosti, a njegov rad obuhvata i ure\u0111ivanje \u010dasopisa \u201eMogu\u0107nosti\u201c.<\/strong> Vodio je tim koji je radio na restauraciji renesansne kapele bla\u017eenog Ivana u trogirskoj katedrali, poduhvatu nagra\u0111enom priznanjem Europa Nostra 2003. godine. Iza tih podataka stoje godine istra\u017eivanja i odgovornosti prema djelima koja su nam povjerena na \u010duvanje. Raduje me susret sa \u010dovjekom \u010diji je rad pomogao da ih bolje razumijemo i sa\u010duvamo. Slu\u0161am Mihanovi\u0107a, pa Belamari\u0107a. Lijepi su to razgovori, kojima bih rado ostavio jo\u0161 vremena. I ina\u010de malo govorim. Kulturu razgovora razumijem kao po\u0161tovanje sagovornika, kao spremnost da ga saslu\u0161am i ostavim mu prostor da svoju misao dovede do kraja. Nemam potrebu da sebe stavljam u prvi plan. \u017delim da \u010dujem, zapamtim i saberem ta zrnca mudrosti ljudi koji su toliko godina posvetili umjetnosti i naslje\u0111u. Takvi razgovori \u010dine mi ljude bliskima. Sa njima je lako podijeliti i sopstvenu brigu za kulturu, a da pritom najvi\u0161e po\u017eelim da nastavim da slu\u0161am. Uz Zvonka, Mihanovi\u0107a i Belamari\u0107a, misli mi se vra\u0107aju i Cetinju. \u015aetim se Tina Ujevi\u0107a,<\/strong> ro\u0111enog u Vrgorcu, koji se u Splitu \u0161kolovao i kojem se kasnije vra\u0107ao. Njegovi stihovi iz pjesme \u201eOdlazak\u201c<\/strong> bliski su mi upravo na putovanju:<\/p>\n \u201eMalena mjesta srca moga,<\/em><\/strong><\/p>\n spomenak Bra\u010da, Imotskoga.\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n \u010citam ih kao putnik koji, upoznaju\u0107i tu\u0111i zavi\u010daj, jasnije osjeti i vlastiti. Pred o\u010dima mi je Split, a u mislima cetinjsko jutro iz kojeg smo krenuli. U tim slikama ima mjesta i za ljude koje tek upoznajemo. Po\u017eelim da se jednom i na\u0161i dana\u0161nji sagovornici na\u0111u sa nama na Cetinju, da im uzvratimo pa\u017enju i gostoprimstvo. Na kraju odlazimo na zajedni\u010dku ve\u010deru. Prija mi pomisao da \u0107emo razgovor nastaviti za stolom, sa ljudima koji su mi tokom ovog susreta postali bliski. Put do Zadra jo\u0161 je pred nama, ali mi se sada ne \u017euri. \u017delim da ovo splitsko ve\u010de potraje, da jo\u0161 slu\u0161am i ponesem sa sobom poneku misao kojoj \u0107u se vra\u0107ati kada ponovo budem na Cetinju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00a0Pi\u0161e: Bo\u017eidar PRORO\u010cI\u0106, knji\u017eevnik Kultura povezuje narode i nacije, a tragovi tih susreta \u010desto nad\u017eive vrijeme u kojem su nastali. O tome sam razmi\u0161ljao kada sam dobio poziv da u Zadru prisustvujem obilje\u017eavanju 75. ro\u0111endana Radomira-Mira Juri\u0107a, izuzetnog nau\u010dnika, istra\u017eiva\u010da i arheologa. Radovao sam se susretu s \u010dovjekom \u010diji rad duboko po\u0161tujem, ali i […]<\/p>\n","protected":false},"author":61346,"featured_media":81045,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[2,36],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/81032"}],"collection":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/61346"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=81032"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/81032\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":81049,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/81032\/revisions\/81049"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/81045"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=81032"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=81032"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/madeinmontenegro.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=81032"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Donja-Lastva-i-crkva-Svetog-Roka-u-Tivtu..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Dubrovacke-zidine-i-stara-gradska-luka-pogled-prema-gradu-pomoraca-trgovaca-dipomata-i-pjesnika..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Ljetnikovac-Sorkocevic-u-Komolcu-uz-mirne-vode-Rijeke-dubrovacke.-Foto-Bracodbk-Wikimedia-Commons-CC-BY-SA-3.0..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Peljeski-most-izmedu-mora-i-niskih-oblaka-na-nasem-putu-prema-Zadru.-Foto-kallerna-Wikimedia-Commons-CC-BY-SA-4.0..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Plantaze-mandarina-u-dolini-Neretve-izmedu-vodenih-kanala-i-kamenitih-obronaka.-Foto-Sime-Baresic-otrow_photography-Wikimedia-Commons-CC0-1.0..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Komin-uz-Neretvu-kuce-izmedu-rijeke-i-krsevitih-obronaka.-Foto-Liilia-Moroz-Wikimedia-Commons-CC0..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Splitska-Riva-u-zivosti-jesenjeg-dana-medu-palmama-prolaznicima-i-brodovima-u-luci.-Foto-Bozidar-Prorocic.-2.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Prokurative-lijevo-i-Marmontova-ulica-desno-graditeljsko-nasljede-Splita-u-svakodnevnom-zivotu-grada.-Foto-Bozidar-Prorocic..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Uspomena-sa-splitske-Rive-tokom-putovanja-od-Cetinja-do-Zadra.-Foto-Bozidar-Prorocic..jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/madeinmontenegro.com\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/Zajednicka-vecera-u-Splitu.-Slijeva-Josko-Belamaric-Zvonimir-Mihanovic-Bozidar-Prorocic-i-Zvonimir-Zvonko-Dekovic.-S-knjigama\u201ePoezija-bokeljskih-Hrvata-i-casopis-\u201eMogucnosti..jpg\")